Nakon što se s nekoliko izvrsnih zbirki poezije dokazala kao vrsna pjesnikinja na međunarodnoj razini, Monika Herceg romanom “Ovdje počinje šuma” potvrđuje kako i kroz izražavanje prozom može doseći iznimno visoku razinu umjetničke vrijednosti.

Naime, “Ovdje počinje šuma” dojmljiva je, dirljiva i bolna priča o teškom djetinjstvu određenom velikim siromaštvom, neukošću i mračnim naslijeđem patrijarhata.

Glavni je lik djevojčica (autorica je ne imenuje i najčešće je naziva Dijete) čiji život pratimo od ranog djetinjstva (tri-četiri godine) pa do prvih godinu-dvije osnovne škole.

Kraj je osamdesetih godina prošlog stoljeća i ona s obitelji živi negdje u kontinentalnom dijelu Hrvatske u vrlo siromašnim uvjetima, a obitelj joj čine otac, majka, baka i djed (baba i đed). Otac je jedini koji radi, plaća je sirotinjska i oni jedva spajaju kraj s krajem.

Odnosi u obitelji

Žive u trošnom kućerku s jednom jedinom žaruljom u kući, drže kokoši i svinje kako bi si osigurali hranu, u vrtu nastoje imati povrće, u šumu idu po gljive i ostale šumske plodove…

No, to što se živi teško nije jedini problem. Puno je, u stvari, gore što su odnosi u obitelji određeni patrijarhalnim nasljeđem. To pak znači da je glava obitelji djed (đed), a on je nasilnik i alkoholičar koji tuče sve redom, posebno kad previše popije, a to je gotovo svakodnevno.

Sin nije na njega kad je riječ o nasilju, ali je isti kad je riječ o alkoholu, a voli popiti i baka (baba) koja se, kad đed pretjera, jedina zna učinkovito usprotiiviti jer đed osjeća da bi u nesvjestici uzrokovanoj pijanstvom mogao doživjeti da mu baba prereže grlo.

Jedina od odraslih koja ne pije u toj obitelji je majka koja od jutra do mraka radi kako bi priremila hranu, oprala robu, održala kuću i okoliš koliko-toliko čistim.

Monika Herceg / Foto Anto Magzan

Stvari se dodatno pogoršavaju kad počne Domovinski rat. Otac ulazi u sastav Hrvatske vojske, a ostatak obitelji bježi iz tog njihovog seoca koje je okruženo selima sa srpskim stanovništvom pa je jasno da bi moglo biti problema ako ostanu.

Njih četvero provode neko vrijeme u izbjeglištvu da bi se potom vratili u svoju siromašnu straćaru. Iz rata će se otac vratiti teško ranjen ali ipak radno sposoban pa će nastaviti raditi u ciglani, majka će roditi dječačića, djevojčica će krenuti u školu, uvjeti njihova života polako će se početi poboljšavati…

Sve nam je ovo ispričano kroz 130 kratkih epizoda smještenih na 245 stranica. Svaka od epizoda ima naslov koji točno određuje temu o kojoj se u toj cjelini pripovijeda, a autoričin način izražavanja u sebi nosi iznimno puno lirskog.

To je i logično jer o svemu što priča Herceg nastoji progovoriti kroz oči djeteta pri čemu u najvećem dijelu knjige koristi treće lice sveznajućeg pripovijedača da bi, kad djevojčica poraste i postane svijesna sebe, ponekad progovorila i kroz prvo lice jednine.

Divno i kreativno dijete

Nesretna mala neimenovana junakinja divno je i kreativno dijete koje u siromaštvu svega što je okružuje pronalazi i gradi svoj svijet mašte u kojem, primjerice, priča sa kućom, štalom, svinjama, drvećem… pretvara se u srnu, razgovara sa mrtvim suborcima svog oca, oživljava u svojoj mašti sve pa i šumu koju, kaže u jednom trenutku, nosi u sebi pa otuda dolazi i naslov romana.

Taj svoj mali svijet mašte koji je najbolja brana tuzi, nesreći i boli koji oko nje vlada malena gradi ponajprije na onome što joj priča voljena joj baba te na promatranju okoline koju, jer drugačije i ne može, prihvaća tavom kakva jest.

