Važan prostor

Pred IVEX-om opet neizvjesna sudbina. Što će biti s domom nezavisne scene na Delti?

Katarina Bošnjak

Na tribinu u IVEX-u dolazi rimski aktivist Andrea Alzetta Tarzan, jedna od najpoznatijih figura talijanskog pokreta za pravo na stanovanje i autonomne društvene prostore



RIJEKA – Premda kao grad uživamo titulu famoznog EPK-a, nezavisna scena Rijeke i dalje preživljava uglavnom zahvaljujući improvizaciji, entuzijazmu i privremenim rješenjima. Jedan od posljednjih takvih prostora je IVEX na Delti – bivši industrijski kompleks koji su tijekom godina naselili umjetnici, glazbenici, aktivisti, punkeri, različiti kolektivi i organizacije, ali i institucije poput Sveučilišta u Rijeci i drame HNK-a Ivana pl. Zajca. Danas je i taj prostor ponovno pred neizvjesnom budućnošću.


Upravo iz tog razloga korisnici IVEX-a organiziraju dvodnevni program koji kroz film i javnu tribinu otvara pitanje: može li grad bez prostora za zajednicu uopće imati živu nezavisnu kulturu?


Program počinje u subotu 16. svibnja u 20 sati u Art-kinu projekcijom dokumentarnog filma »Spin Time – Che Fatica la Democrazia!«, a nastavlja se u nedjelju 17. svibnja u 12 sati tribinom »Tko g/radi zajednicu?« o kolektivu i prostoru ispred ili u zgradi IVEX na Delti, ovisno o vremenskim uvjetima.


Podrška Pape




Poseban interes izaziva dolazak protagonista filma, rimskog aktivista Andrea Alzetta Tarzana, jedne od najpoznatijih figura talijanskog pokreta za pravo na stanovanje i autonomne društvene prostore. Alzetta, poznat pod nadimkom Tarzan, desetljećima je sudjelovao u okupacijama napuštenih zgrada u Rimu i organiziranju zajednica koje su izvan institucionalnih okvira pokušavale riješiti pitanje stanovanja, kulture i društvene solidarnosti. Njegov rad svojevremeno je javno podržao i papa Franjo koji je tijekom pontifikata više puta stao uz pokrete koji se bore za pravo na dom i dostojanstven život.


Andrea Alzetta desetljećima je sudjelovao u okupacijama napuštenih zgrada u Rimu

Andrea Alzetta desetljećima je sudjelovao u okupacijama napuštenih zgrada u Rimu


Film »Spin Time – Che Fatica la Democrazia!« prati upravo jednu takvu priču – transformaciju napuštene zgrade u Rimu u prostor kolektivnog života, političkog organiziranja i svakodnevnog preživljavanja. No, riječki program ne želi ostati samo na egzotici »rimskog slučaja«. Naprotiv, cilj je otvoriti neugodno pitanje: zašto su modeli zajedničkog upravljanja i društveno-kulturnih centara u mnogim europskim gradovima, pa i u Hrvatskoj, već desetljećima normalna pojava, dok Rijeka i dalje nema stabilan prostor za nezavisnu scenu?


Dok pulski Društveno-kulturni centar Rojc funkcionira kao jedan od najpoznatijih primjera zajedničkog upravljanja javnim prostorom u regiji, a zagrebački Autonomni kulturni centar Medika desetljećima okuplja nezavisnu kulturnu scenu, Rijeka se i dalje kreće između privremenih rješenja, neispunjenih strategija i sve manjeg broja dostupnih prostora za rad i okupljanje.


Predmet natezanja


Tribina u IVEX-u pokušat će otvoriti upravo ta pitanja: što znači zajednica bez prostora? Zašto se javno-civilno partnerstvo u kulturi danas gotovo više ni ne spominje? I koliko dugo nezavisna scena može opstajati isključivo na entuzijazmu ljudi koji su spremni ulagati vlastiti rad, vrijeme i energiju bez ikakve dugoročne sigurnosti?


Uz Andreu Alzettu Tarzana, na tribini sudjeluju i predstavnici nekih od najvažnijih regionalnih primjera samoorganiziranih i društveno-kulturnih prostora: Mirjana Radulović iz Saveza udruga Rojc, Sanjica Burlović iz AKC Attack/Medike te Nikola Radeljković iz zagrebačke Klaonice.



Podsjećamo, budućnost zgrade IVEX već je godinama predmet natezanja između Grada Rijeke i države, odnosno Lučke uprave Rijeka, zbog čega korisnici prostora djeluju u trajnoj neizvjesnosti i bez ikakve dugoročne garancije opstanka. Organizatori tribine upozoravaju kako pitanje IVEX-a zato nije samo pitanje jedne zgrade, nego i odnosa grada prema nezavisnoj kulturi i zajedničkim društvenim prostorima. Poručuju i kako ovaj događaj nije samo obrana jednog prostora, nego pokušaj da se građane Rijeke podsjeti da kulturni i društveni prostori ne nastaju sami od sebe – oni postoje samo dok postoje ljudi spremni boriti se za njih.