Umjetnički dijalog

Silvija Sikavica i Silvana Konjevoda u Kloviću: Temama ljudske egzistencije komplementarni radovi

Ervin Pavleković

Umjetnički dijalog Silvije Sikavica i Silvane Konjevoda / Foto Matea JURČIĆ

Umjetnički dijalog Silvije Sikavica i Silvane Konjevoda / Foto Matea JURČIĆ

Umjetnički dijalog umjetnica Sikavica i Konjevoda u Galeriji »Juraj Klović« donosi spoj introspektivne ekspresije i lirske apstrakcije, gdje se ljubav, sjećanje i identitet prepliću u vizualnu cjelinu prožetu toplinom i promišljenošću



 


 


RIJEKA – Nakon što su osvojile Nagradu stručnog žirija HDLU-a Rijeka na 78. godišnjoj izložbi, autorice Silvija Sikavica i Silvana Konjevoda još su jednom osvojile svojim radovima, no ovoga puta publiku, onu koja je na otvorenju njihovih izložbi »Ljubav donosi početak – Demencija i ja« (Silvija Sikavica) i »Horizonti i jedna mačka« (Silvana Konjevoda) u Galeriji »Juraj Kolović« bila brojna te oduševljena izrazom različitim, no temama ljudske egzistencije komplementarnim radovima koji su naprosto plijenili pažnju, pa je grandioznost Sikavičinih figura s vrlo sugestivnim porukama vješto suprotsavljena prostranosti Konjevodinih kolorističkih apstrakcija te tišini koju one nose.




“Iako dva različita”, kazala je uvodno kustosica izložbe mr. sc. Jasna Rodin, »autorice predstavljaju dva osebujna, ali komplementarna likovna svijeta koji se susreću u zajedničkoj temi – propitivanju ljudske osjetljivosti, sjećanja i emotivnog prostora«.


– Autorica Silvija Sikavica ekspresivnim, materijalno bogatim kompozicijama bilježi unutarnja stanja, ranjivost i empatiju. Korištenjem starih papira, tkanina i recikliranih materijala autorica stvara snažan vizualni i emotivni zapis o prolaznosti i gubitku, istražujući demenciju kao metaforu kolektivnog zaborava i otuđenosti suvremenog društva. Autorica Silvana Konjevoda u svojim apstraktnim krajolicima gradi prostore tišine i ravnoteže. Njezin slikarski rukopis uravnoteženih tonova i suptilnih prijelaza otvara horizonte u kojima se boja, svjetlo i sjećanje prepliću u poetsku cjelinu. U kombinaciji slike i objekta Konjevoda istražuje krhkost materijala i snagu jednostavnosti. Obje umjetnice povezuje senzibilitet prema unutarnjem svijetu i težnja da likovnim jezikom zabilježe ono neuhvatljivo – emociju, misao i trenutak, ističe Rodin te dodaje da njihov dijalog u Galeriji »Juraj Klović« »donosi spoj introspektivne ekspresije i lirske apstrakcije, gdje se ljubav, sjećanje i identitet prepliću u vizualnu cjelinu prožetu toplinom i promišljenošću«.


S otvorenja izložbe / Foto Matea JURČIĆ


Intimni dnevnici


Djela Silvije Sikavica, govori kustosica Rodin, »slike su duše – ogoljene, ranjene, nježne; poput intimnih dnevnika, njezina umjetnost bilježi emocije, iskustva i unutarnja stanja prikazujući odnose među ljudima«.


– Likovnim izrazom autorica otvara prostor za promišljanje o sličnostima između individualnih problema i društva koje vrlo često nameće iskrivljene vrijednosti nesvjesno potičući obrasce ponašanja. Potezima na starim, pohabanim papirima, istrošenim tkaninama, umjetnica suosjeća te ukazuje na bolesti društva, iz kista poput krvi curi njezina misao i briga. Taj osjećaj suptilno se provlači kroz materiju jer autorica ne koristi nove i sjajne materijale, već kroz slaganje i kolaž kompozicija zamjećujemo njezinu pozornost prema potrganom kartonu, hrđavoj žici, pijesku i nitima vune. Njihov trag je poput crteža, reljefa, urezanih i ogrebanih tragova na koži, na granici svijesti koja nestaje, briše se i pojavljuje, nestalna poput ptice na nebu i vjetra u krošnjama, kazuje.


