RIJEKA – Zbog čega smo stigli, zbog čega smo, da bismo bili dijelom ovogodišnjeg festivala WineRi odlučili napraviti nemalih, pa skoro 700 kilometara? Odgovor je vrlo jednostavan: riječ je ne samo o izvanredno brendiranom sajmu, riječ je po našem mišljenju o fantastično izbrendiranim vinima s naglaskom na autohtonost. Kako smo mi fakultet na kojem upravo smjer enogastronomija pohađa velik broj studenata, bilo je logično da i sami uživo se dođemo uvjeriti o čemu je riječ. Iako smo tek stigli, čini mi se po reakcijama naših studenata, ma i nas samih, da je odluka bila i više nego ispravna.

Istaknuli su nam to profesori Fakulteta za turizam i ruralni razvoj iz Požege, Valentina Obradović i Josip Mesić koji su predvodili veliku studentsku grupu, »pun autobus« studentica i studenata. U moru posjetitelja Međunarodnog eno-gastro festivala WineRi koji se bez klasičnih govorancija, samo uz snimljene i putem velikog videozida emitirane prigodne pozdrave, u petak otvorio u sve popularnijem Exportdrvu, »za oko nam je zapela« velika skupina mladih ljudi koji su u velikoj mjeri odudarali od ostatka gostiju. S obzirom na to da je na otvorenju mnogo ljudi koji su tu »po funkciji« – istaknimo tako Ivu Rinčić, gradonačelnicu Rijeke, Ivicu Lukanovića, primorsko-goranskog župana, Tugomira Majdaka, državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, čelnicu TZ-a Kvarnera Irenu Peršić Živadinov, kao i ključnu osobu TZG-a Rijeke Petra Škarpu, zatim velik broj čelnica i čelnika TZ-a, kao i ljudi iz svijeta vina u svim njegovim fazama nastanka i distribucije, deseci studenata Fakulteta turizma i ruralnog razvoja djelovali su u najmanju ruku – osvježavajuće.

Poticajna atmosfera

S druge strane, teško da se moglo pronaći bolju potvrdu napora koje sustavno u čitavu kvarnersku vinsku priču ulaže udruga Vina Kvarnera i njezin agilni prvi čovjek Žarko Stilin od činjenice da si privukao mlade ljude kojima je posjet tvom vinskom sajmu dio znanstvenog uzdizanja, građenja spoznaja koje će se u vrlo skoroj budućnosti primjenjivati u jednom drugom dijelu Hrvatske – Slavoniji. Nažalost, izostale su domaće škole, ali to je na Kvarneru nekako sve uobičajenije – malo što domaće je dovoljno dobro da bi zaslužilo lokalnu pohvalu.

No, odmaknimo se od takvih razmišljanja jer atmosfera je u Exportdrvu bila uistinu pozitivna i nadasve poticajna. Uostalom kako ni može biti kad se na jednom »kvadraturom« nevelikom prostoru nađe čak stotinu izlagača iz deset država koji su posjetiteljima na kušanje donijeli silno velik broj – čak 600 etiketa. K tome i enosajmu koji se događa u godini u kojoj Kvarner ponosno nosi titulu Europske regije gastronomije čemu je i bilo posvećeno nemalo sadržaja. Svakako, ostat će upamćen i po činjenici da je na njemu i službeno predstavljena – čaša žlahtine, izradila ju je tvrtka Italesse, čime se ova autohtona vinska kraljica stavila u red svega nekoliko hrvatskih sorti sa svojom posebno oblikovanom čašom.

– Predstavnici smo Italessea već godinama, a sada nam je posebno drago da se na ovom lijepom sajmu predstavljamo s posebnom čašom za žlahtinu. Ovo je, recimo to tako, sajamska premijera dok prava, svečana premijera tek predstoji. Bit će povezana s aktivnostima TZ-a Kvarnera kao i činjenicom da je on Europska regija gastronomije tako da bismo ovo pojavljivanje mnogi nazvati pretpremijerom. Svakako, čaša će biti u prodaji za sve koji je budu željeli imati, pojasnila nam je Andreja Jagić, vlasnica tvrtke Cibus Et Terra, zastupnice Italessea za Hrvatsku, iz Novigrada.

Kako je i najavljivan, ovogodišnji riječki vinski sajam okupio je ne samo domaću, kvarnerski elitu okupljenu u udruzi Vina Kvarnera, nego jednak takav sastav i s istarskih, slavonskih kao i dalmatinskih prostora.

– U procesu smo rebrandinga naše vinarije koja je u prošlosti bila poznata kao Feravino, a riječki sajam, s obzirom na to da je riječ i o snažno turističkom kraju, za to je jako dobra prilika, objasnile su nam predstavnice tvrtke Enosophija iz Feričanaca, Kristina Janićijević i Marija Piper s kojima je u društvu bio i Dino Deklić, potomak ugledne istarske vinske obitelji iz okolice Vižinade pokazavši tako kako su vinari, i kad ih dijele stotine kilometara, zapravo veliko bratstvo uvijek spremno na suradnju.

