Još prije nego što je počelo emitiranje posljednje sezone Života na vagi, znao sam da ću htjeti napisati svoj osvrt. Sad kad je sve gotovo, pitam se — zašto i za koga? Tko će iz ovog teksta iščitati nešto što će mu koristiti?

Možda oni koji su, poput mene, kroz ovaj projekt proživjeli cijeli spektar emocija.

Možda netko tko će u njima prepoznati i sebe.

Ovo su emocije koje su obilježile moju posljednju sezonu — i moj osobni rast, napisao je za portal Zdravlje i ja. 

Uzbuđenje

Početak svake sezone donosi novi val energije — nove natjecatelje, povratak kolega, adrenalin i nadu. Volim Život na vagi.

Svjestan sam i njegovih dobrih i loših strana, ali svaki put mi se potvrdi ista istina: ovaj show mijenja živote. Ne samo natjecatelja, već i nas koji ga stvaramo.

Razočaranje

Najteža emocija. Posebno u trenucima kad netko mora otići kući. Takvo je pravilo igre, ali meni i dalje teško pada. Kad moj natjecatelj ispadne, osjećam odgovornost — kao da sam zakazao.

Ove sezone izgubio sam dvije natjecateljice odmah na početku. Ego ranjen, ponos poljuljan. Ostala je samo vjera. U proces. U ljude.

Optimizam

Moj glavni pogon. Uvijek biram pozitivan pristup jer znam da svaka prepreka može postati iskustvo koje nas gradi. No, pred kraj snimanja čak me i taj optimizam napustio.

Tada se ušuljao…

Strah

Zabrinutost, točnije. Za natjecatelje, projekt, sebe. Otkako sam postao otac, ta briga je stalna. Uvijek ponavljam istu mantru: Samo neka svi živi i zdravi dođu svojim kućama.

Boli me briga za kilograme. Iskreno. 

Samo neka svi živi i zdravi dođu svojim kućama! Ovi ljudi daju sve od sebe, često dolaze već “načeti životom”, a mi ih pokušavamo sastaviti i ojačati — fizički i mentalno.

Foto: Osobna arhiva

Zahvalnost

Za sve koji čine sustav mogućim — produkciju, liječnike, nutricioniste, hitnu službu, goste predavače.

Njihov rad često ostane manje vidljiv, a bez njih sve bi stalo. I ta me zahvalnost svaki put smiri i podsjeti da nismo sami.

Frustracija

Pojavljuje se na početku svake sezone. Uvijek isti osjećaj da ništa ne ide kako treba. Srećom, tu je supruga koja me podsjeti da se to ponavlja svake godine.

Ali iz frustracije često nikne nešto bolje — iskreniji odnos, dublje razumijevanje. Njihov proces mršavljenja često je i moj proces izgradnje.

Snaga

Koliko treba hrabrosti da se čovjek ogoli pred cijelom Hrvatskom? To nitko ne može izmjeriti. I nitko ih na to ne prisiljava. Ljudi žele da ih se čuje — žele podijeliti bol, tugu, sreću.

Upravo u tom trenutku nastaje promjena, onaj poznati “klik u glavi”. A za to treba ogromna snaga i…

Povjerenje

U svijetu površnih odnosa tražimo da nam ljudi vjeruju. I to često kad im je najteže. Kad mi natjecatelji poklone povjerenje, to postaje svetinja. Jer bez toga nema promjene.

Prihvaćenost

Svi želimo biti prihvaćeni takvi kakvi jesmo. No često nosimo maske koje nam društvo nameće. Ako imate nekoga pred kim možete biti potpuno svoji — njegujte taj odnos.

To je emocionalna jezgra svakog zdravog života. Ja to tražim i u svom odnosu s natjecateljima. Zato se trudim biti iskren, autentičan i…

Ranjiv

Da, plačem. I ne sramim se. Plačem zbog ljudi, trenutaka, emocija. Neki će reći da je to slabost, ali meni je to snaga. Vidjeti i dopustiti si osjećaj — to je stvarna otpornost.

Ove sezone sam opet plakao, iako su mnogi rekli da ovi natjecatelji to “nisu zaslužili”. Ipak, ja sam ih vidio. Ranjive. Iskrene. Ljudske.

Tuga

Jer svi smo mogli bolje. I mi, i publika. Život na vagi uvijek je bio priča o promjeni, borbi i odnosima — a upravo su odnosi ono što nas najviše određuje. I na setu, i kod kuće, i u nama samima.

Ponos

Na kraju ostaje ponos.

Večer prije finala svi su natjecatelji, bez obzira na timove, došli zajedno na večeru. Svi. To zajedništvo ne pamti se iz svake sezone.

Najstigmatiziranija ekipa pokazala je najviše ljudskosti u trenutku kad ih nitko nije gledao.

Nitko osim mene. To je za mene pravi tim – ljudi koji se ne moraju savršeno slagati, ali se međusobno poštuju i drže zajedno. Do kraja.

Naposljetku…

Život na vagi je vrtlog emocija koji te izbaci na mjesta gdje se najmanje nadaš.
Osjećao sam se i kritizirano, osuđivano, posramljeno – ali i ispunjeno, inspirirano, voljeno.
Na kraju svega – osjećam melankoliju, napisao je za portal Zdravlje i ja. 

„Melankolija nije bolest, to je kad ti srce zna da su neki trenuci bili previše lijepi da bi trajali.”

Ovaj tekst nisam pisao da bih ikoga opravdao. Pisao sam ga da bolje razumijem sebe – i sve nas koji pokušavamo pronaći smisao u vlastitim borbama, vjeri i emocijama.

Zvuči apsurdno da jedan reality show može promijeniti život.
Ali istina je – može.
Čak i kad ga samo gledaš.

Autor: Edin Mehmedović, trener, kineziolog i dugogodišnji suradnik showa Život na vagi.