Iako ispod naslova nove pjesničke zbirke Enesa Kiševića stoji odrednica Zbirka pjesama za djecu, ovo nisu samo pjesme za djecu. No, to već i prije čitanja znaju oni koji prate rad ovog sjajnog pjesnika čiji je prvi iskorak u književnost bila dojmljiva zbirka lirike »Mladić koji nosi svoje pjesme na ogled« objavljena sada već pomalo i davne 1974. godine. Istina, najveći dio stihova ove zbirke sastavljene od 97 pjesama podijeljenih u devet cjelina vezan je uz djecu i namijenjen djeci, ponajprije unuci Anđeli i unuku Tomi posveta kojima i otvara zbirku, ali i nizu druge djece koje spominje imenima, kao i onima koje ne imenuje.

U tim je pjesmama Kišević poetski i dječji razigran i raznovrstan pa uz spominjanje pojmova i tema bliskih djeci predškolske dobi često poseže i za njemu omiljenim igrama riječi pretvarajući jezik u moćno, ali istodobno i nježno oružje ljubavi iznoseći kroz te onomatopeje i igre riječima beskonačnu i divnu ljubav prema čistoći i nevinosti dječje dobi. Naravno, u tim su pjesmama iznimno bitni i svi članovi obitelji, posebno i uvijek na prvom mjestu majka, koji stvaraju ozračje puno ljubavi i nježnosti, a razigranost, ritmičnost i gotovo pa opipljiva emocionalnost tih pjesama pretvara ih u idealne trenutke za jezične igre s djecom, one igre u kojima riječi i ne moraju imati značenje je se bojom glasa, nježnošću i pozitivnom energijom može reći i ono često toliko jako i veliko da je, u osnovi, riječima neizrecivo.

Pohvala prirodi

Uz djetinjstvo, ali i više od toga – uz život i smisao života općenito – vezane su i one divne pjesme ove zbirke kojima Kišević progovara o svom siromašnom, ali ljubavi punom djetinjstvu provedenom u Bosanskoj Krupi u zagrljaju prirode i prekrasnih rijeka tog dijela Bosne. Ljubav koju kroz te stihove iskazuje prema svojoj majci, ocu i bratu stvorila je temelje za sve njegove kasnije ljubavi i pozitivan odnos prema životu, a pjesme poput »Dječak među ljiljanima« predivan su izraz sjedinjenosti čovjeka s prirodom. Tih je pohvala i udivljenosti prema prirodi puno, a gotovo u cijelosti posvećeni su toj temi raskošne poetske ljepote prepuni ciklusi »Svelebiti se s Velebitom« i »Molitva ljepoti«, ciklusi koji nude mala lirska remek-djela poput pejzažno refleksivne »Kolijevka vode« ili pak divne nostalgije prepune »Ključki mlinar«.

Vrlo bitna tema ove, ali i drugih lirskih radova Enesa Kiševića, je jezik. Potvrđuje to on ne samo kroz bezbrojne igre riječima, već i kroz stvaranje novih riječi te inzistiranje na emocionalnoj strani riječi koja može proizići iz samog njezinog zvuka. Pri tome uz taj emocionalni dio riječi, govora i verbalne komunikacije, Kišević ponajprije veže lik majke (otuda i naziv zbirke) koja od najranijih dana veze s djetetom »ulijeva« u svoje malo biće osjećaje baš kroz riječi, njihov zvuk i nježnost. No, upozorava Kišević i na opasnost gubitka tog primarnog kontakta majke i djeteta, gubitka koji je sve veći što je civilizacija oko nas okrenuta digitalnoj stvarnosti i prevlasti engleskog jezika. Tako u pjesmi »Ča će s nama biti« piše: »Kada nam engleski/ćapa ČA/i ČA/i KAJ/ i tvrdo č i ć meko/pa nam proguta Majčin jezik./I Majkama našim/presuši mlijeko.«

Dojmljive pjesme

Postoje u ovoj zbirci dobre i dojmljive pjesme o prvim ljubavima (divna »Ništa među nama«), dio njih direktno je posvećen i poznatim osobama (Czeslaw Milosz, Janica Kostelić, Branka Vlašić, Stipe Božić, Nikola Tesla, Arsen Dedić…), a kombinirajući u cijeloj zbirci pjesme za djecu s pjesmama za odrasle Kišević je stvorio jednu od svojih ponajboljih zbirki poezije. O tome razložno i detaljno u vrlo kvalitetnom pogovoru progovara dr. sc. Nada Babić, odnosno u pratećoj riječi na ovitku zbirke urednica, pjesnikinja i umjetnica Darija Žilić.

Urednica Darija Žilić o zbirci

»Enes Kišević je pjesnik kojeg prepoznaju i vole i djeca i odrasli. Njegove knjige poezije, čak i kad su za djecu, zapravo su i za odrasle jer u njima budi sjećanje na majku, na zavičaj, na početke učenja materinskog jezika. U zbirci ‘Majčine riječi’ Enes nam donosi niz pjesama punih zvukova, novih riječi, jezičnih igara, duhovitih premetaljki, začudnih metafora, tu su i bajkoviti motivi, kozmogonije u kojima stvara svoj posebni svijet. Taj je svijet prepun emocija i empatije koja se očituje povjerenjem u ljude, što se posebno vidi u dirljivim posvetama. U Enesovoj poeziji zrcali se ljubav prema obitelji, jeziku, pisanju, prirodi, božanskom, prema čovjeku, ali najviše prema djeci. On im se približava ne samo kao jednakopravnima, nego i kao posebnim bićima koja su blizu božanskog uvida. Svojom zvučnom poezijom punom onomatopeje, ali i misaonosti, oniričnosti, himničnosti i zanosa čitatelje svih dobi baca u jezičnu magmu iz koje izlaze začarani, osunčani, osvijetljeni, poetskom vodom pročišćeni… Jednostavnošću i mudrošću svojih stihova Enes se približio onom suštinskom, ogolio je bit života i pruža je svima koji poezijom žele osjetiti ljubav i zajedništvo«, napisala je Darija Žilić.

Autorova poruka djeci

»Ružno je vrijeme, ali je lijep dan.« (Janko Jerman Švertasek)

»Poštovana i draga djeco, nikako ne mogu staviti točku na ovu knjigu, jer ovo nije moja, ovo je vaša knjiga. Moja je samo ova stara ruka koja radosno zapisuje misli koje su me nadahnule. Čim otvorite knjigu, odmah će vas na njezinu pragu dočekati posveta mojoj unuci Anđeli i unuku Tomi, a riječi Janka Jermana Švertaseka, kada je imao samo četiri godine, poželjet će vam dobrodošlicu. Moje je ime ovdje najmanje važno. Možda me se netko i sjeti kada ga kiša uhvati bez kišobrana. Možda tek načas zastane i osmijeh mu obasja lice«, napisao je Enes Kišević.