Strani gosti

Slični smo dojam dobili i u razgovoru s predstavnicima vinarija iz inozemstva. Najprije je to bio Slaviša Lakićević koji je zajedno sa suprugom Natalijom drugi put na WineRiju. Vlasnici su istoimene vinarije iz Leposavića na sjeveru Kosova, kraja koji se tradicijom vinske proizvodnje ponosi već stotinama godina.

– Imamo veliku lepezu vina, kako naših autohtonih, tako i velikih svjetskih sorti, imamo i vlastite vinograde koji se protežu na petnaestak hektara, ali nikako ne uspijevamo pronaći distributera za Hrvatsku. Izvozimo u dvadesetak država, vi ste nam kao jaka turistička država vrlo privlačni, nadam se kako će se ove godine nakon sajma i to izmijeniti na boje, poručio nam je Slaviša Lakićević.

Slično razmišljaju i Kristna te Zsolt Maul koji posjeduju vinariju u mađarskom Villanyu.

– Fokus nam je na proizvodnji vrhunskih vina s pečatom autohtonosti, Mađarska je poznata po vinskom turizmu, naš je kraj posebno popularan, a s obzirom na to da obrađujemo oko 16 hektara vinograda, količine su nam dovoljne kako bismo s izvozom bili prisutni i kod vas, u Hrvatskoj. Riječki sajam nam je posebno zanimljiv, nadam se poslovnim kontaktima koji će nam to i omogućiti, pojasnio nam je Zslot Maule.

U toj međunarodnoj šetnji WineRijem stigli smo i do predstavnika ugledne vinarije Erdevik koja s nalazi na jednim od najopjevanijih vinskih područja jugoistoka Europe – obroncima Fruške gore. Iako je danas vlasnik privatne tvrtke, godine rada kao i aktualna povezanost s Erdevikom ističu Ramazija Inaišvilija kao idealnog sugovornika.

– Erdevik daje jako, jako dobra vina. Prisutni smo u Hrvatskoj, posebno u restoranima najviše kvalitete, ali da bi se krenulo u osvajanje tržišta potrebno je niz godina i pripremnih radnji. Za tako nešto sada ne postoji potreba, iako je Hrvatska zbog svog turističkog karaktera uvijek jako privlačna za proizvođače vina. S druge strane, i tu turističku komponentu jako dobro pokrivaju vaši vinari, graševina i malvazija posebno su dobro plasirane sorte, tako da je i s te strane upitno što činiti. Hrvatska vinska industrija je k tome jako dobro potpomognuta s državnim sredstvima koja su usmjerena na marketing vaših vina, dok se u Srbiji potpore uglavnom odnose na primarnu proizvodnju, na sadnju novih vinograda, pojasnio nam je Inaišvili. I naveo nas na zaključak kako bi spoj dviju državnih politika zapravo bio optimalan. Jer ako nekom nedostaju poticaji, pa i ne samo oni materijalne, financijske prirode za sadnju onda je to upravno Primorsko-goranska županija. Sjajna vina, razgranata sortnost, a vinograda u tragovima.

Politika cijene

Na konci, zaključimo priču s – cijenom ulaznice. Zbog iznosa od 35 eura proslijeđeno nam je more kritika. Najkraći zaključak mogao bi se oblikovati stavom kako cijena nije primjerena vremenima u kojima živimo, kao ni prostoru u kojem se sajam odvijao tijekom petka i subote. K tome, kao što je to slučaj s drugim sajmovima, pa i Vinistrom, ulaznica s popustom, uobičajeno je 20 posto, nije bilo u pretprodaji. Potvrdu da je politika cijene ulaznica kriva pokazuje i podatak organizatora kao je lani prodano »nekoliko stotina« ulaznica. Simbolična je to brojka, s obzirom na veličinu Rijeke i gravitirajućeg joj prostora, posebno u odnosu na ono što je WineRi ove godine ponudio. Broj posjetitelja morao bi se brojati u – tisućama. No, s druge strane gužva je zamjetna pa je pitanje kud bi se s tolikim posjetiteljima. Kako se čini sajam ima naglašeniju B2B komponentu, ističe se kao značajan susret vinara iz regije – gostujući vinari su iz susjednih ii vrlo bliskih država – te gradi neki svoj, svakako zanimjivi sustav.

S obzirom na to da se u njega ulažu i nemala društvena sredstva, dakako da je bilo i pitanja o njihovom povratu. Teško je u tom segmentu progovoriti jezikom novca, ali da vraća Rijeku na poziciju »trading centra« jedne jako značajne vinske regije – Kvarner i Istra su dio istog vinogorja – to svakako čini.

Kad se na sav taj »genijalni marketing«, kako su nam to istaknuli profesorica Obradović i profesor Mesić iz Požege, nadovežu i bitno veće količine žlahtine, sansigota, belice, jarbole, trojišćine – e onda će i financijska slika biti kud i kamo drugačija. Ali da naznačuje jako dobar smjer razvija, kako Rijeke kao bitnog vinskog raskrižja, tako i kvarnerske vinske autohtonosti – WineRi to svakako čini.