Nikad kao lani nismo imali ovakav deficiti, ovako malu pokrivenost uvoza vina njegovim izvozom. Lani smo, naime, uvezli 36 milijuna litara vina – izvezli svega tri milijuna litara! S druge strane, turistička smo zemlja kojoj mora biti interes da se u Hrvatskoj prije svega piju – hrvatska vina. Ali da bismo to postigli prije svega moramo ulagati u nove nasade. Naša vina na najprestižnijim svjetskim sajmovima dobivaju najviša odličja. Potvrda je to prije svega kvalitete, ali i odlična marketinška podloga kako bismo Hrvatsku brendirali kao moćnu, kvalitetnu vinsku zemlju.

Ali ako konstantno bilježimo pad nasada pod vinogradima – samo u periodu od 2020. do konca prošle godine te su nam se površine smanjile za dvije tisuće hektara – to je nemoguće. Uzalud kvaliteta i priznanja kad vam pokrivenost uvoza izvozom padne ispod 30 posto. E sad, zbog čega je Vinistra, kao udruga vinara, ali i kao ova sjajna izložba vina, posebna, drugačija, zbog čega bi morala biti apsolutni uzor svim drugim hrvatskim vinskim regijama? Pa zbog toga što je u Istri, dok dakle širom Hrvatske vinogradi nestaju, samo lani zasađeno 80 hektara – novih vinograda! Prema informacijama koje imamo taj se trend nastavlja što bi morala biti smjernica za razvoj čitavoj Hrvatskoj. Ono što bih svakako dodao, Vinistra ne samo da je napravila sjajan posao na revitalizaciji autohtonih sorti vina, ona je postigla još nešto što je jako značajno, postigla je zajedništvo. Svi članovi Vinistre znaju da sve što se zajednički ulaže u nova znanja ili marketing ima jako veliku korist po brendiranje regije, njezinu prepoznatljivost, turizam, zajedništvo je to u kojem svaki član zna da se sve uloženo vraća. Čestitam vam na tome, kao i na onom što slijedi, a to je posjet izlagačima i uživanje u svemu što su nam pripremili – pomalo iznenađujuće su odjekivale riječi Dragana Kovačevića, direktora sektora poljoprivrede i turizma unutar Hrvatske gospodarske komore na osunčanom platou ispred arhitektonski i danas, nakon dvadesetak godina od izgradnje, jako svježe i zanimljive porečke sportske dvorane Žatika.

BRUTALNA REALNOST

Na platou na kojem su se izmjenjivali govornici čiji su nastupi vodili do otvaranja 32. izdanja Vinistre, sasvim sigurno najznačajnije hrvatske vinske priredbe. I to s jakim međunarodnim refleksijama, kako po pitanju izlagača, tako i posjetitelja. Najčešće se u takvim prigodama čuju fine, elegantne rečenice koje hvale tradiciju, ustrajnost, kvalitetu. One misli koje će pohvaliti zemlju i žuljevite ruke. Kovačević se, govor mu je trajao svega pet minuta, odlučio na iskrenu, skoro pa brutalnu realnost, iskazivanje istine koju najčešće prekrivamo s prebrojavanjem medalja s Decantera. Ili kako su znali reći neki naši poznati vinari: Hrvatska? Pa ona vam je u vinskom smislu poput karoserije Ferrarija s motorom Fićeka! Imamo jako, jako dobra vina, imamo nevjerojatan broj sorti, ali nemamo – vinograde. A zbog čega je Vinistra, prije svega kao sustav koji je uvodnom govoru jako pohvalio i predsjednik Vinistre Luka Rossi, iznad svih hrvatskih vinskih shvaćanja i ponašanja – jako je lijepo rekao Kovačević: dok se u Hrvatskoj čupa, u Istri se vinogradi – sade.

A zbog čega je Vinistra drugačija, posebna, zbog čega je manifestacija kod koje posjetitelji uvijek imaju osjećaj da je korak ispred svih, ponekad čak i ispred svog vremena, pokazao je panel koji je bio posvećen umjetnoj inteligenciji u vinogradarstvu.

– Mnogi kažu da je umjetna inteligencija budućnost, mi pokazujemo da je ona sadašnjost. Upravo stoga posvetili smo jedan od naših panela implementaciji umjetne inteligencija u naše vinogradarstvo kako bismo pokazali kako se uvažavaju najnovija znanstvena dostignuća, kako smo unaprijedili naš rad, kvalitetu vina, kako bismo investiranjem došli do novih iskoraka koji jamče sigurno poslovanje, istaknuo je na panelu Luka Rossi.

Ili u prijevodu – dok većina strijepi od vremenskih nepogoda, nametnika i svih onih zlih sila koje napadaju poljoprivredu, neovisno o tome koje se kulture uzgajaju, iznad istarskih vinograda zuje – dronovi. Koji šalju sve moguće informacije nakon čega se definira – djelovanje. I ne samo to – svjesnost o potrebi za energijom. Kako se ne bi moralo uvoditi proizvodnju energije koja ima malo dodirnih točki s ekologijm, poljoprivredom i turizmom – što su mjesta, kako je to na panelu potvrdio i istarski župan Boris Miletić, od kojih Istra nikad neće odustati – pokreće samoodržive projekte. Prije svega riječ je o solarnoj energiji koja se koristi kao jamstvo sigurnosti primjerice prilikom prvog koraka u pretvaranja grožđa u vino. Ali i stavljanje vrlo skorog naglaska na mikro hidro elektrane što će u sustav također ubacivati dodatne količine energije.

