“Ova knjiga je namijenjena primarno za djecu koja su posvojena, Namijenjena je i roditeljima koji su posvojitelji, koji su na drugi način postali roditelji, ali možda je najviše namijenjena okolini.

Treba postaviti granice, treba se educirati okolina i odrasli jer posvojena djeca nisu ambasadori tuđe znatiželje”, rekla je u ponedjeljak, na Svjetski dan posvojenja u zagrebačkoj knjižnici Augusta Cesarca Marija Bosilj Kidjemet iz Novog Marofa, autorica knjige “Kontakt osmijeh – Posvojena, ali nikad slomljena” koja je autobiografska priča o unutarnjem svijetu posvojenog djeteta.

Marija je okupljenima ispričala što je razmišljala i kako se osjećala kada je bila dijete. Roditelji su je posvojili kada je imala pet godina.

“Kada ste mali, ne razumijete stvari. Meni je svemu protuteža bila osmijeh, to je bila i obrana od svega. Kada u obitelj dođe dijete, ono nije prazna stranica. Onaj osjećaj – zar nisam dovoljno dobra, to je u mom DNA”, kazala je Marija na promociji knjige.

Andreja Turčin, predsjednica Adopte, udruge za potporu posvajanja u Hrvatskoj kazala je da je Marijina knjiga osobna i intimna. “Ovo je priča koja nam svima pomaže širiti horizonte kad je riječ o posvojenju.

Godišnje se posvoji oko 120 djece, a ove godine je posvojeno 107 djece. Oko 2000 djece u 10 godina”, otkrila je i dodala da je knjiga beskrajno važna jer je prvi put mlada posvojena osoba ispričala svoju bol i pomoći će osnažiti ostalu djecu.

Grozdana Hozjak, predstavnica zavoda za socijalni rad opisala je kako neko dijete proživljava posvojenje.

“S 5 godina je stvari teško razumjeti. Dijete zna da je živjelo s roditeljima i da se nešto loše dogodilo i da je završilo u domu, ali teško to može razumjeti.

Djeca nekad i sebe krive za to. Dijete teško može razumjeti posvojenje. Dijete je u strahu. Posvojitelji i dijete se moraju upoznati. Važna je komunikacija”, objasnila je.

Marija je danas u odličnim odnosima sa svojim roditeljima. Svoju majku opisuje kao suncokret, a tatu kao glas razuma.

“S mamom mogu pričati o svemu. Pokazala je poštovanje prema meni i cijeloj priči. Mama je toplina, a tata me naučio kako se boriti kroz život”, otkrila je Marija.

Da može vratiti vrijeme, samu sebe bi zagrlila i rekla si da nije odgovorna za odluke odraslih i da je čeka lijep život, a ima i poruku za svu posvojenu djecu, kao i za posvajatelje.

“Djeci bih poručila da su itekako vrijedni i dovoljni. Ne treba im nitko da im stavlja teret na leđa i etikete. Oni su dovoljni upravo takvi kakvi jesu.

Djeca nisu odgovorna za odluke odraslih i moraju toga biti svjesni. Zato su ovdje roditelji posvojitelji bitni. Tu se gradi taj most između roditelja i djece, mora postojati most povjerenja, iskrenosti, ljubavi i empatije”, zaključila je.