RIJEKA – Finale koncertne sezone u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca održalo se nastupom Riječkog simfonijskog orkestra (koncertna majstorica Vivijana Rogina) pod ravnanjem Valentina Egela.

Bio je to konceptualno zanimljiv i umjetnički vrijedan događaj kojem, nažalost, nije nazočio zapažen broj zainteresiranih osoba.

No, valja priznati da publika nekako tradicionalno i ne posjećuje koncerte u zgradi kazališta u vrijeme ljeta ili je to barem dojam temeljen na iskustvu proteklih godina. Ipak, atmosfera i ugodna klima kazališta bili su doista prikladni za sve ono što smo mogli čuti i doživjeti.

Koncept programa

Ako govorimo o konceptu programa, odabrana i izvedena djela tematski govore o mjestima koja su skladatelje nadahnula i potaknula na stvaranje, bez obzira radi li se o rodnom kraju ili Novom svijetu.

Uz spomenuto, svi skladatelji u partiture su utkali i elemente nacionalne glazbe koji se prožimaju i tvore uzbudljivu partituru. Istovremeno, osim posljednje skladbe, imali smo priliku čuti manje izvođena djela koja se, potpuno nezasluženo, rijetko nalaze na koncertnim programima.

Koncert je, kao svojevrsnom uvertirom, započeo simfonijskom pjesmom »Iz čeških lugova i gajeva« skladatelja Bedricha Smetane koja glazbom progovara o samoj skladateljevoj zemlji, njezinoj prirodi, ritmovima svakodnevice i kulturnome životu.

Kao dio većeg šestodijelnog ciklusa pod nazivom »Moja domovina«, ova simfonijska pjesma svojim živim orkestralnim bojama predstavlja lirski trenutak, nasuprot, primjerice, mnogo poznatije »Vltave«.

Iako izostaje klasični programni karakter, skladba evocira ljepote i zvukove šume u inicijalnoj temi nakon koje slijedi zahtjevna fuga sordiniranih gudača (koja bi, u izvedbenom smislu ovog koncerta i posebno u početku, zaslužila i ponešto detaljnije preciznosti, točnosti i izrade).

Daljnje teme horni i cijelog orkestra te seoskog slavlja ostavile su bolji dojam i to u svim segmentima orkestra.

Impozantna simfonija

Druga skladba bila je »Z mojih bregov«, djelo iz ranijeg razdoblja stvaranja hrvatskog skladatelja Krešimira Baranovića nastalog na temu poezije Frana Galovića i pjesama »Pozdravlenje«, »Međaš« i »Kum Martin«.

Bogat orkestralni kolorit i kvalitetna orkestracija impresioniraju svojom umjetničkom ljepotom kojoj je orkestar odgovorio na prikladan način, a sve uz dobru interpretaciju baritona Roberta Kolara koji je pjesničke stihove i otpjevao.

Dobra interpretacija baritona Roberta Kolara / Foto Marko Gracin

Slično, a toliko različito, Baranovićeva glazba progovarala je o rodnome kraju s jednakom emocijom kao i ona Smetane, ali se skladatelj nije usmjerio na prirodu, već na dušu i mentalitet mjesta o kojem piše.

Nakon stanke uslijedila je izvedba impozantne »Simfonije br. 9 u e-molu« Antonina Dvoraka, koja nosi i naziv »Iz Novog svijeta«. Od svoje praizvedbe u Carnegie Hallu 1983. godine do danas, ova simfonija ostala je jedna od najpoznatijih i najizvođenijih.

Iako se može činiti, a prema tvrdnjama skladatelja i dovoditi u vezu s tradicijskom glazbom američkog kontinenta, danas se nekako uvriježilo mišljenje da se radi o izvornoj skladateljskoj ideji tek ponešto nadahnutoj lokalnom kulturom.

No, ono što ovu simfoniju uvijek čini svježom jest brza izmjena gradivnih elemenata i duboko prožimanje motiva iz svih stavaka koji onda čine neraskidivu cjelinu.

Zapravo, poput američkog načina života, ovo djelo vrlo dinamično i »pitko« omogućuje slušatelju uranjanje u pravi romantičarski simfonizam, a pamtljive melodije ostaju u sjećanju slušatelja i šire javnosti bez većih poteškoća.

Riječki orkestar kvalitetno je i pomalo rutinski izveo opisanu partituru, iako je kvaliteta izvedbe rasla prema kraju četverostavačne strukture. U tom smislu mogu se pohvaliti svi sudionici.

Zaključno, finale koncertne sezone pod nazivom »Smetana, Baranović i Dvorak« izvedeno je uspješno, u skladu s očekivanjima, ali bez većeg odaziva publike.

Ipak, prisutni su vrlo srdačno ispratili izvođače i nagradili ih za uloženi trud, a posebnu pohvalu valja uputiti odabiru programa koji je bio zanimljiv i vrijedan pažnje.