U sklopu 18. Vriska Marina Banićević u krcatoj V.B.Z.-ovoj knjižari razgovarala je s Julijanom Matanović o njezinom novom romanu »Stoji ti put« u izdanju Neolita. Prije razgovora o novoj knjizi, dotakla se svog prvijenca »Zašto sam vam lagala« koji je, kako je istaknula Banićević, svojevrsni fenomen, golemi hit koji je doživio čak 18 izdanja.

– Nisam bila svjesna da su mlade cure isto htjele čitati tu knjigu, uopće nisam znala što sam tom knjigom napravila, a da sam ustvari pričala o nekakvom običnom djetinjstvu, tu nije bilo figa u džepu, ja dolazim iz obitelji koja nije upisana u leksikon hrvatskog naroda niti u povijesne čitanke. Da se sada vratim u 1996. i u tu atmosferu pisanja, tu knjigu nikad ne bih napisala jer tada uopće nisam mislila kako će na nju reagirati moje sestre, moj brat, moja mama koja ju nije mogla ni pročitati. Ali, dala sam tom knjigom, vjerojatno, poticaj mladim ženama da se može pisati o nekim običnim životima, da imamo pravo svi na svoju priču – objasnila je Matanović.

Tri žene

Njezin novi roman govori o trima ženama, tri sudbine i jednoj potresnoj priči ispričanoj u vremenu u kojem je bilo normalno da žena trpi, da ne postoje pobune, izbori i prava i da se spas skriva jedino u talogu kave. Govoreći o nastanku ove knjige, Matanović je kazala kako joj se u životu događalo toliko toga, praktički već »gotovih« priča koje je samo trebalo napisati, a također je imala u sebi brojne priče koje je htjela ispričati svojoj kćeri, ali nije znala kako da joj uopće ispriča, primjerice, o sudaru lijesa njezinog pokojnog oca, njegovog tijela i njezinog dječjeg krevetića. No, napisala je tekst i stisnula »pošalji«, i to je tako, kako kaže, napravila nekoliko puta.

Varljiva sjećanja

Uvod novog romana »Stoji ti put« posvećen je svim trpljivim ženama u obitelji Julijane Matanović, što daje najavu autobiografskog impulsa obloženog u, kako je autorica podcrtala, varljiva sjećanja, lažljivu memoriju i slično.

– Ustvari mi je trebalo da pišem o svojoj majci, i to nakon što je ona umrla. Te teme se jednostavno nisam smjela dotaknuti ranije jer mržnja između dviju žena, dakle žene koja mene odgaja i moje majke, meni je bila tako neprirodna, a ja sam u životu sve riješila uvijek samo čitanjem i pisanjem. U svojoj obitelji bih govorila: »Pa prestanite, ja ću tekstom doći do toga«, kazala je Matanović.

Dodala je i kako je imala nekakav dug prema svojoj majci, a koji je ovom knjigom htjela ispitati i riješiti.

– Bilo mi je potrebno to njihovo putovanje, majke i tete, i opisivanje te mučnine koju sam osjećala cijeli svoj život, zaključila je Matanović.