Časopisi i novine koji su stajali u podrumu kuće u Ravnoj Gori, svoj životni put nisu završili propadanjem ili reciklažom.

Ono što se čuvalo sve od 1980-ih u prašnjavim kutijama, u ponedjeljak je preplavilo knjižaru VBZ – jer je Enver Krivac upravo koristeći stare časopise i novine napisao, odnosno zalijepio, zbirku poezije vješto nazvanu “Neka jedu kolaže”.

Knjiga je predstavljena pred suradnicima, prijateljima i općenito ljubiteljima Krivčeve domišljatosti, humora i karizme, a razgovor je vodio urednik djela u pitanju, Kruno Lokotar.

Knjiga se sastoji od pet ciklusa pjesama: Softvere pred svinje, Znanstvena policija, Cagney i Lacey, Nacionalna književnost i Mt. Enverest. Poezija je to koju nije dovoljno samo slušati, nego upravo različitost fontova, boja, velikih i malih slova, pred čitatelja stavlja minijaturno djelo koje će osjetiti na više mentalnih razina.

Iako je knjiga prvotno trebala biti nazvana drugačije – naprimjer, radna imena koja su se vrtjela pod Krivčevim prstima bila su “Nova slava stare krame”, “Lanjski snijeg” i “Mont Enverest”, povijesna referenca zgodno je oblikovala samu srž djela.

“To je ono kada me pitaju – kad će roman? Nemamo za roman, ali imamo za ovo – neka jedu kolaže”, šali se pisac koji se s kolažem počeo zabavljati na fakultetu kada je zajedno s Alenom Kapidžićem i Mišom Novkovićem radio fanzin. “Dosta ozbiljan fanzin je to bio. Meni je to uvijek bilo jako zanimljivo raditi. Imaš ljepilo, imaš novine, ruke su ti poslije zaljepljene, crne. Imaš osjećaj da si nešto radio”, kaže Krivac.

S časopisima je, kako priča, odrastao. Njegovi su roditelji kupovali nekoliko časopisa svaki tjedan, najčešće Start i Studio. Te su ‘vintage’ listove u obiteljskoj kući vjerno čuvale tri kutije. Neke od njih donio je u knjižaru kako bi mlađima pokazao, a starijie nostalgično vratio u druga desetljeća. Zato je i ova knjiga prikladna i za starije i za mlađe generacije, jer ih na neki način spaja – baš kao što to čine različita tisućljeća iz kojih je vadio stihove i to u pomalo šizofrenom procesu. Naime, na njegovom su se stolu nalazile razne stranice i razne rečenice prije nego ih je u analitičko-kreativnom procesu međusobno spajao.

Na kraju su nastale kratke i efektne pjesme koje spajaju staro i novo, nađeno i stvoreno, aktualnosti i ideje. Kako objašnjava, jako su se potrudili da izdavač prista tiskati knjigu u boji.

“Ovdje ta boja jako puno daje, ne samo zato što je u boji, nego je autentično, ako je već tamo bilo u boji”, dodaje, sugerirajući i da autentičnost dolazi i iz sadržaja i godina izdanja. “Nekakav naslov iz 1970-ih i novinski naslov iz 2000-ih su zajedno na stranici i tvore novu cjelinu. Nastalo je nešto potpuno novo. Možda zvuči banalno, ali meni to jako puno predstavlja”, govori umjetnik.

Na pitanje Lokotara vidi li tim pjesmama neku dalju budućnost, Krivac odgovara da bi jednog dana volio pokazati originalne kolaže u sklopu izložbe. Knjiga se, kao i ostala djela za vrijeme Vriska, može kupiti po festivalskoj cijeni u knjižarama VBZ-a.