RIJEKA – Reinterpretacijom priode na temelju organskog rasta, strukture i transformacije, vizualno upečatljivi i sugestivni radovi autorica Barbare Brnelić i Monike Kukučević okupljeni u Galeriji “Juraj Klović” novootvorenom izložbom “Biomorfna sanjarenja” upućuju na prirodu kao ishodište, materijal i misaoni umjetnički okvir.

Autorice tako osobnim, intuitivnim i osjetilnim pristupom oblikuju vlastite, biomorfne svjetove; Kukučević svojim skulpturama gradi meke, fluidne forme nalik živim organizmima, a Brnelić prirodne elemente pretvara u slojevite, gotovo slikarske kompozicije.

“Priroda je oduvijek bila jedno od temeljnih ishodišta umjetničkog stvaranja, trajni izvor inspiracije kroz povijest umjetnosti”, kazala je kustosica izložbe Jasna Rodin, “no u suvremenom kontekstu njezina prisutnost postaje sve naglašenija i slojevitija”, pa joj se “u vremenu ubrzanih promjena umjetnici iznova vraćaju i to ne samo kao motivu, već i kao načinu razmišljanja, materijalu i procesu”.

– Polazeći od organskih struktura i prirodnih elemenata, umjetnice Barbara Brnelić i Monika Kukučević oblikuju vlastite svjetove koji ne oponašaju stvarnost, već je reinterpretiraju kroz osobni, osjetilni i intuitivni izraz.

Njihovi radovi, likovno sugestivni i maštoviti, nadahnuti su strukturama lista, drveta te živim, dinamičnim organizmima koji iniciraju impuls početka te postaju bazični dio njihovih kreacija.

Izložba “Biomorfna sanjarenja” usmjerena je na jednostavnost forme i suptilnost izraza te uspostavlja tihi dijalog, vodeći nas prema prepoznavanju ljepote u detalju, krhkosti u postojanosti i neprekidnog kretanja unutar naizgled mirnih formi, ističe.

Asocijativne forme

S jedne strane autorica Monika Kukučević, “svoje apstraktne skulpture, koje se se nadovezuju, teku i izrastaju, u svojoj mirnoći i jednostavnosti podražavajući procese organskog rasta i transformacije, pojašnjava, “gradi i slaže oblim, mekim formama ljuski i pločica, listova i nježnih struktura”, pa se “pred nama stvaraju asocijativne forme čudnovatih bića, biljaka, isprepletenih koglomerata koje nedvojbeno prizivaju svijet prirode”.

Jasna Rodin, Barbara Brnelić, Monika Kukučević i Damir Šegota

– Slobodni i fluidni oblici spajaju fine, precizne linije s povremenim rustičnim, grubim akcentima, dok nemirna, razvedena površina potiče suptilnu igru svjetla i sjene.

Logično izrastajući iz samog tijela, ona je poput epiderma bića ili kore drveta. Glinene dijelove umjetnica slaže i lijepi na samu osnovu, na taj način promišljajući i nadograđujući.

Lakoća obrade i razrada detalja očituju se u pažljivo modeliranim prijelazima i ritmičkom ponavljanju elemenata, čime se postiže osjećaj zaokruženosti i unutarnje dinamike, jer skulptura kao da nastavlja svoj rast i kretanje, oblikujući tihe metarmorfoze koje izviru iz predstavljene forme.

Svaki segment, njezin je važan dio, organski uravnotežen, a istovremeno krhak i postojan. Autorica ostavlja bjelinu gline, uvodeći tek suzdržane akcente sivih i crnih engoba naglašavajući taktilnost i slojevitost stvorene opne.

Koristeći prozirnu glazuru neke dijelove izdvaja, a samo sivilo poteza, crtica i točkica malen je odmak od elementarnosti. Ipak njihov trag pojačava estetsku snagu uklapajući se i donoseći znak rukopisa te unoseći blagu slikarsku komponentu, kazuje.

