Za vrijeme trajanja Revije lutkarskih kazališta u Rijeci nije moguće zaobići ili ne biti dotaknut raspoloženjem, razigranim uzbuđenjem koje vlada u gradu; što zbog odabira predstava na koje otići, bogatog programa, popratnih programa namijenjenih i djeci i odraslima ili zbog sveopće atmosfere manifestacije i ozračja ljubavi prema kazalištu i poticanju mašte koja magnetski priziva u teatar. Na tom tragu Gradsko kazalište lutaka već tradicionalno uz svoj revijalni program popratno organizira i izložbeni program, naglašavajući suradnju koju godinama ostvaruje s vizualnim umjetnicima bliskim kazalištu.

U sklopu ovogodišnje Revije, u Malom salonu postavljena je izložba »Hommage hrvatskom lutkarstvu« na kojoj je predstavljen dio opusa triju hrvatskih kreatorica i tehnologinja lutaka – Vesne Balabanić, Gordane Krebelj i Luči Vidanović, dok je u prostoru galerije Kortil izložen »Zvučni vrt« glazbenika i redatelja Petera Kusa.

Kako je to na otvorenju izložbe istaknuo slovenski redatelj, lutkar i pedagog Edi Majaron, kreatorice lutaka Vesna Blabanić, Gordana Krebelj i Luči Vidanović, nasljednice su velike tradicije dizajna lutkarstva i velikih autora poput Branka Stojakovića, ili danas uz Zlatka Boureka. Majaron ističe da su upravo ove tri autorice dale snažan pečat hrvatskom lutkarstvu. Eksponate su iz svojih opusa autorice odabrale same – uglavnom su to lutke iz predstava koje danas više ne igraju, napravljene za predstave matičnih kazališta u kojima autorice djeluju – Zagrebačko kazalište lutaka te Gradsko kazalište lutaka Rijeka.

Tehnologija lutke

 Izložene lutke ukazuju na različite pristupe u izradi lutke, ovisno o potrebama predstave, u sebi donose ponešto od atmosfere i poruke koje kroz predstavu prenose. Time se kroz stilizaciju izloženih lutaka može nazrijeti kreacija cjelokupne predstave. Postavom izložbe, koji potpisuje Luči Vidanović, dodatno je naglašena dramaturgija, kako samih lutaka tako i cjelokupnih predstava kojima izvorno pripadaju.

Ovdje se tako može vidjeti cijela obitelj lutaka »Pepeljuge«, predstave koju je režirao nedavno preminuli, veliki Zvonko Festini, te Guliver i njegova ekipa iz predstave koju je za riječki teatar režirao Saša Anočić, a lutke kreirala i izradila Luči Vidanović.

Kreacija lutaka velikih dimenzija napravljenih od platna i prirodnih materijala, iz najnagrađivanije predstave riječkog kazališta – predstave »Veli Jože« redatelja Renea Medvešeka – ukazuje na drugačiji, slobodniji pristup u tehnologiji lutke. Među lutkama prevladavaju one napravljene kombinacijom materijala, tekstila i spužve, pa se na izložbi osim prevladavajućih lutkarskih tehnika mogu uočiti elementi kombiniranja tehnika.

Ginjol lutke, one kod koje lutkar ruku umeće u lutku, zastupljene su krod kreatorice Gordane Krebelj, a napravljene su za predstavu »Postolar i Vrag«, prema tekstu Augusta Šenoe i u režiji Aide Bukvić. Gordana Krebelj autorica je i jedine ovdje izložene marionete – lutke koja je zbog svoje specifičnosti izrade i animacije slabije prisutna na scenama hrvatskih kazališta – lutke iz predstave »Petar Pan« redateljice Aide Bukvić, nastale  u produkciji Zagrebačkog kazališta lutaka.

Izložbu postavom otvara vilinski svijet lutki izveden u formi lutke javajke, nasuprot stolnim lutkama iz predstave »Plakir«, koji je prema tekstu Marina Držića za Zagrebačko kazalište lutaka režirao Joško Juvančić, a lutke izvela Vesna Balabanić.

Pa dok izložba govori o različitim lutkarskim tehnologijama, stilizaciji i kreaciji lutaka te umješnosti ovih autorica u kreiranju i izradi lutke, također i o lutkarskoj predstavi koja nastaje u suradnji režisera, dizajnera lutke i scene te glumca-animatora lutke, možda je najzanimljiviji dio izložbe uopće mogućnost promatranja lutaka izvan konteksta predstave i »iz blizine«. Animacija, osvjetljenje te uopće praćenje cjeline predstave uvijek sakriju ponešto od segmenata izrade lutke, dok na izložbi odjednom ispod košulje spužvastog tijela proviri sićušan pupak lutke, koji se ne može vidjeti iz gledališta.

 Ili provire crvene cipelice sa fino izrađenim čipkastim dodacima, jedne od dama predstavljenih izložbom. Ti sitni detalji i inače živopisnih kreacija ovih lutaka govore upravo o samoj prirodi lutkarstva, u kojem uvijek nešto uzmiče, ostaje sakriveno, iako te cijelog obavija.

Igra kao kreacija

Izložba »Zvučni vrt« autora Petera Kusa apsolutni je hit i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a djeca je teško i uz puno moljakanja od strane roditelja jedva napuštaju. »Zvučni vrt« Petera Kusa trebao bi biti postavljen uz svako dječje igralište, vrtić ili školu – neobični instrumenti i pozadinska priča osim što potiču djecu na stvaranje, muziciranje, ruše unutarnje granice u promatranju i prihvaćanju vlastite osobnosti kao kreativne osobe.

Inače, izložba je nastavak i dio ciklusa koji autor u posljednjih nekoliko godina izlaže pod nazivom »Eufonija«. Tako su nastali i »Eufonija – zvonki grad« te »Eufonija – raspjevani vrt«. »Eufonija – zvučni vrt« osmišljena je kao botaničko-zoološko-akustični vrt u kojem su likovi biljaka i životinja prezentirani u obliku maštovitih instrumenata. Velike tikve uronjene u vodu u obliku kornjače prerađene su u tradicionalan afrički instrument, dok je primjerice, instrument u obliku ribe zapravo ritam harfa napravljena od cijevi koje proizvode zvuk.

Inspiraciju za »Zvučni vrt« glazbenik i redatelj Peter Kus, koji za svoje predstave koristi slične instrumente, pronašao je u fantastičnoj priči francuskog glazbenika Hectora Berlioza, koja govori o muzičkom gradu Eufoniji. Preuzevši taj koncept muzičkog grada, Kus stvara likove koje uobličava u glazbene instrumente; tako je jedan od glavnih protagonista profesor Berlio, koji u sebi objedinjuje više instrumentata, a predstavlja »znanstvenika, izumitelja raznih muzičkih instrumenata koji su u Eufoniji bili jako popularni, a čiji je najveći izum uređaj za opstanak glazbe«.

Dok će izložba »Hommage hrvatskom lutkarstvu: Balabanić – Krebelj – Vidanović« kroz rad triju autorica govoriti o stilizaciji i tehnologiji lutke dijela hrvatskih lutkarskih kazališta, i time doprinijeti budućim istraživanjima lutkarstva i lutkarskih tehnologija, »Zvučni vrt« Petra Kusa govori u prilog pristupu u kojem igra postaje kreacija, a kreacija podloga za igru, daljnje stvaranje i osobni razvoj.