Treća sezona HRT-ovog serijala “Planine” došla je pred sami kraj. Ovog utorka na rasporedu je posljednja epizoda u kojemu ekipa serije “Planine” prati pohod Marija Petrekovića najtežom stazom Velebita. Poznato televizijsko lice, stas i glas po najdužoj hrvatskoj planini proveli su planinari iz Highlander Hrvatska.

U intervjuu, Mario Petreković na svojski način govori nam o svojoj planinarskoj avanturi, neobičnom snimajućem terenu i brojnim drugim pojedinostima planinarskog predznaka.

Mario, ovog utorka u programu Hrvatske Televizije gledat ćemo vaš pohod najtežom stazom Velebita u emisiji „Planine“. Najprije, kako s vremenskim odmakom opisujete vašu turu Velebitom, koliko je pohod trajao, kako je izgledao i što vam je bilo najizazovnije?

Prije svega pozdrav svim čitateljima, prijateljima, bližoj i daljnjoj rodbini, radnim kolegama i kumovima i cijeloj ekipi Planina i Highlandera. Hvala i vama.

Pohod je trajao puna tri dana i noći te noć dolaska – znači četiri dana. S vremenskim odmakom opisujem ju misionarskom, hodočasnom i nadasve avanturističkom, filmskom te životno izazovnom turom.

Izgledao je i bio je to fizički i psihički zahtjevan poduhvat, sad to tek vidim, tako da fala nebu što me obasja u neznanju zahtjevne rute, možda da sam znao to što sad znam, ne bih sad imao ovaj intervju, niti o čemu pričati. Nošen tom spoznajom, često si dozvolim bezglavo uletjeti u ovakove projekte pa je konačno zadovoljstvo i proći kroz cilj; prilično duhovno i fizičko zadovoljstvo.

Najizazovnije mi je bilo prilikom svakog koraka opstat i ne slupat se, po različitim terenima, usponima i down-hillovima, po svim vremenskim uvjetima osim snijega. Svaki put kad se popiknem ili proklizim, pokušavam se ne doslovce stopiti s prirodom.

I taj opstanak, daje mi fokus i dovoljan oprez i respekt prema prirodi, ali i društvu. Najizazovnije je bilo ne odustati i ne gubiti tempo, proletiti krizne situacije i – samo naprej Kekec!

Foto: Privatna arhiva

Probijanje osobnih granica

Ekipa emisije „Planine“ zabilježila je vašu avanturu Velebitom uz planinare iz Highlander Hrvatska. Što ste od njih naučili u pohodu planinom, kako oni doprinose cijelom iskustvu i koje ključne savjete su vam dali?

Ekipi Highlander veliki, veliki respekt na hvale vrijednom, sada i svjetskom događaju, gdje omogućuju ljudima susret s prirodom, pri tom logistički perfektno i ukusno posloženom pričom i doživljajem, a to je i Hrvatski proizvod.

Mogu reći da je to motiv probijanja osobnih granica na tom putu, uz nezaobilazni susret s ljudima iz doslovce cijelog svijeta, žena, muškaraca, starijih, mlađih, obitelji, pustinjaka i poput mene i Christophera Lamberta, HighLandera iliti Gorštaka. Gorštačka služba!

Fascinantno je da toliku količinu ljudi možeš udomaćiti na top lokacijama, i zbrinuti uz medicinsku i svu ostalu pomoć i skrb. Andrej je bio moj vodič kroz Velebit, Highlanderovac koji je i sam prošao staza i staza. Njegovo iskustvo i potpora bila su izvrsna motivacija i podrška, skupa s fenomenalnom ekipom HRT Planine. O njima bih mogao roman napisati, sjajni ljudi i profesionalci!

Upadaju li planinski vrhovi u Top5 najneobičnijih mjesta na kojima ste snimali TV emisiju (smijeh)? Pored planina, koji su vam bili drugi neobični snimajući tereni?

Zaista, kad bolje razmislim, bilo je puno snimajućih terena; kopna, u i na moru, bara, potoka, jezera, kanalizacija, do neba, na nebu i sa neba dolje, po šumama i evo tek sad gorama.
Mogu reći da mi je, trenutno, na prvom mjestu i sigurno najizazovnija ruta života, uz naravno i svoj privatan život, na kopnu, koji je isto izazovan.

Foto: Privatna arhiva

Velebitno

Kao što ste i nagovijestili, „Highlander“ prepoznajemo i kao naslov poznatog filma s Christopherom Lambertom i Seanom Conneryjem. Pretpostavka filma jest da glavni likovi ne stare, pa i vi kao da ste na njihovom tragu. Kako održavate svoju dobru fizičku formu i je li ona bila neminovna za polazak na Velebit?

