Znanstvenici već stoljećima pokušavaju odgovoriti na jednostavno, ali teško pitanje: što nam je zapravo potrebno za dobar i ispunjen život? Užitak, novac, ljubav, prijateljstvo, zdravlje i uspjeh često se navode kao sastojci sreće. No novo istraživanje psihologa sa Sveučilišta u Torontu sugerira da postoji još jedan čimbenik koji bi mogao imati posebno važnu ulogu – osjećaj da sami upravljamo vlastitim životom.

Drugim riječima, nije presudno samo osjećamo li se dobro, nego i imamo li osjećaj da je život koji živimo doista naš.

Sreća nije samo osjećaj ugode

“Sjajno je imati odličan seks i sladoled s vrućim preljevom”, kaže kognitivna znanstvenica Laurie Santos sa Sveučilišta Yale, koja proučava znanost blagostanja.

No, dodaje, prava sreća vjerojatno proizlazi iz onoga što radimo s drugim ljudima i načina na koji gradimo širi, ispunjeniji život.

Pitanje što čini “dobar život” nije novo. O njemu su filozofi raspravljali tisućama godina. Još je grčki filozof Epikur među važnim sastojcima dobrog života isticao prijateljstvo.

U posljednjih stotinjak godina isto su pitanje iz različitih perspektiva počeli proučavati psihologija, genetika i neurobiologija.

Jedan od pristupa kaže da je dobrobit prije svega povezana s užitkom i izbjegavanjem neugodnih iskustava. Drugi smatra da vrijedan život može uključivati i iskustva koja nam u određenom trenutku uopće nisu ugodna.

Primjerice, briga o bolesnom članu obitelji može biti iscrpljujuća, stresna i emocionalno teška. Ipak, teško da bismo zbog toga zaključili da takvo iskustvo nema nikakvu vrijednost.

Tri potrebe koje su važne za ispunjen život

U novom istraživanju, objavljenom u časopisu The Journal of Positive Psychology, psiholozi Jason W. Payne i Ulrich Schimmack proučavali su tri osnovne psihološke potrebe koje ističe teorija samoodređenja.

Prva je povezanost s drugima – osjećaj da imamo bliske i značajne odnose.

Druga je kompetentnost – osjećaj da smo sposobni, učinkoviti i da možemo uspješno obavljati ono što nam je važno.

Treća je autonomija – osjećaj da sami biramo svoje postupke, umjesto da nas na njih prisiljavaju okolnosti ili drugi ljudi.

Istraživači su željeli utvrditi utječu li te potrebe na zadovoljstvo životom neovisno o tome kako se osoba trenutačno osjeća.

U istraživanju je sudjelovalo više od 1200 odraslih osoba u dobi od 18 do 80 godina iz Kanade i Ujedinjenog Kraljevstva. Sudionici su odgovarali na pitanja o zadovoljstvu životom, pozitivnim i negativnim emocijama, osobnosti te o tome koliko su zadovoljene njihove tri psihološke potrebe.

Jedan se čimbenik posebno izdvojio

Sve tri potrebe bile su na određeni način povezane sa zadovoljstvom životom. No povezanost s drugima i osjećaj kompetentnosti uglavnom su bili važni zato što su kod ljudi stvarali pozitivne osjećaje.

Kod autonomije je situacija bila drugačija.

Ljudi koji su imali snažniji osjećaj da sami upravljaju svojim životom bili su zadovoljniji svojim životom čak i kada su istraživači uzeli u obzir njihove pozitivne i negativne emocije.

“Čak i kada uzmemo u obzir koliko se ljudi dobro ili loše osjećaju, oni koji imaju veći osjećaj autonomije zadovoljniji su svojim životom”, objašnjava Payne.

Autonomija se tako pokazala kao jedina od tri proučavane psihološke potrebe koja je zadovoljstvu životom pridonosila na način koji se nije mogao objasniti samo emocijama.

Rezultati sugeriraju da ljudi, kada procjenjuju vlastiti život, možda ne postavljaju samo pitanje „Kako se osjećam?“. Postavljaju i nešto drugo: “Je li ovo moj život?”

To bi moglo objasniti zašto ponekad donosimo odluke koje nam ne donose najveću moguću količinu trenutačnog zadovoljstva.

Netko će, primjerice, prihvatiti zahtjevan posao jer mu donosi veću neovisnost. Druga osoba može se preseliti u nepoznatu sredinu kako bi počela donositi vlastite odluke, čak i ako pritom ostavlja poznato okruženje i bliske ljude.

Takve odluke možda neće rezultirati stalnim osjećajem sreće. Ali mogu stvoriti snažan osjećaj da živimo život koji smo sami odabrali.

Užitak ipak nije nevažan

Istraživači pritom ne tvrde da zadovoljstvo i ugodne emocije nisu važni. Naprotiv, pozitivne i negativne emocije objašnjavale su značajan dio procjene zadovoljstva vlastitim životom.

Rezultati prije sugeriraju da ni jedan od dva tradicionalna pogleda na sreću nije dovoljan sam za sebe.

Za dobar život važni su i užitak i osjećaj smisla, ali i nešto treće – osjećaj da imamo slobodu donositi vlastite odluke i usmjeravati vlastiti život.

Autori upozoravaju da rezultate treba tumačiti s određenim oprezom. Sudionici istraživanja bili su iz zapadnih, većinom engleskog govornog područja, pa nije jasno bi li se isti rezultati pojavili u kulturama s drukčijim vrijednostima i shvaćanjem individualnosti.