Sud je procijenio “organizacijske troškove na 2,77 milijardi eura”, uključujući 1,4 milijarde eura za sigurnost i “troškove infrastrukture na 3,19 milijardi eura”.


Ovo je preliminarna procjena javnih troškova, koja kombinira brojne troškove države, lokalnih vlasti i javnih poduzeća: policijske bonuse, izgradnju Olimpijskog sela i Olimpijskog vodenog centra u Saint-Denisu te ubrzane radove na liniji metroa 14 posljednjih tjedana kako bi je se približilo Olimpijskom selu.




Do sada su bili poznati samo računi Organizacijskog odbora (COJO), s 4,4 milijarde eura rashoda (76 milijuna eura viška), koji se gotovo u potpunosti oslanjaju na privatno financiranje, i računi tvrtke Solideo (Olympic Works Delivery Company), koji uključuje javni dio.


“Ova početna procjena od posebnog je interesa u kontekstu priprema za Zimske olimpijske igre 2030., koje će se održati u francuskim Alpama”, dodaje Revizorski sud.


Detaljnije izvješće bit će objavljeno do listopada jer neki rashodi još nisu u potpunosti poznati, poput onih lokalnih vlasti i određenih poreznih rashoda.


Slično tome, zbog “nedostupnosti podataka”, nisu uključeni “pozitivni i negativni učinci Igara na gospodarsku aktivnost”. Još jedno izvješće bit će objavljeno 2026. godine.


Među najvećim javnim rashodima su rashodi vezani uz sigurnost, s velikim brojem mobiliziranih policijskih službenika u kontekstu terorističkog rizika, koji predstavljaju 1,4 milijarde eura. S obzirom na nedostatak privatnih zaštitara, država je također uložila 78 milijuna eura u obuku novog osoblja.


Sljedeći su bili rashodi vezani uz promet i mobilnost: 570 milijuna eura, uključujući 335 milijuna eura za “pojačanja službi” od strane RATP-a i SNCF-a.


 


Postoji određena nesigurnost u vezi s troškovima za pretvaranje Seine u prostor za plivačka natjecanja što je tražilo 1,4 milijarde eura javnih ulaganja, od čega dio otpada na europske obveznice. U ovoj fazi, Revizorski sud procjenjuje troškove pretvaranja Seine u prostor gdje se mogu održavati plivačka natjecanja na Igrama na “između 200 milijuna i 1 milijarde eura”. S obzirom na “ovu nesigurnost”, ovi troškovi nisu uključeni u ovu početnu procjenu.


U svom odgovoru Revizorskom sudu, predsjednik COJO-a Tony Estanguet žali što nije uzet u obzir “pozitivan ekonomski utjecaj Igara”.


“Brzo objavljivanje ovog dokumenta nažalost će unijeti zbunjenost u javnost oko stvarnosti ovog velikog događaja, koji je pokazao najbolje od naše zemlje prije jedva godinu dana”, ističe Estanguet