Uz poruku da su novinare u petak ispred prostorija Udruge stočara pozvali na »sahranu i karmine hrvatske poljoprivrede«, članovi Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore pozvali su seljake da, kako je rekao predsjednik odbora Petar Pranjić, dobro razmisle je li im isplativo ići u jesensku sjetvu ili im je isplativije zemlju ostaviti na ugaru ili u zelenim, cvjetnim trakama jer za to ionako, i bez proizvodnje, dobivaju potpore.

– Pretpostavljam da će Hrvatska u takvim uvjetima sjetve imati više cvijeća nego kruha, rekao je Pranjić. Dodao je, to je tihi bojkot sjetve jer je »proizvođačima hrane voda došla do grla«.

Preveliki uvoz

Bio je to samo djelić bujice pritužbi na aktualnu poljoprivrednu politiku i položaj domaćih proizvođača hrane uz poruku da su dovedeni pred zid. Domaća je proizvodnja hrane bagatelizirana pred jeftinim uvozom, čulo se.

– Situacija je bezizlazna, potrebni su hitni rezovi za spas poljoprivrede, a među njima treba biti hitna izmjena pravilnika i kodeksa o otkupu žitarica. Jer, naša pšenica ovdje se tretira kao treća klasa po cijeni od 150 eura, a u izvozu mahom odlazi za Italiju gdje je, kontaktirali smo s kupcima, ona tretirana kao prva i prva A klasa. Na nama netko masno zarađuje i pljačka nas. Znamo, država se ne može miješati u tržišna natjecanja, ali u zakonodavstvo može! Hrvatska je bure baruta, seljaci su na koljenima. Nikome ne prijetimo, ali neka se zna, poručio je žučno Pranjić.

– Žetva pšenice bila je milijunska, pa su to ogromne brojke u razlici tretiranja naše pšenice ovdje i u inozemstvu. Država stalno govori o promjeni pravilnika, ali ju ne pokreće. Klase su formirane na bazi proteina, a hektolitar je bio jedan od glavnih parametara u bivšoj državi. Dio naših ratara postigao je i brojku 84 i takav se drugdje u Europi ne može postići. On govori koliko je brašna u pšenici. Sada se forsiraju proteini, a naša pšenica rađena je drugom genetikom i promjene ne mogu biti preko noći, rekao je Matija Brlošić, član Upravnog odbora HPK-a.

Podsjetio je i na na staru boljku – iz Hrvatske je izvezena jeftina sirovina, brašno, za 40 do 50 milijuna eura, a uvezeno je gotovih pekarskih proizvoda za 350 milijuna eura.

– Pa jesmo li mi svi nesposobni, zapitao je Brlošić. Ratari su, nastavlja, radili izračune o isplativosti sjetve s nekim institutima no, ističe, »sve se crveni od minusa«. Dok Ukrajini i još nekim dijelovima svijeta grmi oružje, upozorio je Brlošoć i na stratešku važnost proizvodnje hrane, pogotovo u osjetljivim geopolitičkim prilikama kakve su sada.

– Vezano za Ukrajinu, gledamo naoružavanje. Imamo informaciju da će Europska komisija velik dio sredstava preusmjeriti u to, a mi koji proizvodimo hranu za građane i, naposljetku, za vojsku, dobivamo sve manje novca. Ne možemo više tako proizvoditi pa će u pitanje doći ta proizvodnja. U slučaju sukoba – što ćemo jesti?, zapitao je Brlošić. Zapitao je i koliko će Petrokemija proizvesti mineralnih gnojiva, a ne prepakirati za ovu sjetvu.

Neodrživ položaj

– Neke stvari smo kao država eliminirali, a to se nije smjelo događati, kaže Brlošić. Podsjetio je na urušavanje sektora mlijeka, te da nakon afričke svinjske kuge od 10 do 20 tisuća proizvođača neće više držati svinje.

– Apeliramo na Vladu da shvati da i nama trebaju mogućnosti da proizvodimo kao što i ministar Anušić kaže da mu trebaju resursi da se u slučaju potrebe obrani država, poručio je Brlošić.

Uz pitanje ministru poljoprivrede Davidu Vlajčiću kada će biti donesen novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Pranjić je iznio inicijativu Odbora za ratarstvo da se formira uzajamni fond u koji bi se preusmjerila sredstva koja sada idu »kao silna davanja osiguravajućim kućama i koje sa seljacima vode sudske procese kada dođe do nepogode«.

Antun Vrakić, predsjednik HPK-a za istočnu Hrvatsku, neodrživim je ocijenio položaj domaćeg proizvođača hrane. Odbor za ratarstvo dao je punu podršku svinjogojcima i predsjedniku Odbora za svinjogojstvo Antunu Goluboviću rekavši da bez svinjogojaca nema ni ratara.

Pranjić je iznio i podatak da je od 170.000 gospodarstava stvarno aktivno u proizvodnji njih 20.000.

– Preostalih 150.000 gospodarstava prima i razvlači potpore, a dijelom ili nikako ne sudjeluje u proizvodnji. Tražimo razdvajanje takvih jer zamaraju sustav kod izračuna. Razvlače se fondovi na luksuz i onda narod baca drvlje i kamenje i na prave i na neprave, kaže Pranjić. Iznio je, kaže, i jedan presedan.

– Neka se HPK popne na drugi kat, a Ministarstvo poljoprivrede siđe u podrum gdje smo mi, neka nam ministarstvo da 100 dana i vidi kako se radi. Ministri dolaze i odlaze, a mi se borimo za kruh koji proizvodimo. Ovako više ne ide, poručio je Pranjić.

Ulaganje u govedarstvo

Na sastanku ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Davida Vlajčića s članovima udruge Baby Beef ključne teme su bile aktualno stanje u sektoru govedarstva, programi potpore i raspolaganje državnom zemljom. Predstavnici udruge su istaknuli važnost daljnjih ulaganja i potpora u svrhu otpornosti sektora i kvalitete proizvoda. Uz ulaganja u primarnu proizvodnju, nužna su i ulaganja u klaoničke kapacitete. Izrazili su zadovoljstvo radom Ministarstva u provedbi mjera za sprječavanje širenja zaraznih bolesti. Vlajčić je rekao da se intenzivno radi na izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu te će u rujnu biti prva sjednica radne skupine za izradu tih izmjena. Na razini Ministarstva održat će se dodatne konzultacije kako bi se olakšala prilagodba subjekata Pravilniku o registraciji i odobravanju subjekata i objekata za držane kopnene životinje. Razgovaralo se i o otežanom izvozu junadi u neke treće zemlje. Vlajčić je izjavio da će ministarstvo zajedno s Baby Beefom nastojati raditi na otvaranju novih stranih tržišta.