Nedavno je objavljena nova zbirka pjesama Davora Mandića naslovljena jednostavno – »Kuća«. Knjigu su objavile ShuraPublikacije iz Opatije, urednik je Ervin Jahić, Ediciju Poentes uređuje Šura Dumanić, a naslovnicu potpisuje Vladimir Vidaković. Predstavljanje je najavljeno za ovu srijedu, 28. siječnja u 18 sati u Gradskoj knjižnici Rijeka. Prema najavi GKR-a, na predstavljanju će o »Kući« i iz »Kuće« govoriti autor, uz pomoć predstavnice izdavača Šure Dumanić i partnerice u projektu Nadije Mustapić, zadužene za vizual predstavljanja.

Riječ je o trećoj zbirci pjesama Davora Mandića – prije nje objavio je pjesničke zbirke »Mostovi« (HDP, 2009.) i »Dva kruga, jedna tuga« (HDP, 2021.). »Kuća« je prva njegova konceptualna zbirka pjesama, okupljena oko motiva kuće, a potaknuta serijom grafika njegove životne i umjetničke partnerice Nadije Mustapić, s kojom zajedno istražuje kuću, od njezine idejne i konkretne pojavnosti do koncepta doma koji zajedno pokušavaju izgraditi. Zbirka pjesama, piše u najavi, tek je prva etapa šire zamišljenog i ambicioznog kolaborativnog umjetničkog projekta, o kojem će biti riječi na predstavljanju knjige.

Četiri cjeline

Knjiga »Kuća« podijeljena je u četiri dijela – »Rezidencije i ruine«, »Projekti i makete«, »Stvarnost u ogledalu« i »Ja sam kuća«. U prvoj cjelini svaka od pjesama, pisanih slobodnim stihom, u naslovu sadrži riječ kuća – »Pernata kuća«, »Vodnjanska kuća«, »Mjesečeva kuća«, »Naša kuća«, »Rubikova kuća«, »Nemoguća kuća«, »Ruska kuća«… Niz se nastavlja u drugoj cjelini – »Kuća koju gradimo zajedno«, »Kuća jezika«, »Kuća ceste«, »Bijela kuća«, »Kuća cvijeća«, »Kuća potresa«, »Kuća moga jezika«…, dok treća cjelina »Stvarnost u ogledalu« donosi pjesme u prozi – »Kućna fatamorgana«, »Kućni red«, »Kućni stol. Fabula«, »Kućni strahovi«, »Kućni duh«… Stihovi završnog dijela, »Ja sam kuća«, označeni su samo brojkama. Neke pjesme, poput »Kuća kiše«, »Kuća nestajuća« i »Kuća ured« mogle bi se svrstati u vizualnu poeziju.

Čin »iskustva kože«

Koncept knjige najbolje je opisan na njezinim koricama: »Promišljenim dramaturškim lukom od arhetipskih i mitopoetskih figura kuće – centralne metafore ne samo prostora, nego i identiteta u bašlarovskom smislu – preko spekulativnih i konceptualnih ‘projektiranja’, do refleksivne proze i konačne identifikacije subjekta s pojmom, nova knjiga Davora Mandića čin je ‘iskustva kože’, poetske antropologije situirane u pretragu intimnog, političkog, metafizičkog, jezičnog, svega imanentnog refleksu modernoga pjesnika. Kuća je istodobno i srce i tijelo, i jezik i sjećanje, i utočište i prijetnja, možda ponajprije katalog unutarnjih stanja. Njezina značenja su nestalna i klizeća: nikada nije stabilna, doziduje se, nestaje i mijenja funkcije, izričući štošta o anomalijama ljudskoga postojanja i epohi nesigurnosti i straha.«

U osvrtu se spominje Gaston Bachelard koji u svojoj »Poetici prostora« raščlanjuje kuću – od podruma do tavana, upućujući na smisao kolibe. Između ostalog, Bachelard je napisao: »Kuća je naš kut u svijetu. Ona je… naš prvi svemir.« Za Davora Mandića: »Kuća je otok/stijena čudnog oblika/stanište bliskih vrsta koje se/blago podnose/sudaraju/podržavaju/.« A u završnim stihovima kaže: »Još samo te molim/prije nego odeš/da te čujem reći:/Idem kući.«

O autoru

Davor Mandić rođen je 1976. godine u Puli. Radio je kao novinar, dugo godina i u Novom listu. Piše poeziju, prozu i drame, vodi radionice kreativnog pisanja. Dosad je objavio knjige »Mostovi«, pjesme, HDP, 2009.; »Valjalo bi me zamisliti sretnim«, priče, Naklada Ljevak, 2014.; »Đavolja simfonija«, roman, Hena com, 2016.; »Dva kruga, jedna tuga«, pjesme, HDP, 2021. i »Kuća«, ShuraPublikacije, 2025.

»Kuća« je nastala uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija. Rukopis je dovršen na književnoj rezidenciji u danskom Hald Hovedgaardu.