POČETAK BUDUĆNOSTI

Sve su to dakle parametri, misli i rečenice koje su prethodile, odnosno to čine svih 365 dana u godini, kako bismo na »parketu« Žatike istinski uživali. Jer, između svega lijepog o njoj rečeno, Vinistra je i jedini dizajnerski vinski sajam. Uvedeni su tipizirani, visoko estetizirani štandovi i njihova organizacija kako bi se stekao dojam da se krećete ulicama nekog gradića u čijem se središtu nalazi trg. Na kojem se, uz popust kako bi se dio sredstava utrošenih za ulaznicu vratio, može nabaviti vina koja će krasiti vinske vitrine svih zaljubljenika u vino. I ne samo to, u konkretnom slučaju 32. Vinistre bio je to plato na kojem je u petak 8. svibnja 2026. godine točno u 16 sati započela – budućnost. Sportskim rječnikom, u tom je trenutku na parket Žatike izašla ekipa Gen V koja je jamstvo da će se s jednakim žarom i pohvalama slaviti i primjerice i 47., 52., 65. i koja već sve ne Vinistra. Izašla je na teren ekipa čija je kapetanica Gianna Kozlović, a sastavljena je od najmlađe generacije vinara Istre, dominantno nasljednika istarskih vinskih bardova, ali i onih koji ulaze u, u uvodu istaknutu, »Kovačevićevu kvotu« od 80 novih lanjskih istarskih vinogradarskih hektara. Jer kad je sustav Vinistre u pitanju, on ne samo da se održava prirodnom regeneracijom, ulaskom novih generacija već poznatih vinara, nego i privlači nove, dominantno vrlo mlade ili one tek nešto starije investitore koji upravo u tom segmentu poljoprivrede vide svoju budućnost. Nije dakle to »samo« širenje površina pod vinogradima Kozlovića, Matoševića, Rossija, Anđelinija, Benvenutija – da istaknemo neke od najpoznatijih istarskih vinara – nego i ulazak u posao sasvim novih imena. Vinistra se na taj način iskazuje kao najveće moguće jamstvo sigurnosti »povrata investicije«.

Najmlađi vinari Vinistre su tako privukli jako veliku pažnju ispunjene Žatike, a i osobno možemo potvrditi kako će tu biti i vrlo zanimljivih noviteta. Iako »šefica« Kozlović, mada je to karakteristika i njezinog oca Gianfranca, u težnji za perfekcionizmom nije do kraja izrazila zadovoljstvo svojim vinom, poželjela nam je novo kušanje istog vina nakon godinu dana, jasno je da će budućnost biti i drugačija i zanimljivija. Budućnost koja njoj i udruzi Gen V, formalno-pravnom novom udruženju unutar sustava Vinistre – nije dakle riječ samo o »folkloru« nego o sustavu od kojeg se ne samo uči nego od kojeg se primanu i nova znanja -jamči opstojnost i nastavak brendiranja Poluotoka kao istinske vinske veličine u globalnim razmjerima.

KVARNER U ISTRI

Zavirimo li i u drugi dio vinske regije kojoj pripada Istra, a to je Kvarner, također zanimljivi susreti i izlagači. Istina bila su samo njih tri – Pavlomir, PZ Vrbnik i Kapić – ali zato jako znakovita. Ponajprije zbog toga što PZ Vrbnik pokriva više od polovine svih vinogradarskih površina Primorsko-goranske županije, potom što je Pavlomir Miroslava Palinkaša također velik, posjeduje 15 posto kvarnerskih vinograda, ali i zbog toga što je njegov vlasnik upravo onakav kakve u vinogradarstvu vidi, moli i želi – Dragan Kovačević: vinogradar koji ne čupa nego sadi.

– Istina je da smo mi i čupali, ali ne kako bismo smanjili već kako bismo vinograde obnovili. S oko četiri nova hektara povećali smo naše nasade kako bismo imali stabilnu površinu i jednake takve količine, objasnio nam je Palinkaš.

I sad je tu – Kapić. Riječ je o zanimljivom, jako lijepo »pogođenom« nazivu tvrtke dok je ime vlasnika Toni Babić. Sasvim je sigurno jedan od onih koji bi jako lijepo funkcionirao i u timu Gianne Kozlović. Uostalom, kad uđeš u fokus jednog od najznačajnijih hrvatskih sommeliera i općenito vinskih znalaca kao što je to Emil Perdec, onda sasvim sigurno već sada imaš dobra vina, baš kao i budućnost. Ono po čemu je Babić na Vinistri bio dodatno zanimljiv pokazala je jedna naizgled »sitnica« – u kutu svog izložbenog prostora izložio je kobasice s – belicom.

Proizvod je to znane mesoprerađivačke tvrtke Buretić kojoj je najznačajnija proizvodna mantra autohtonost, dok je belica – Kapić. Ne samo da je u vinskom smislu napravio zanimljive iskorake, nego svojom proizvodno-marketinškom inteligencijom pokazuje – kako se gradi budućnost. Šteta da nije bilo više izlagača s Kvarnera jer Vinistra je naprosto mjesto gdje je jako poželjno pojaviti se i pokazati što znaš. Ali nećemo sad »gnjaviti«, ostavimo nastavak te priče za neke druge tekstove. Kojih će svakako biti. Uskoro.

Vinistra. Iščekivanje početka. Zadovoljstvo trajanja. Prozor u budućnost.

DANAS – FAMILY DAY

Sam završni dan Vinistre, a to je današnja nedjelja, ponavlja i »family day« koji je na lanjskoj premijeri imao jako dobre rezultate.

– Ponavljamo ga s dodatnim sadržajima i pogodnostima je vino za nas nije alkohol i opijanje nego – hrana, tradicija, identitet, zaključio je Rossi.