Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju, rekao je da je energetska kriza “vrlo ozbiljna” i da se globalno gospodarstvo “suočava s velikom prijetnjom”.

Situacija je, rekao je, puno gora od dvije uzastopne naftne krize 1973. i 1979., u kojima je svijet gubio oko 10 milijuna barela nafte dnevno, te od sloma tržišta plina nakon ruske invazije na Ukrajinu.

“I ne samo nafta i plin, neke od vitalnih arterija globalnog gospodarstva, poput petrokemijske industrije, poput gnojiva, poput sumpora, poput helija, njihova trgovina je prekinuta, što će imati ozbiljne posljedice za globalno gospodarstvo“, rekao je Birol danas u Nacionalnom press klubu Australije.

Azija je, rekao je, najviše na udaru zbog ovisnosti o Hormuškom tjesnacu, vitalnom plovnom putu koji je Iran efektivno zatvorio.

“Najvažnije rješenje ovog problema je otvaranje trgovine u Hormuzu”, dodao je.

Šef IEA-e rekao je da razgovaraju s Kanadom i Meksikom o povećanju proizvodnje nafte i njenom puštanju na globalno tržište.

“Imamo zalihe i potičemo mnoge zemlje s rafinerijama da se kreću brže nego što to inače čine”, rekao je Birol.

Iranski raketni napadi zaustavili su katarski izvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG), a iako bi Australija mogla popuniti prazninu, ne može to učiniti sama, rekao je.

“Sama Australija neće moći nadoknaditi cijeli nedostatak LNG-a s Bliskog istoka, ali će na tržište doći neki novi LNG objekti iz Australije i drugih mjesta”, ustvrdio je Birol.

Nakon što je IEA povijesno objavila da je pustila 400 milijuna barela nafte iz aliha kako bi ublažila situaciju na tržištima, Birol je rekao da se organizacija savjetuje s vladama diljem svijeta te da slijede i novi koraci.

“Ako bude potrebno, možemo na tržišta staviti više nafte, i sirove nafte i naftnih derivata. Naše puštanje zaliha pomoći će umiriti tržišta, ali to nije rješenje. To će samo pomoći u smanjenju boli i gospodarstva”, zaključio je.

Najmanje 44 energetska objekta u regiji teško je ili vrlo teško oštećeno u devet zemalja, rekao je Birol. Racioniranje i mjere štednje energije slične onima u Covidu mogle bi biti potrebne neko vrijeme, a siromašnije nacije najviše pate.