RIJEKA – Ljepota kajolika, odnosno svega onoga što nas okružuje trajna je (i) slikarska inspiracija mnogima, pa se u tom smislu zbog prepoznatljive ljepote, atmosferičnosti, kao i ritma, posebno ističu detalji onoga meditaranskog pejzaža.

More, obala, kamen, barke, odnosno slikarski ovjekovječena pitoreskna mjesta postaju tako zone sjećanja, kontemplacije i onog unutarnjeg mira, a upravo takvom energijom odišu i radovi okupljeni nedavno otvorenom izložbom »Tišinom plavetnila« riječkog slikara Ive Kajzera, autora koji mediteranski krajolik ne prikazuje spektakularno ili dramatično, već ga ostvaruje suptilnim prijelazima svjetlosti, smirenim kompozicijama te gotovo meditativnim odnosom prema prostoru.

Riječki slikar, umjetnik, Ivo Kajzer, kaže kustosica izložbe mr. sc. Jasna Rodin, »izravno prenosi realnost na svoja platna«. Njegovi »motivi uvijek su inspirirani morem; kreće od oblutaka, pličina, prozirnosti i sjaja do prikaza primorskih gradića, barki, bonaca i čistog modrog neba koje sve zajedno usklađuje u odrazima tonova dubine beskraja«.

Sklad vizura

– Autorova najnovija izložba ustvari donosi neke nove radove sličnih motiva, a opet posebnih i razrađenijih na jedan svojstven i autoru blizak način. Lazurniji kolorit i lakoće atmosfere u skladu su sa realizmom, ipak pročišćeni i jednostavniji u kompoziciji naglašenih poetika. Detalji škura i konopa, vesla, oblutaka, kamenih zidova i vegetacije savršeni su u svojoj pojavnosti; njegov krajolik ipak je umiren i dostatan bez dramatika, valova i vjetrova koji bi donijeli pomake i nemire.

Taj odabrani prizor kao da spava u ranim ljetnim jutrima kada još nema glasnoće i nemira života koji bi narušili sklad urbanih i prirodnih vizura, skladnih i zapetljanih u jednom. I sama je pučina umirena, bez naglasaka i jačine sjaja, a suptilni prijelazi svjetlosti i sjene jedva primjetno titraju u odrazima i refleksijama dna, ističe Rodin.

»Iako je paleta raznolika, blistava od nježnih žutih, umirenih crvenih, toplih smeđih i zelenih«, govori dalje, »osnova i glavni dojam je plavetnilo; obavijeno mekim i toplim ravnomjernim svjetlom prepoznatljivi ton mora nameće se i osvaja gotovo taktilan i svjež, on donosi osjećaj širine horizonta, prostornost bezgraničnosti«.

– U prizorima nema suvišnih elemenata, a sve oslikano ima svoju ulogu i mjesto, pažljivo odmjereno, u ravnoteži i podređeno cjelini slike. Umjetnik kao da naglašava taj osjećaj jednostavnosti pročišćavajući stvarnost i svodeći je na bitnost. Uklanjajući slojeve nadilazi konkretan prizor i prelazi u univerzalno iskustvo mediteranskog prostora. Semantičkom jasnoćom linija i boja, te preciznošću izvedbe, djela Ive Kajzera jake su meditativne snage i nose jedan suptilan znak promišljanja i sabranosti. Opisujući krajolike, on suptilno otkriva i vlastitu emociju, svodeći je na čistu, neposrednu i samodostatnu slikarsku bit, pojašnjava Rodin.

Kontinuitet rada

»Na ovoj izložbi predstavljeni su autorovi recentni radovi«, uz izbor grafika nastalih prema slikama iz ranijih razdoblja, koje se više ne nalaze u njegovom vlasništvu.

– Grafike se pritom pojavljuju i kao trag prethodnog opusa, predstavljajući svojevrsni arhivski sloj koji uvodi vremensku dimenziju te uspostavlja kontinuitet umjetničkog rada. Povezujući tako različite faze unutar istoga likovnog opusa, autor istražuje odnos između originala i umnoženog, prisutnog i odsutnog. Na temelju toga dijaloga otvara se prostor za promišljanje transformacije prizora kroz vrijeme, kao i njegovog materijalnog i konceptualnog pomaka, zaključuje kustosica.