Radni dani često su ispunjeni sastancima, e-mailovima i neplaniranim zadacima koji se gomilaju brže nego što ih je moguće riješiti. U takvim okolnostima frustracija je česta, a potreba za verbalnim izražavanjem nezadovoljstva gotovo neizbježna. No pitanje je donosi li žaljenje na poslu olakšanje ili dodatno opterećenje.

Psihološka istraživanja pokazuju da odgovor nije jednoznačan. Ključna razlika leži u tome radi li se o konstruktivnom ili destruktivnom žaljenju. Upravo ta razlika određuje hoće li prigovaranje pomoći ili dugoročno štetiti.

Žaljenje kao način regulacije emocija

Istraživanja potvrđuju da verbalno izražavanje ljutnje i frustracije može smanjiti razinu stresa jer omogućuje kognitivnu obradu emocija. Neuroznanstvena istraživanja pokazuju da imenovanje osjećaja aktivira regulacijska područja u prefrontalnom korteksu i ublažava reakcije amigdale, dijela mozga zaduženog za emocionalne odgovore.

U radnom kontekstu to znači da povremeno žaljenje može djelovati kao emocionalni ventil i spriječiti da se frustracija pretvori u iscrpljenost ili cinizam.

FOTO: iStock

Zajedničko žaljenje i odnosi u timu

Studije o tzv. socijalnom dijeljenju emocija ističu kako zajedničko izražavanje nezadovoljstva može ojačati osjećaj pripadnosti unutar tima. Kratko dijeljenje frustracije s kolegama može stvoriti osjećaj solidarnosti i razumijevanja. Ipak, važno je naglasiti da negativne emocije u timu mogu biti zarazne.

Ako žaljenje postane stalno i neproduktivno, lako prelazi u kolektivnu demotivaciju.

Konstruktivno žaljenje kao poticaj promjenama

Prema organizacijskim teorijama koje se bave tzv. glasom zaposlenika, iznošenje problema može biti važan pokretač promjena. Istraživanja pokazuju da se zaposlenike koji jasno i argumentirano ukazuju na poteškoće dugoročno doživljava kao angažirane, pod uvjetom da su njihovi prigovori usmjereni prema rješenjima.

Razlika je, primjerice, između općenite tvrdnje da je sve loše organizirano i konkretne primjedbe da određena struktura sastanaka troši previše vremena te da bi je trebalo promijeniti.

FOTO: iStock

Kada žaljenje postaje problem

Iako žaljenje može imati pozitivne učinke, stalno prigovaranje bez jasne namjere ili prijedloga rješenja dugoročno šteti.

Kronični stres bez perspektive djelovanja povećava razinu kortizola i pridonosi osjećaju iscrpljenosti. Negativne misaone petlje smanjuju motivaciju i sposobnost rješavanja problema, a mozak se postupno navikava na osjećaj bespomoćnosti.

Žaljenje na poslu stoga nije samo po sebi negativno. Ono može biti korisno ako donosi emocionalno olakšanje, jača odnose ili potiče promjene. Problem nastaje kada postane svrha sama sebi. U konačnici, presudna nije količina prigovaranja, već način i svrha s kojom se ono izražava.