Radnice-migrantice u hrvatskom su javnom prostoru gotovo nevidljive, iako ih više od 21.000 čini nezamjenjiv dio radne snage u pojedinim granama gospodarstva, upozoreno je u nedjelju na skupu o njihovu položaju u Hrvatskoj, održanom u HUP-u u povodu Međunarodnog dana žena.

U Hrvatskoj radi približno 21.600 strankinja. Najviše ih dolazi iz Nepala (oko 50 posto), zatim iz Filipina (45 posto) i Indije (oko četiri posto), dok ih manji broj dolazi iz Egipta, Uzbekistana i Bangladeša.

Većina radnica migrantica u Hrvatskoj u dobi je između 25 i 29 godina, a najčešće rade u ugostiteljstvu, prodaji i industriji, neslužbeni su podaci za prošlu godinu, izneseni na javnom forumu “Pod pritiskom: Ženske priče globalnog rada“.

Forum je okupio istraživače, predstavnike institucija, poslodavce i migrantice radi otvaranja javne rasprave o radnim uvjetima, pravima i društvenoj vidljivosti, ali i o izazovima s kojima se migrantice susreću kao važan dio radne snage u skrbi o nemoćnima i bolesnima, turizmu i trgovini.

Među izazovima istaknut je manjinski stres, stigmatizacija, emocionalna odvojenost od obitelji, a naglašeno je i da 48 posto radnica-migrantica pati od kronične boli.

Iva Tadić iz Instituta za istraživanje migracija ustvrdila je kako migracija nije samo ekonomsko, nego i duboko ljudsko i psihološko iskustvo.

“Mnoge radnice-migrantice nose nevidljivi teret stresa, nesigurnosti i diskriminacije, ali i razdvojenosti od obitelji. Zato je iznimno važno da se o njihovim iskustvima govori javno i da se migracije promatra i kroz prizmu dobrobiti, dostojanstva rada i društvene uključenosti“, poručila je Tadić.

Potplaćene i diskriminirane

Nizozemska veleposlanica Charlotte van Baak naglasila je kako je velik društveni doprinos radnica migrantica, ali često nedovoljno prepoznat.

“Danas izražavamo solidarnost sa svim ženama, bez obzira na to odakle dolaze. Stvaranje prilika za migrantice ulaganje je u snažnije gospodarstvo, uključivije društvo i bolju budućnost za sve nas“, poručila je veleposlanica.

Direktorica HUP-a Irena Weber rekla je kako je sve veći broj migrantica zaposleno u sektorima u kojima nedostaje domaće radne snage.

“Njihov je rad u mnogim granama nezamjenjiv, ali njihov je položaj rijetko predmet javnog interesa, a o njihovim problemima i predrasudama s kojima se susreću još se manje govori“, rekla je Weber.

Migrantice su, istaknuto je, često izložene višestrukoj diskriminaciji – kao strane radnice ali i kao pripadnice etničkih, rasnih ili vjerskih manjina. Takav položaj nerijetko uključuje rad u nesigurnim i slabije plaćenim sektorima, ograničen pristup informacijama o pravima, jezične i administrativne prepreke te otežan pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti.

Osobne priče migrantica

U fokusu su bile i osobne priče migrantica koje žive i rade u Hrvatskoj, a stigle su s Filipina, iz Nepala, Kenije, Tunisa…

Otvorena su pitanja integracije, pristupa zdravstvenom sustavu, emocionalnog tereta migracije te usklađivanja rada i obiteljskog života. Posebno je naglašeno koliko im je teško doći do liječnika obiteljske medicine i ostvariti s njim kvalitetnu komunikaciju s obzirom na jezične barijere.

Sudionici foruma zaključili su kako pitanje položaja migrantica nadilazi pojedinačne radne odnose te predstavlja važno pitanje ljudskih prava, održivosti tržišta rada i društvene kohezije.

U kontekstu demografskih promjena i sve veće ovisnosti hrvatskog gospodarstva o stranom radu potrebno je razvijati politike koje će prepoznati rodnu dimenziju migracija i osigurati dostojanstvene radne i životne uvjete za sve radnike i radnice, poručeno je s foruma.

Organizirao ga je Institut za istraživanje migracija pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) i Isusovačkom službom za izbjeglice.