Bogu fala da sam od malena u pokretu – kroz igru, šumu, livadu, životinje i ljude, sport i razonodu, tijelo i um održao u nekoj sinergiji i na okupu.

Ta aktivnost u meni je još prisutna i pokretačka, osobito nakon što su mi kćeri milene došle u život, skupa s njihovom mamom, koje me pomlađuju i održavaju na radnoj temperaturi, kao što i treba sa svim starijim automobilima i radnim strojevima.

Aktivnost pokreće mozak i sve ostalo. Veliki je benefit moći koristiti svoje tijelo u pokretu, u skladu s godinama, ne skroz, već u skladu stanja pripravnosti. Osluškivao sam na toj ruti svoje tijelo koje mi je konstantno slalo neke signale i crvene i zelene lampice.

Rekao bih i psihofizička forma potrebna je za Velebit. Velebitno je to, ne ide sve na mišiće.

Foto: Privatna arhiva

Očinska uloga je nalik osvajanju planinskih vrhova

 Nastavno na to, kako biste opisali formu planinara koji redovito obilaze planinarske staze?

Zaista je bilo od top napucanih, i s opremom i s kondicijom, onih koji su skoro svaki vikend negdje, brijači i brijačice, znaju sve i imaju sve, jaka priča. Do onih koji su u šetnji, laganini i u stilu:

„Stanem malo čvaknut neš, popit pa ajmo noge lagane.“ I ovako neki Kekeci kao ja, dupe-glava. Ono, ja sam došao u stilu „koje čarape trebam, koje cipele, što ide u ranac, što će mi kabanica i tako to, jel“…

Kakav je bio vaš odnos s planinama i prije pohoda za emisiju „Planine“? Je li se često nalazite na nadmorskim visinama s okusom planinarskog graha na usnama?

Rođen sam podno Bilogore, koja doseže nevjerojatnu nadmorsku visinu od 309m, koju nisam još pohodio pa se tako često i nisam nalazio na nadmorskim visinama. Više nizina i grah iz konzerve. Crveni.

Otkako ste postali otac, rado iskazujete i svoju očinsku ulogu. Je li očinska uloga nalik osvajanju planinskih vrhova ?

Čak bih se usudio reći suprotno; osvajanje planinskih vrhova nalik je djetetu u odnosu s majkom prirodom, povratak izvoru i naravno, dobro ste rekli, očinska uloga je nalik osvajanju planinskih vrhova. Izazovno u svakom slučaju. Ma divota!

Foto: Privatna arhiva

Sredstvo za brzo uspavljivanje

Završetkom treće sezone „Planina“ bližimo se i kraju još jedne godine. Kako opisujete godinu na zalazu, kakva je bila za vas privatno i radujete li se novoj 2026.?

Radujem se svemu prije, svemu što je, a samim time i svemu što nam dolazi. Nepredvidivo i uzbudljivo, samo nek’ vas i nas služi zdravlje i prati sreća u životu pa i šire. Od srca nam to želim. Sve najbolje vama i vašima od mojih i mene!

I za kraj, uz koje se sadržaje najradije opuštate pred malim ekranima i tko su vam omiljena televizijska lica?

Mali ekran već je neki period sredstvo za brzo uspavljivanje. Dan je pun akcije i igre pa se ni ne stigne pošteno pogledat, jer nekako se zaspe. Pa hrčem, pa kao „šaltam“ programe i gasim. Ende. Gotovo kino.

Inače, svi su mi voditelji i voditeljice, glumci i glumice, glazbenici i glazbenice dragi i simpatični, to su moje kolege i suradnici.

I njima i njihovima također želim sve najbolje u 2026. godini.

Davor Meštrović, Duško Ćurlić, Dušan Bućan, Renkas Legenda, braća Navojec, braća Mirković, braća Vujović, Fodor, Ridjan, Šarić, Bulić, Nina Badrić, sestre Husar, Maja Šuput, Martina Tomčić, Ida Prester, Tonka Mandić, Tonka Blaće, Tonka reci cvrčak, Iva Šulentić, Ivan Vukušić, Borko Perić, Saša Lozar, Damir Kedžo, Barbara Kolar, Mojmira Pastorčić, Goran Vinča sela, Alka Vuica, Josipa Lisac, Filip Detelić, Matija Kačan, Igor Mešin, Danijela Trbović, Hamed Bangoura, Šprajc i Jarak, Oliver Mlakar, Željka Fattorini, Vesna Spinčić Prelog, Joško Lokas, Tarik Filipović i Vojo Šiljak te urednice Planina Maja Tokić i Nataša Kraljević Kolbas.

Oprostite ako sam nekog izostavio.