Mještani jelenjskog naselja Podhum višednevnom su proslavom obilježili blagdan sv. Maksimilijana Kolbea, Kolbovu, uz niz vjerskih i kulturnih događanja koja su okupila lokalnu zajednicu i posjetitelje.

Ove je godine proslava bila posebno svečana, jer se obilježava i deseta obljetnica izgradnje crkve svetog Maksimilijana Kolbea (2015. – 2025.), koja je tijekom desetljeća postala duhovno središte i mjesto okupljanja brojnih vjernika.

Također, ove godine obilježava se i 84. godišnjica mučeništva sveca Maksimilijana Kolbea. Podhumska crkva prva je u Hrvatskoj posvećena sv. Maksimilijanu Kolbeu, koji je 1941. godine umro mučeničkom smrću u nacističkom logoru Auschwitz.

Riječ je o poljskom franjevcu koji je bio čovjek od medija, ali i veliki humanist. Bio je zarobljenik Auschwitza, u kojem je umro u takozvanoj komori smrti, žrtvujući se za oca šestero djece.

Križni put za podhumske žrtve

Ovogodišnja Kolbova počela je križnim putem kroz Podhum do mjesta pogibije podhumskih žrtava, a bila je to prilika za sabranost, molitvu i zahvalnost Bogu za dar svetosti koju je posvjedočio sv. Maksimilijan.

Duhovna priprema nastavila se trodnevnicom koju su predvodili vlč. Tomislav Ćurić, vlč. Dalibor Perić i vlč. Jaroslaw Wilczynski, a na sam blagdan sv. Maksimilijana Kolbea, 14. kolovoza, dvije svečane mise, jutarnju i večernju, predvodili su mons. vlč. Sanjin Francetić i vlč. Marko Pavlinović.

U svojoj propovijedi, mons. Sanjin Francetić, župnik riječke Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, koji je dugi niz godina vodio upravu Župu sv. Mihovila u Jelenju, osvrnuo se na život i djelo, a posebno na žrtvu sv. Maksimilijana Kolbea.

Podsjetio je kako je mladi Kolbe, koji je bio i čovjek od medija, u Rimu osnovao Vojsku Marije Bezgrješne, u koju su se kao prvi članovi učlanila šestorica njegovih kolega studenata, a čija je svrha bila “raditi na obraćenju grješnika, krivovjeraca, raskolnika, nevjernika”.

Logoraš broj 16.670

– Maksimiljan Kolbe je došavši u Auschwitz bio lišen svoga redovničkoga, a obučen u logoraško odijelo, postavši jednostavno broj 16.670, s ostalim svećenicima opredijeljen za 17. blok prisilnih radnika.

Bio je izložen strašnim šikanacijama koje podnese herojski strpljivo sa smiješkom na usnama. Jednom je Poljaku logorašu u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspjelo pobjeći.

Za osvetu osuđeno je deset drugih logoraša na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan je od njih bio poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji.

Taj je zavapio: “Jadna moja ženo, jadna moja djeco!”. Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu mjesto nesretnoga oca obitelji.

Zapovjednik ga je upitao: “Tko si ti?” Odgovor je glasio: “Katolički svećenik!”. Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi i smrti.

Nisu mu oduzeli život, darovao ga je drugome

Koliko je poznato, otac obitelji preživio je logor smrti upravo zahvaljujući o. Kolbeu i vratio se svojoj obitelji. Sveti Otac Papa Ivan Pavao II rekao je kako Maksimilijanu Kolbeu nisu oduzeli život, nego ga je on darovao drugome.

Postao je tako simbol mučeništva i žrtve, rekao je mons. Francetić objašnjavajući kako je zbog svega navedenog upravo Podhum, mjesto strašnog stradanja u Drugom svjetskom ratu, dobilo crkvu nazvanu po Maksimilijanu Kolbeu.

U nastavku propovijedi, mons. Francetić osvrnuo se i na važnost održavanja dobrih kršćanskih obitelji, o čemu je govorio i sam Kolbe.

“Grobničani su oduvijek bili poznati kao radišni i marljivi ljudi, s obiteljima u kojima su muškarci držali stoku i brinuli se o njoj, a žene nosile mlijeko u Rijeku kako bi prehranile obitelj.

Bez obitelji nećemo uspjeti, jer je ona stup i temelj svake kršćanske zajednice”, poručio je mons. Francetić.

Razmišljanja Margarete Krstić i Biserke Fućak

Gotovo svake godine na Kolbovu u crkvu u Podhumu dođu i dvije Podhumke – Margareta Krstić i Biserka Fućak.

– Za Kolbovu me vežu uspomene i sjećanja iz djetinjstva. O gradnji crkve u Podhumu pričalo se godinama i sretna sam da evo već deset godina naše mjesto ima crkvu i to crkvu posvećenu Maksimilijanu Kolbeu, mučeniku koji je za drugoga dao svoj život i to bez razmišljanja i oklijevanja.

Dobro je da u našem kraju pored župne crkve u Jelenju imamo i ovu u Podhumu, jer je dosta starijih ljudi kojima je ponekad, ako nemaju prijevoz, lakše doći u podhumsku crkvu, rekla je Margareta Krstić.

U Podhum se Kolbovoj žrtvi došla pokloniti i Biserka Fućak, koja je ponosna što je upravo podhumska crkva prva u Hrvatskoj posvećena svećeniku Maksimilijanu Kolbeu.

– Maksimilijan Kolbe cijeli svoj život posvećivao je drugima, a umro je darujući život za drugoga. Svake godine, kada me zdravlje posluži, dođem na Kolbovu na svetu misu posvećenu ovom svecu i uvijek osjetim jedan mir i zadovoljstvo, ali i veliki ponos što naše mjesto ima crkvu posvećenu poljskom franjevcu koji je bio veliki humanist, istaknula je Biserka Fućak.