Pijanist i skladatelj rijetke muzikalnosti i glazbene elegancije, Danny Grissett će 6. veljače nastupiti na Backstage Live Pula Festivalu u Istarskom narodnom kazalištu. Grissett je poznat po tehničkoj briljantnosti, ali i osjećajnom, produhovljenom pristupu. Kritičar AllMusica pohvalio je njegovu »bezbrižnu briljantnost«, prepoznajući ga kao »jednog od tri najbolja mlada pijanista na suvremenoj sceni«. On svoje izvedbe temelji na spoju jazz tradicije, koju još uvijek pomno izučava, s inovacijama koje su rezultat njegove znatiželje i upornosti u istraživanjima. Klavir je počeo svirati u dobi od pet godina, pohađajući satove klasične glazbe. Diplomirao je glazbenu pedagogiju na Državnom sveučilištu Kalifornije u Dominguez Hillsu te je 2000. završio dvogodišnji magisterij jazz izvedbe na Kalifornijskom institutu za umjetnost, nakon čega je upisao studij na Institutu »Thelonious Monk« pri Glazbenoj školi Thornton Sveučilišta Južne Kalifornije.

Rođen je u Los Angelesu, ali veću prepoznatljivost i proboj na jazz scenu ostvario je u New Yorku. Tijekom karijere surađivao je s mnogobrojnim jazz ugledicima, među ostalima s Louisom Hayesom, Lennyjem Whiteom, Busterom Williamsom, Jeremyjem Peltom, Pee Wee Ellisom, Nicholasom Paytonom, Bennyjem Golsonom, Russellom Maloneom i Vanessom Rubin. Zahvaljujući svim tim suradnjama izbrusio je osjećaj za sviranje u pratnji, ali i improvizatorsku vještinu.

Igra i kombinatorika

Na koncertu u Puli Grissett će nastupiti uz basista Josha Ginsburga i bubnjara Vladimira Kostadinovića. »Obojica su svjetski poznati glazbenici i improvizatori koje poznajem i s kojima nastupam u različitim grupama dugi niz godina«, pojašnjava. »Josh i ja nastupamo s prekidima više od 20 godina, a Vladimir i ja oko 15 godina. Ne samo da su oni izvodili moju glazbu, već sam i ja izvodio njihovu. Obojica su izvrsni skladatelji i dijelimo ljubav prema sličnim glazbenim stilovima i žanrovima. Postoji mnogo zajedničkog glazbenog temelja i referenci koje možemo istraživati ​​dok sviramo. Toliko je zabavno! Mislim da se to vidi u glazbi. Publika također doživljava tu radost. Trebali bi se veseliti uzdižućem iskustvu, slušanju i gledanju našeg glazbenog dijaloga koji se odvija u stvarnom vremenu, te ritmovima koji potiču tapkanje i druge pokrete.«

Publici će predstaviti novi Grissettov album »Travelogue« kojim potvrđuje status jednog od najizazovnijih jazz pijanista i skladatelja današnjice, premošćujući toplinu duhovnosti sofisticiranim modernim pristupom. S osam njegovih skladbi, album predstavlja Grissettovu umješnost muziciranja uz dvojicu cijenjenih jazz glazbenika: bubnjara Billa Stewarta i basista Vicentea Archera. Objavljen 2025. za diskografsku kuću Savant, taj je album proglašen vrhuncem njegove karijere. Kritičari su bili jedinstveni u hvalospjevima obasipajući ga komplimentima kao što su: »melodijska jasnoća«, »impresionistička ljepota« i »elegantna ravnoteža lirizma i preciznosti«. U recenzijama All About Jazza, The Jazz Worda i Jazz Weeklyja, Grissettov trio slavljen je zbog svoje ekspresivne interakcije i profinjenog skladateljskog glasa.

»Nadamo se da će publika koncert napustiti pjevušeći jednu od melodija koje ćemo svirati te večeri«, napominje. »Svirat ćemo uglavnom pjesme s albuma ‘Travelogue’, ali postoji niz jazz standarda koje volim svirati, posebice autora kao što su Duke Ellington ili Thelonious Monk. Uživam uključiti neke od omiljenih standarda tijekom svojih nastupa.«

O skladanju ima posve jasnu zamisao. »Skladanje zapravo nije pojednostavljen proces«, objašnjava. »Postoje trenuci kada me nadahnjuje pisanje zbog nekog iskustva ili drugih podražaja, a postoje trenuci kada krenem pisati nešto, iako nemam nužno ideju o tome kako je započeo proces. Čak i tada, sve dolazi u fragmentima. Sve te elemente promatram kao boje ili oblike s kojima se zatim mogu igrati i kombinirati ih s drugim stvarima dok ne stvori nešto suštinsko, nešto lijepo i/ili nešto što mogu osjetiti.«

Sjajan uzor

Grissett je izvrstan prateći glazbenik, ali i vođa sastava s kojima je snimio 7 albuma. Na snimaljima tih izdanja sudjelovali su njegovi stalni suradnici, i sami vrhunski džezisti, s tek manjim promjenama, ovisno o glazbi koju je želio predstaviti. Na svim snimanjima svirao je kontrabasist Vincente Archer, a kao bubnjari izmjenjivali su se Kendrick Scott, Marcus Gilmore i Bill Stewart. Većinu ih je snimio u formaciji trija, a kad je želio proširiti postavu pridruživali su mu se trubač Ambrose Akinmusire, trombonist Steve Davis te saksofonisti Seamus Blake, Walter Smith III ili Dayna Stephens. Sad je diskografsku aktivnost obogatio albumom »Travelogue«. »Kao i mnogim ljudima koji su bili prisiljeni napraviti pauzu tijekom epidemije COVID-a, to razdoblje mi je dalo vremena da razmislim o svom životu u glazbi i kako mi je to omogućilo da vidim mjesta, upoznam ljude i imam iskustva koja nisam mogao zamisliti odrastajući tamo gdje jesam«, rezimira.