“U suglasju kompaktne i otvorene forme”, nastavlja, “radovi Monike Kukučević djeluju kao prostori u nastajanju, dovršeni, ali i u stalnoj mijeni i dinamici; njihova materijalnost priziva dodir, dok ritam ponavljanja i promjena uvodi skoro meditativnu dimenziju promatranja”.

– Skulpture ne nameću čvrsto značenje, već funkcioniraju poput živih organizama, osjetljivih, promjenjivih i nenametljivih. U tom kretanju i unutarnjoj logici rasta očituje se njihova posebnost: one ne oponašaju, već reinterpretiraju okolinu kroz profinjenu igru oblika i površine, a svaka linija i reljef otvaraju novi sloj osjeta i značenja.

Skulpture tako dopuštaju promatraču da u njihovoj tišini otkrije vlastite asocijacije, osjećaje i unutarnji ritam, baš kao da sam rast i transformacija postaju dijelom predstavljenog iskustva, tumači Rodin.

Tonalitet i mirisi

S druge strane, autorica Barbara Brnelić “slika prirodom, sprešanim listovima, algama, korama drveća i plodova”, stoga “predstavljajući bogatstvo” stvara “čitav jedan svijet sa svojim autentičnim i krhkim teksturama, tonalitetom i mirisima”, u kojem je “svaki komadić vrijedan, nježan i svojstven”.

– Na početku pažljivo prikuplja dijelove, tražeći ih u šumi, vrtu i na livadi, odabire, te zatim suši, reže i obrađuje. Tek tada pristupa radu te njihove sitne elemente slaže u nizove, u kasetne strukture slika.

Apstraktni motivi titraju kroz slojevite i bogate tonove, stvarajući kompozicije u kojima ona gradi poput kistom, nanoseći ih koloristički usklađuje.

Prepuštajući se prirodi da je dalje vodi i određuje kompozicije i strukturu, lijepi ih, ponekad dorađuje akrilom ili iglom i koncem. Diskretno dodirnute bojom, one pričaju priču, raznoliku od višestrukih dijelova.

Igrajući se sa prozirnošću, gustoćom, teksturama i tonovima, svaki je segment ujedinjen u dinamici stvaranja. Vrlo znalačkim i zahtjevnim procesima, njihovo je suglasje stopljeno, čime nastaje skladan, harmoničan i neposredan prizor vrlo blage reljefnosti i strukture.

“U svojoj vizualnoj pojavnosti”, objašnjava dalje kustosica autoričin rad, “nazire se sjaj jesenjih krošnji, magloviti krajolici gledani s visina, urbane vedute i daleki obzori planina, a taj sadržaj, prozračan i suptilan, samo naslućujemo; neodređen i zagonetan, asocijativan i zanimljiv, on predstavlja igru, zanos traženja”.

– Svaki, pa i najmanji dio te vješte slagalice još uvijek nosi energiju sunca, tragove vjetra i kiše. Njegova boja također nije konačna, ni stabilna, umjetnica prepušta vremenu zadnju riječ jer s odmakom dolazi do blagih kolorističkih promjena, govori Rodin.

“Apstraktni i nedokučivi, više od svojevrsnog prenošenja realnosti, podcrtava, “autoričini radovi koji odišu autentičnim likovnim nabojem, prepoznatljivim i svježim, u urednim i ujednačenim nizovima, opisuju samu bit stvarnosti”.

Morfologija osjetilnog

– Gradeći pažljivo te osjetljive i krhke kompozicije, Barbara Brnelić suvremenim pristupom i otvorenim razmišljanjem istražuje morfologiju osjetilnog, upućujući nas na krajolik, nježne strukture biljaka i svijet koji nas okružuje.

Svojim radom ukazuje na vrijednosti prirode i života, izdvajajući one sitne i često neprimjetne dijelove koji u sebi sadrže čitavo bogatstvo značenja i ljepote – elemente od kojih smo i sami sazdani, zaključuje kustosica Rodin.