RIJEKA – Može li Rijeka napokon dobiti stabilan i dugoročno održiv društveno-kulturni prostor važno je pitanje otvoreno jučerašnjom panel-raspravom održanom u zgradi bivšeg IVEX-a, prostora neizvjesne budućnosti. O modelima zajedničkog upravljanja, odnosu institucija prema nezavisnoj sceni, ali i o tome koliko zajednica sama mora biti spremna preuzeti odgovornost za prostor koji koristi, govorili su rimski aktivist Andrea Alzetta Tarzan, protagonist dokumentarnog filma »Spin Time – Che Fatica la Democrazia!« koji je u subotu prikazan u Art-kinu, Mirjana Radulović iz Saveza udruga Rojc i Radio Rojca iz Pule, Sanjica Burlović iz AKC Attacka iz Zagreba te Nikola Radeljković iz inicijative Klaonica, također iz Zagreba.

Rimski Spin Time

Priča o rimskom Spin Timeu, okupiranoj zgradi u centru Rima, poslužila je kao okvir razgovora. Tarzan je opisao kako je nastao 2013. godine tijekom vala okupacija napuštenih privatnih zgrada, kada su pokreti za pravo na stanovanje zauzeli oko 60 objekata. U Spin Timeu danas djeluju različite organizacije, a odluke se donose kroz participativni model u kojem stanovnici i korisnici zajedno raspravljaju o pitanjima zajednice.

– Kultura ne može biti samo proizvodnja sadržaja za publiku, mora biti alat urbane transformacije. Samoupravljanje nema smisla ako nema ambiciju promijeniti društvo, poručio je Tarzan.

U Rimu danas postoji više od 80 okupiranih stambenih zgrada i četrdesetak socijalnih centara, često zatvorenih u vlastite krugove. Spin Time je pokušao razviti drugačiji model – »građansku agoru« otvorenu prema cijelom gradu.

– U zajednici mora biti mjesta za sve, za socijalne centre, sindikate, studentske organizacije, pa čak i za crkvene organizacije, rekao je Tarzan, podsjetivši i na trenutak kada je tijekom pokušaja deložacije i isključivanja struje u Spin Time osobno došao papin milostinjar kako bi ponovo spojio električnu energiju, uz podršku pape Franje.

Pulski Rojc

Osvrnuo se i na način na koji vlast i dominantni društveni narativ prikazuju autonomne prostore: često ih nazivaju kriminalcima i ilegalcima, dok upravo njihov prostor koristi velik dio kulturne scene.

– Govore nam da smo kriminalci, a tri četvrtine kulturnih aktera u Rimu upravo kod nas održava probe i koristi naše prostore. Surađujemo sa školama, organiziramo kulturne programe i obrazovne aktivnosti, ali kapitalistički narativ uvijek pokušava prikazati zajednice poput naše kao prijetnju, rekao je Tarzan.

Rojc, najveća zgrada u Puli, tijekom devedesetih je iz vojnog objekta prerastao u najveći društveno-kulturni centar u Hrvatskoj. Danas u njemu djeluje više od stotinu organizacija. Mirjana Radulović je istaknula kako su udruge krajem devedesetih »instinktivno naseljavale« prostor, no vrlo brzo je postalo jasno da bez organiziranja i pregovaranja s gradom takav model ne može opstati. Naglasila je važnost otvaranja Rojca prema zajednici, primjerice kroz Dnevni boravak Rojca, te stalnu potrebu da korisnici gradu iznova dokazuju svoju relevantnost.

Posebno važnim smatra umrežavanje s drugim organizacijama i međunarodnim mrežama, ali i razvoj vlastitih medijskih kanala poput Radio Rojca, koji je nastao iz potrebe da korisnici prostora sami progovore o temama koje mainstream mediji zanemaruju.

– Koristimo sve alate koje imamo. Radio Rojc nam je pomogao da otvorimo teme važne za zajednicu i da građani bolje razumiju što zapravo radimo, rekla je Radulović, zaključivši kako je ključno da zajednica sama definira prostor kao nešto važno i za sebe i za grad.

Zagrebačka Medika

AKC Attacka nastao je još krajem devedesetih iz anarhističkog pokreta i Antiratne kampanje Hrvatske, a Medika u Zagrebu je okupirana 2007. godine nakon višegodišnjih pokušaja pronalaska prostora za nezavisnu kulturu.

– Željeli smo prostor u kojem možemo raditi različite stvari, a ne samo preživljavati u podrumima i privremenim rješenjima, rekla je Burlović.

Nakon okupacije Medike uslijedili su pregovori s Gradom Zagrebom koji je korisnicima dao ugovor, no brzo se pokazalo da formalna legalizacija ne znači i sigurnost. Zato su inzistirali na savezu korisnika kako bi se odgovornost podijelila. Danas je Medika ponovo u neizvjesnosti zbog oštećenja u potresu i višegodišnjeg izostanka rješenja ugovora i obnove.

– Paradoksalno je da bez ugovora ne možemo ozbiljnije ulagati u prostor, a grad nam ne želi dati ugovor upravo zato što prostor nije dovoljno siguran, rekla je Burlović.

Kritizirala je i kulturnu politiku Zagreba koja, kako kaže, ulaže u velike institucionalne projekte, dok autonomni i nezavisni prostori ostaju na margini.

Panel je, zaključno, otvorio jedno šire pitanje: kakav grad Rijeka želi biti i postoji li u njemu još uvijek prostor za zajednice koje pokušavaju stvarati izvan logike profita i kratkoročnih projekata.

Klaonica pokušava postati društveno-kulturni centar

Zagrebačka Inicijativa Klaonica pokušava bivši industrijski kompleks pretvoriti u društveno-kulturni centar. Nastala je iz potrebe umjetnika za radnim prostorima, a anketa među više od 300 sudionika pokazala je da većina radi u lošim uvjetima – u tavanima bez izolacije, stanovima ili skupim najmovima.

– Klaonica nije važna zato što mi bez nje ne možemo raditi. Ljudi će se snaći i pronaći neki novi prostor. Pitanje je što grad gubi kada nestanu ovakvi prostori, rekao je Nikola Radeljković, naglasivši da autonomni i društveno-kulturni prostori svoju vrijednost moraju stalno komunicirati široj zajednici, a ne samo kulturnoj sceni.

– Moramo pokazati gradu i javnosti da istjerivanjem zajednice iz prostora i pretvaranjem svega u još jedan poslovni ili komercijalni sadržaj grad ne dobiva ništa, rekao je, dodavši kako agresivna komercijalizacija posebno pogađa centre gradova, nestaju posljednji prostori otvoreni za eksperiment, nezavisnu kulturu i samoorganizaciju.