»Glazba na ‘Travelogueu’ odražava te senzacije i osjećaje. Na primjer, moja pjesma ‘The People in the City’ govori o duši, ritmu i energiji ljudi jednog grada. Ovo će biti moj prvi posjet Puli, pa se jako veselim što ću tamo iskusiti ljude i ugođaj. Osim toga, rad na tom albumu nadahnuo me da nastavim raditi s fokusiranijim tematskim pristupom. Ranije snimke su više nalikovale zbirkama pojedinačnih djela, bez ijedne priče koja se provlači kroz cijelu ploču, i taj pristup ima svoju vrijednost. S ‘Travelogueom’ sam, međutim, stvarno uživao u osjećaju kontinuiteta koji sve povezuje. Nadam se da će i slušatelji to osjetiti, posebice u kulturi single-track gdje se albumi često doživljavaju u fragmentima.«

Za njegov glazbeni razvoj bila je važna petnaestogodišnja suradnja s trubačem i skladateljem Tomom Harrellom. Sudjelovao je u snimanjima 7 njegovih albuma i od njega učio o skladateljskim vještinama te stjecao iskustvo na mnogobrojnim nastupima. Suradnja s Harrellom pomogla mu je u poboljšanju vještina skladanja i sviranja u jazz bendu. »Mnogo sam naučio o skladanju jednostavno svirajući glazbu Toma Harrella«, govori.

»On je majstor melodije i razvijanja zamisli. Uvid u njegovu kreativnost stekao sam, ne samo izvodeći njegove skladbe, već i slušajući kako ih je iznova razotkrivao iz noći u noć kao improvizator. Budući da je tako plodan, stalno smo radili s novim materijalom, što me poticalo da rastem i kao svirač i kao improvizator. Također, podučio me kako treba postupati u vođenju benda. To je još jedno područje u kojem je Tom izvršio snažan utjecaj na mene, ili je barem poslužio kao sjajan uzor. Vjerovao je našim interpretacijama njegove glazbe i uskočio je samo kada je postojalo nešto specifično što je želio oblikovati. Vođenju benda pristupam na vrlo sličan način. Kao i u Tomovoj grupi, imam sreću svirati s izvrsnim glazbenicima koji imaju snažne vještine i duboke glazbene instinkte, te im vjerujem da će u glazbu unijeti vlastite glasove.«

Glazbena iskrenost

Grissett je sjajan improvizator, ali to je tek jedan od segmenata na kojem gradi svoje izvedbe, jedna od značajki jazz glazbe. »U svojoj osnovi, sviranje jazza za mene ima duboku kulturnu važnost«, kaže. »Postoji osjećaj nasljeđa i odgovornosti u brizi za glazbu. Ponosan sam na taj utjecaj na svijet kao nešto lijepo, suštinsko i uzdižuće. Istovremeno, volim improvizacijsku, konverzacijsku i kolektivnu prirodu jazza, taj zajednički čin stvaranja u trenutku. Ne ulazeći u tehničke elemente, pokušavam ispričati glazbenu priču koja je uvelike oblikovana ne samo onim što osjećam u tom trenutku, već i onim što čujem od svojih kolega iz benda i što oni sviraju. Uvijek je otprilike jednak dio slušanja i sviranja.«

Grissett je trenutno nastanjen u Beču, gradu koji je, uz Los Angeles i New York, oblikovao njegov identitet. To mu omogućuje organizaciju međunarodnih turneja, ali i rad na glazbenom obrazovanju kojem se sve više posvećuje. Naime, nakon što je bio vanjski član fakulteta na The New School u New Yorku, gostujući predavač na Eastman School of Music i vodio majstorske tečajeve diljem svijeta, uključujući Japan, Italiju, Južnu Koreju, Sloveniju, Nizozemsku i Dansku, odlučio je djelovati kao profesor na Sveučilištu JAM Music Lab u Beču. »Život u Beču je, u usporedbi s tim, jednostavniji nego u Los Angelesu ili New Yorku«, tvrdi. »To je puno manji grad i svakodnevni život se doima jednostavnijim. Glazbena scena je također manja i ne može se usporediti s većim scenama poput New Yorka ili Los Angelesa, koje trenutno doživljavaju procvat, s mnogim glazbenicima koji se sele na Zapad te se otvaraju novi klubovi. Uz to, za svoju veličinu, scena ovdje je vrlo aktivna i ima nekoliko izvrsnih mladih svirača. Mislim da prisutnost jakih sveučilišnih glazbenih programa uvelike doprinosi tome. Želim ostati otvorenog uma i nastaviti učiti, usavršavati svoje vještine i instinkte kako bih bio spreman slijediti glazbu gdje god ona ide u određenom trenutku. To pokušavam prenijeti svojim učenicima potičući duboko slušanje, znatiželju i strpljenje, fokusirajući se manje na brze rezultate, a više na dugoročni rast i glazbenu iskrenost.«