Dolaskom sve većeg broja stranih radnika u Hrvatsku, pitanje učenja hrvatskog jezika postaje sve važnije, ne samo zbog posla nego i svakodnevnog života i integracije u društvo.

Mnogi strani radnici u početku se oslanjaju na engleski jezik ili pomoć kolega, no oni koji aktivno uče hrvatski lakše se snalaze u komunikaciji, osjećaju se sigurnije i samostalnije. Predavači hrvatskog jezika ističu kako je hrvatski strancima posebno zahtjevan zbog padeža, gramatičkih pravila i brzine govora izvornih govornika. Važnost poznavanja jezika dodatno naglašava i novi Zakon o strancima kojim je uvedena obveza polaganja ispita iz hrvatskog jezika kao uvjet za produljenje dozvole boravka i rada za državljane trećih zemalja.

Zbunjujuća pravila

Ana Horvat, predavačica i vlasnica obrta Lingolab iz Zadra te Nera Meliš iz Rijeke, predavačica i vlasnica obrta Chroatorum, koje rade ili su radile sa stranim radnicima smatraju da će upravo ta zakonska obveza mnoge motivirati da ozbiljnije pristupe učenju jezika i lakše se uključe u hrvatsko društvo. Pitali smo ih koliko se strani radnici u praksi trude naučiti hrvatski jezik nakon dolaska u Hrvatsku.

– Neki se strani radnici zaista jako trude naučiti hrvatski jezik, pogotovo ako planiraju dulje ostati u Hrvatskoj ili ako im je jezik važan za posao i svakodnevni život. S druge strane, ima i onih koji ne ulažu toliko truda, najčešće zato što se oslanjaju na engleski jezik ili kolege, ili im nedostaje vremena za učenje. Zato je teško donijeti opći sud, motivacija jako ovisi o osobi, radnom okruženju i njihovim dugoročnim planovima, rekla je Nera Meliš.

Ana Horvat kaže kako se na predavanjima najčešće susreće s Nepalcima, Indijcima i Filipincima, dok Nera Meliš ističe da hrvatski jezik najviše uče Filipinci te državljani pojedinih afričkih zemalja. Najveće poteškoće pri učenju hrvatskog jezika im stvaraju padeži, gramatički izazovi te izgovor.

– Hrvatski ima padeže, rodove, različite nastavke i dosta promjena u rečenici, što je strancima često vrlo teško i zbunjujuće. Jezici stranih radnika uglavnom nisu nimalo slični hrvatskom, stoga nema mnogo poveznica kojima se mogu poslužiti. Osim toga, problem je i brzina govora izvornih govornika, mnogi polaznici kažu da razumiju kad se govori polako, ali im je teško pratiti čim malo ubrzamo, kaže Nera.

Ana Horvat kaže da stranim radnicima za svladavanje osnovne komunikacije treba nekoliko mjeseci, ovisno o tome koliko su izloženi jeziku svaki dan. Zanimalo nas je jesu li primijetile razliku između radnika koji aktivno uče hrvatski i onih koji se oslanjaju samo na engleski ili pomoć kolega.

– Da, razlika je vrlo vidljiva. Radnici koji aktivno uče hrvatski obično se osjećaju sigurnije, samostalnije i lakše se uključuju u svakodnevni život. Čak i ako ne govore savršeno, sama činjenica da pokušavaju često pozitivno utječe na komunikaciju s ljudima oko njih. Oni koji se oslanjaju samo na engleski ili pomoć kolega često mogu funkcionirati u osnovnim situacijama, ali dugoročno ostaju ovisni o drugima. Poznavanje hrvatskog jezika ne znači samo lakšu komunikaciju, nego i veću neovisnost i bolju integraciju u društvo, kaže Nera Meliš.

Obavezan ispit

Ana Horvat smatra da strani radnici bez znanja hrvatskog jezika mogu djelomično funkcionirati u društvu jer Hrvati, posebice mlađa populacija, prilično dobro barataju engleskim jezikom.

– No, nepoznavanje hrvatskog jezika otežava svakodnevno snalaženje, a samim time i kvalitetno funkcioniranje. Više puta sam čula i od domaćih ljudi da im smeta nemogućnost komunikacije na hrvatskom u svakodnevnim situacijama, primjerice u trgovini, što se posebno osjeti kod starijih, kaže ona, a Nera dodaje: »Bez znanja hrvatskog jezika strani radnici mogu donekle funkcionirati u svakodnevici, osobito ako imaju pomoć poslodavca ili kolega. Međutim, ne mogu se kvalitetno integrirati u društvo. Jezik je ključan za stvarnu integraciju jer omogućuje samostalnost, razumijevanje kulture i izravnu komunikaciju s lokalnim stanovništvom. Zato bih rekla da bez znanja hrvatskog jezika mogu raditi i preživljavati u Hrvatskoj, ali se ne mogu istinski integrirati. Za kvalitetnu integraciju potrebno je barem osnovno poznavanje jezika, a svako dodatno znanje značajno povećava njihovu sigurnost, samostalnost i osjećaj pripadnosti«.

Novim Zakonom o strancima uvedena je obveza polaganja ispita iz hrvatskog jezika za državljane trećih zemalja kao ključan preduvjet za produljenje dozvole za boravak i rad i Ana Horvat smatra da je riječ o dobrom potezu kojim se naglašava važnost jezika kao alata u procesu integracije. Ističe kako je poznavanje jezika ključno, ne samo u poslovnom okruženju, nego u svakodnevnom životu jer olakšava komunikaciju s lokalnim stanovništvom i snalaženje u novoj sredini. U svom radu obje instruktorice primjećuju da je hrvatski jezik zahtjevniji stranim radnicima za usvajanje nego primjerice engleski. Pitali smo Neru Meliš zna li primjer nekog radnika koji je kroz učenje jezika uspio lakše pronaći posao ili se bolje uklopiti u svakodnevni život u Hrvatskoj.

– Da, znam nekoliko primjera pri kojima su se strani radnici, koji su ozbiljno pristupili učenju hrvatskog, napredovali na poslu, kazala je.