Zabavljajući sebe Enver Krivac iznova zabavlja i druge, posebno one sklone inteligentnom, nesvakidašnjem i otkvačenom monitipajtonovskom humoru. U stilu njihovog čuvenog »A sada nešto potpuno drukčije«, riječki Ravnogorac (Flathiller, rekao bi on) objavio je za zagrebački VBZ knjigu nazvanu »Neka jedu kolaže«. Krivca za Krivčevo pjesničko kolažiranje valja tražiti u razdoblju autorovih osnovnoškolskih i srednjoškolskih dana kad je, između ostalog, stalno nešto izrezivao, lijepio, spajao, dodavao… Drugim riječima, već tada su mu kolaži bili draži od kolača.

No, što nam je to na 222 stranice (plus naslovnica, plus poleđina, plus unutrašnjost omota… jer kod Krivca se sve računa i prostora za odmor od kolaža – NEMA!) ponudio maestro EK? U srži su to kratki tekstovi koji jesu ili mogu biti pjesme, vicevi, duhovite i domišljate izreke ili pak komentari svega i svačega što se oko nas zbiva. Osmišljeni su na tipičan Enver Krivac style, a to znači da u njima ima malo čudo raznolikosti pa se tako nonsens sudara s britkošću i preciznošću, apsurd s razumom, John Cleese s Parafima, crno-bijele kombinacije sa spektrom drugih boja, radost s tugom… A sve to autor je uobličio u formu kolaža izrezujući slova, riječi, rečenice, fotografije i sve ostalo što se u tiskovinama može naći te spajajući ih u svoje lirsko-likovne vinjete koje pažnju plijene i izgledom i značenjem, odnosno porukom, idejom, smislom….

Pet ciklusa

Svoju zbirku kolažiranih tekstova Krivac je podijelio u pet ciklusa – Softvere pred svinje, Znanstvena policija, Cagney i Lacey, Nacionalna književnost i Mt. Enverest. Teme koje kroz te cjeline obrađuje su razne – politika, kultura, Rijeka, nacionalizam, dvoličnost političara…, a pristup temi najčešće je određen humorom, blagim ismijavanjem, cinizmom, ironijom… Zna se pritom Krivac poigrati riječima, izvrnuti citate, odigrati feralovski (Neka gori ovaj brod!), koristiti kajkavski, duhovito stvoriti kolaž-dramu ili film, oslikati brojne »portrete« kolažnom tehnikom, oduševiti vizualno najboljim trenutkom knjige nazvanim »Seeeeeex«, ili pak izmisliti i stvoriti iznimno duhovite narudžbenice kroz koje, primjerice, naručitelj traži da mu se pošalje ljepša budućnost, odojak umjesto brancina, sreća u torbi…

Naravno, ima tu i mjesta za kritiku pa govoreći o današnjici konstatira kako kod nas traju Dani ratne sjekire bez predaha, odnosno više je nepismenih nego prije rata. No, najviše je ipak poluironičnih duhovitosti (Honorar? Hahahahaha), ismijavanja negativnosti (Čujte moj novi hit: pepepe, peee, tttetttetete, bo, bo, bo, pe pepetete teteteeee…osuđen sam na uspjeh.) ili duhovitih poigravanja riječima (Dogodilo se čudo. Dogodilo se čudo. Dvaput se dogodilo. Ili, Nikad ne reci nikad. Sto tisuća puta.). Vrhunac je završna cjelina Mt. Enverest u kojoj se duhovito poigrava samim sobom pa saznajemo kako je on i Cosmic Boy, i ministar sjećanja, i vladar Italije i budući lik s novčanice od 100 eura – i svi ga voliju!

Poljubac žene pauka

»Što sam naučio od života« – pita se u jednoj od završnih kolažnih pjesama ove knjige i odgovara: »Twin Peaks je stvaran. Povratak u budućnost nije. Poljubac žene pauka – pola pola.«. U tom stilu valja shvatiti i njegovu novu knjigu koja itekako pridonosi njegovom ukupnom stvaralaštvu i sjajno se uklapa u priču o nesvakidašnjem umjetničkom pristupu svijetu i životu.

Kruno Lokotar o knjizi

»’Neka jedu kolaže’ je nova hibridna, grafičko-poetska knjiga multiumjetnika i multipraktika Envera Krivca. Ovaj put Krivac je – preciznije je reći montirao nego napisao – zbirku pjesama, od izrezanih slova i riječi ili, kako kaže podnaslov, od ‘lanjskog snijega’. Knjiga se sastoji od pet ciklusa pjesama: Softvere pred svinje, Znanstvena policija, Cagney i Lacey, Nacionalna književnost i Mt. Enverest. Tehnika kolaža i cut-up metode kao temeljne u književnost ulazi preko dadaista, čega je Krivac svjestan pa zbirku gradi personalizirano kao svojevrsni poetsko-likovni dnevnik i kao igranje s limitima koji su sama srž metode. Kombinacija korištenih velikih i malih slova će poeziji dati zvučnu dimenziju blisku letrizmu, ali njegova je poezija puno prije konkretistička jer sve pjesme itekako imaju smisla i vizualnu cjelovitost. Osim pjesama, knjigu čine i uglavnom antropomorfni kolaži, bordure, okviri, pozadine, i to sve u boji koja daje zasebnu dinamiku tekstovima. Korišteni slovni materijal će u starijima pobuditi nostalgiju, jer će prepoznati tipografiju iz periodike ‘80-ih i ‘90-ih godina, iz Studija, Starta, Sam svoj majstora, novinskog izdanja Globusa…

Ključno je ipak u svemu tome mnogome jedno – to što su pjesme odlične! Krivčev već razglašeni smisao za humor, aforistiku (Internet, Inkvizicija po mjeri čovjeka), ludizam i slobodarstvo (Govorim kako mi dođe i to zovem hrvatski jezik) frcaju iz svakog poetskog kolaža. Zbirka je prožeta i satirom koja se referira na aktualno, a izraslom na retro-fontovima, dok je autoironijski sloj posebno istaknuo u ciklusu Mont Enverest koji gotovo džezerski improvizira motiv autorova imena. Sukus svega je zabavna, pametna, duhovita, šašava, razigrana, vizualno-grafički upečatljiva knjiga uz koju nećete pomisliti ni na kolače, ni na što drugo, jer će vas uvući u svoj vir i izbaciti van bolje, promijenjene, zamišljene i nasmiješene.«