Loše vijesti po pitanju očuvanja prirode stižu iz Afrike. Prema analizi Sveučilišta u Leicesteru, izvedenoj pomoću novih satelitskih karata biomase visoke rezolucije, afrički kontinent gubio je oko 106 milijardi kilograma šumske biomase svake godine između 2010. i 2017. godine.

Za razliku od nekih drugih dijelova svijeta gdje se krčenje šuma ograničava ili se čak sade nove velike šumske površine, Afrika je, kao što se vidi iz navedenih brojki, suprotna priča.

Priča koja može biti pogubna za ionako krhku i narušenu klimatsku ravnotežu. Naime, istim istraživanjem, znanstvenici su utvrdili da nakon dugih desetljeća što su afričke šume mnogo više CO2 upijale negoli ga ispuštale u atmosferu, sad se trend okrenuo.

Znanstvenici ističu da su afrički ekosustavi igrali ključnu ulogu u globalnom ciklusu ugljika, doprinoseći s otprilike 20% globalnog uklanjanja ugljika putem neto kopnene primarne proizvodnje, 40% svjetskih emisija ugljika izgaranjem biomase i 20% emisija iz deforestacije i degradacije šuma.

I dok u određenim dijelovima, kao u bazenu Konga gdje se nalazi najveća tropska prašuma u svijetu, šuma i dalje upija više ugljika negoli ga ispušta u atmosferu, rubni dijelovi, zbog krčenja i degradacije šume zbog sve viših temperatura i češćih suša, ogromne površine nekad pokrivene zdravim šumama postali su neto izvori CO2. Jednostavnijim rječnikom, više plina ode “gore” zbog krčenja i truljenja nego što ga drveće i ostale biljke mogu fotosintezom povući “dolje”.

Tropske šume su ključne za održavanje globalne temperature. Ako one prestanu raditi kao pluća planeta i postanu dimnjaci, borba protiv klimatskih promjena postaje neusporedivo teža.

„Posljedice ovih promjene su duboke. Afričke šume i šumska područja povijesno su služili kao spremišta ugljika. Sada doprinose širenju globalnog jaza između onog što je zacrtano u Pariškom sporazumu (zadržavanje u okviru rasta temperature od 1,5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na predindustrijsko doba – op.a.) i stvarnim emisijama stakleničkih plinova. Značaj ovog nalaza za globalne klimatske politike i trenutnu reviziju nacionalno određenih doprinosa Pariškom sporazumu jest da su potrebna još veća smanjenja emisija stakleničkih plinova nego što je to bio slučaj prije nego što je ovo prirodno „skladište“ ugljika funkcioniralo normalno. Naši nalazi naglašavaju hitnu potrebu za ojačanim politikama očuvanja, poboljšanim upravljanjem šumama i ciljanim inicijativama za obnovu. Detaljni prostorni i vremenski uvidi pruženi u ovoj studiji mogu pomoći kreatorima politika i znanstvenicima u određivanju prioriteta intervencija za zaustavljanje gubitka biomase“ – zaključuju znanstvenici u istraživanju objavljenom u časopisu Nature.