A budući da su uvjeti njenog odrastanja teški, čitatelj će ostati zapanjen kad vidi kako se ona grubo igra lutkama (jer se tako ponašaju i drugi prema njoj!), kako želi smrt djedu (elementi seksualnog iskorištavanja se naziru) da bi u onim najmračnijim trenucima došlo i do strašno bolne rečenice koju, dok je mama kupa, izgovara sama sebi – Sad će zaroniti u dubinu, i nikad se više neće vratiti!

No, uz bolne epizode tog teškog odrastanja roman nudi i druge brojne žestoke scene pi čemu prednjači suludi i primitivni djed, odnosno slike iz “bračnog” života njega i babe koje su toliko pune mržnje, nasilja i negativnosti da se čitatelj mora zapitati zašto su ti ljudi uopće zajedno.

Na svu sreću stvari se, istina jako polako, ipak mijenjaju pa njegov sin ne tuče dijete, a kako polako blijedi njihova neimaština, tako se popravljaju i odnosi pa u dvije-tri epizode (“Snjegović”, “Mahune”) svjedočimo i rijetkim tracima sreće u ovoj mračnoj priči.

Odabravši za pripovijedanje oblik kratkih epizoda (od jedne do maksimalno četiri stranice) Herceg je napravila odličan potez jer joj je to dalo mogućnost da kroz prozu koristi ono u čemu je već priznata, poeziju

. Baš svaka od 130 crtica nudi jake emocije i moćnu priču pri čemu se sve to polako slaže u jedan mračni mozaik koji jest emocionalno bolan, ali je umjetnički iznimno vrijedan.

Ukratko, romanom “Ovdje počinje šuma” Monika Herceg dala je iznimno bitan doprinos hrvatskoj književnosti, posebno onom njenom sve značajnijem dijelu vezanom uz težak položaj žena, nasilje u obitelji i nasilje nad djecom.

O autorici

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine te međunarodnom nagradom Mostovi Struge.

Godine 2018. dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga Lovostaj objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. i prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču.

Članica je uredništva časopisa Poezija Hrvatskog društva pisaca i urednica u istoimenoj biblioteci. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na desetak jezika.

Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L’Ollave, 2019.). Početne koordinate prevedene su i objavljene na makedonskom jeziku u sklopu nagrade Mostovi Struge.

Sudjeluje u europskoj pjesničkoj platformi Versopolis (www.versopolis.com), u okviru koje su joj, povodom sudjelovanja na međunarodnim pjesničkim festivalima, objavljene knjige prevedenog izbora iz poezije u Austriji i Litvi.

Izdavač o romanu

Tamo gdje riječ ljubav gotovo da i ne postoji, a strah se nasljeđuje poput starog komada odjeće, jedno dijete uči gledati, pamtiti, preživjeti… Nije to laka zadaća u obitelji obilježenoj neimaštinom i šutnjom.

Iz stranice u stranicu, od predmeta do predmeta, od situacije do situacije pred nama se stvara svijet bez jednakih tanjura, u kojem velika obitelj živi u dvjema sobama s betonskim podom, gdje nema novih stvari, nasilje je svakodnevno, a siromaštvo neiskorjenjivo.

Dok odrasli tonu u šutnju, bijes ili nemoć, dijete sve upija: mirise, zvukove, predmete, geste, krhotine porculana, životinjske tragove i riječi izgovorene napola.

Od svega toga ono stvara vlastiti svijet — priče satkane od kukuruza, blata, konjā, šuma i malih stvari koje postaju nositelji sjećanja. S razine poda izrasta snažan pripovjedač, glas koji iz boli i oskudice oblikuje značenje, nježnost i otpor.

“Ovdje počinje šuma” intimna je i nemilosrdna kronika siromaštva, nasilja i egzila — priča o ženama koje trpe, kućama koje nestaju i sjećanjima koja nastavljaju rasti iz pepela.

Monika Herceg ispisala je snažan, lirski i potresan roman o odrastanju u sjeni obiteljske i povijesne traume, ali nadasve o jeziku koji se rađa iz stvari, iz tijela i priča naših predaka. Njezine rečenice sijeku poput sjekire, miluju nježno i hrapavo poput konjskog jezika, bole i tješe istovremeno.

“Ovdje počinje šuma” najviše od svega pokazuje kako se od krhotina svakodnevice rađa glas dovoljno jak da ispripovijeda ono što drugi nisu mogli ni izgovoriti.