Svijet koji je okružuje, pojašnjava dalje onaj »razbijenih vrijednosti«, je »poput vrtloga nemara, sebičnosti i iskrivljene stvarnosti«, a »očituje u portretima, figurama ljudi izdvojenima i kreiranima u osami podloge«.


– Prikazane figure na njima nisu subjektivnih i individualnih obilježja, jer bol je uvijek jedna, prepoznatljiva i urezana na mjestima očiju, usana, srca. U sklopu izložbe predstavljena je i mapa crteža u kojima dominira brza i spontana gesta. Izložba Silvije Sikavica fokusirana je na demenciju kao polazište za šire razmatranje osjetljivih, kaotičnih i krhkih odnosa u društvu. Njezini radovi osvjetljavaju stanje današnjice, prepoznajući u otuđenju, površnosti i gubitku empatije znakove kolektivne ranjivosti. Likovi na slikama nisu tek bolesni ili izgubljeni, oni su ljudi ogoljeni do same srži, ostavljeni bez društvenih maski, ali i dalje nositelji emocije, prisutnosti i one nježne ljudskosti koja, iako krhka, još postoji, tumači Rodin.


Složene i mirne kompozicije Silvane Konjevoda / Foto Matea JURČIĆ


Mirne kompozicije


S druge strane, autorica Silvana Konjevoda, inače profesorica likovne kulture, kaže kustosica, »bojama stvara krajolike; nisu to konkretna mjesta i panorame, već osjećaj širokih prostranstava, polja i neba«, pa »ne podražavajući realnost, odbacuje sve detalje usmjeravajući našu pozornost na bitno, na samo tretiranje platna«.


– Doživljaj Istre sakriven je unutar suptilnih i nježnih kolorita, nagoviještenih veduta, razloženih u poetici. Slikoviti prizori sabiru motiv, ističući onaj jedinstveni smisao predočavaju esenciju kraja. U složenim i mirnim kompozicijama naslućujemo predjele u kojima se možemo izgubiti, zaroniti i lutati našim sjećanjima i mislima. Ujednačenih tonova, elementi likovnosti vibriraju tišinom i ravnotežom ostavljajući uvijek dovoljno prostornosti i svjetla da slika ima svoju zračnost i lakoću. Poput pogleda kroz prozor vlaka ili automobila, kadrovi se nižu nepregledni jedan za drugim. Prebiranjem bojama poput zvukova, površine se izmjenjuju u vertikalnim nizovima složenima poput glazbene kompozicije, a svaki ton ima svoju notu, zajedno tvoreći suglasje. Neposrednost i ritam donose dinamiku skica, nedovršenosti te ostaju otvoreni za daljnji rad i razmišljanja, objašnjava Rodin.


Sikavica svojim radovima ukazuje na bolesti društva / Foto Matea JURČIĆ


Podloga samih radova, ističe, dvojaka je, čine je i »slike i objekti«.


– Iako različita, njihova pojavnost predstavlja istu poetiku stvarajući cjelovitost. Trodimenzionalnim ostvarenjima, izrađenima u prirodnim materijalima, poput jednostavnih kutija, ovi artefakti funkcioniraju kao produžetak slikarske misli, utjelovljujući ideju krhkosti i donoseći neobičnost perspektiva. Njihova prisutnost u prostoru ne dominira, već suptilno nadopunjuje dvodimenzionalne površine, gradeći tihi dijalog između forme i praznine, boje i materijala, zaključuje kustosica. Izložba ostaje otvorena do 21. studenoga.