Trendovi u kulturi hrane

Oni su vegetarijanci koji uživaju u pršutu – nazivaju se fleksitarijancima

Vedrana Simičević

Pojednostavljeno, radi se o osobama koje uglavnom jedu hranu biljnog porijekla, ali povremeno prigodno jedu i meso



Znate one »vegetarijance« koji ne mogu odoljeti ćevapima ili pršutu? To su oni koji se deklariraju kao vegetarijanci ali kada ugledaju pršut na proslavi, ne mogu stati. I kada ih pritom »podsjetite« da nisu vegetarijanci, oni tvrde suprotno.


»Ne, ja sam vegetarijanac. Ne jedem meso. Pa dobro tu i tamo pršut. To je najbolje meso, a i nije baš toliko tretirano«, priča mi Mauro koji godinama živi u inozemstvu i ne može odoljeti maminoj trpezi na kojoj se uvijek nađe domaći pršut. A kako je otac oduvijek bio »roštilj majstor«, Mauro ne odolijeva ni ćevapima koji su sve samo ne domaći. »Ma gledaj, to je više od hrane, to je emocija. Ćevapi su zapravo metafora veselog Balkana, pivuša, fešta. Grijeh je to ne probati«, priča on svako ljeto u dimu obiteljskog roštilja.


Dakle, gdje svrstati one ljude koji teže vegetarijanstvu, obožavaju povrće, znaju kako je prehrana s obiljem hrane biljnog podrijetla dobra za zdravlje, ali se ne žele odreći pršuta? Izgleda da Mauro nije izolirani slučaj. Sve je više onih koji koketiraju s vegetarijanstvom, deklariraju se kao vegetarijanci, ali zapravo povremeno jedu meso ili ribu. To su fleksitarijanci. A neobičan naziv je kovanica dvije riječi: fleksibilno i vegetarijanstvo.


Fleksibilni vegetarijanci




Pojednostavljeno, radi se o osobama koje uglavnom jedu hranu biljnog porijekla, no povremeno i prigodno jedu i meso. Termin je nastao prije više od deset godina, a prije tri godine objavljena je i knjiga pod nazivom »Fleksitarijanska dijeta: pretežito vegetarijanski način gubitka suvišnih kilograma, poboljšanja zdravlja, prevencije bolesti i produljenja života«, koju je objavila dijetetičarka Dawn Jackson Blatner. Autorica tvrdi da se nije nužno u potpunosti odreći mesa kako bi uživali u zdravstvenim blagodatima vegetarijanstva.


Prikrivenih fleksitarijanaca ima toliko puno da je čak i definicija fleksitarijanstva dospjela i u Wikipediju: pretežno vegetarijanska prehrana uz povremene iznimke zbog socijalnih ili kulturnih razloga ili zadovoljavanja nutritivnih potreba. Dakle, odabir hrane je fleksibilan, te si fleksitarijanac, primjerice, kod kuće sprema vegetarijanske obroke, ali nema ništa protiv mesa kad je u gostima ili ako jede izvan vlastitog doma. Znači, poput nekakvih pomirljivih vegetarijanaca? Baš poput Maura i hrvatske Nizozemke. Tako i u New Yorku već postoji restoran koji nudi fleksitarijanska jela, a izdane su i prve fleksitarijanske kuharice.



Kada je prva zagovornica zdrave prehrane, slavna glumica i osviještena makrobiotičarka Gwyneth Paltrow, na svojoj stranici Goop.com objavila recept za pečeno pile, i ostali su mogli mirne duše priznati da kaktad »varaju« s mesom. Novokovanica »fleksitarijanac« došla im je k’o naručena. »Ne jedem tone mesa, samo onoliko koliko mi to organizam zahtijeva«, uskoro je izjavila vegetarijanka Drew Barrymore. Slavnim fleksitarijankama pridružile su se i Jessica Biel, Christy Turlington, Oprah….



Fleksi – dijeta


Zanimljivo je da prema nekim istraživanjima, fleksitarijanci teže 15 posto manje od svejeda, imaju nižu stopu bolesti srca, dijabetesa i karcinoma, te prosječno žive 3,5 godina duže. Kao i vegetarijanci, i fleksitarijanci moraju znati puno o prehrani, kombiniranju namirnica i planiranju dnevnih obroka. Pa čak i oni koji kritiziraju vegetarijanski stil prehrane kao onaj kojem manjka »bogatstvo okusa«, ne mogu mu poreći premoć s zdravstvenog aspekta jer štiti arterije, te smanjuje rizik oboljenja od dijabetesa i raka.Fleksitarijanstvo može poslužiti i kao dijeta za mršavljenje. Kada je riječ o fleksitarijanskoj redukcijskoj dijeti, preporučeni dnevni kalorijski unos kreće se oko 1500 kcal što omogućuje postupno i zdravo mršavljenje uz dugoročno usvajanje takvog načina prehrane. Dijeta je podijeljena u tri glavna obroka i dva međuobroka. Doručak ima 300 kcal, ručak 400 kcal, večera 500 kcal, a tu su još i dva međuobroka po 150 kcal. Po želji, dijeta se može smanjiti na 1200 kcal ako se eliminiraju međuobroci ili povećati na 1800 kcal ako se udvostruči energetska vrijednost doručka. Prosječna dnevna količina proteina koji se uzimaju ovakvim načinom prehrane iznosi 50 g što je nešto niže od uobičajene prehrane.

Na fleksitarijanskoj dijeti može se birati između sljedeće tri fleksitarijanske razine: početnik, napredni ili ekspert. Početnici obično imaju dva bezmesna dana u tjednu i ograničavaju unos mesa na 750 grama tjedno. Napredni fleksitarijanci imaju tri do četiri bezmesna dana u tjednu, a tjedni unos mesa ograničavaju na 500 grama.


Ravnoteža je ključ


Fleksitarijanac ekspert ima 5 bezmesnih dana u tjednu, a tjedno konzumira tek 250 grama mesa (primjerice jedan srednji odrezak). Bez obzira na stupanj fleksitarijanstva koji postignu, meso u ovoj dijeti postaje prilog, umjesto da bude središnji i nezamjenjivi dio obroka kao što to obično biva kod prosječnog svejeda. Ideja ove dijete je da ne treba ići u ekstreme jer zdrava prehrana može biti fleksibilna.


U prilog govori i činjenica da je sve više dugogodišnjih vegetarijanaca koji 80 posto svoga vremena slijede pravila prehrambenog režima koji isključuje bilo što životinjskog porijekla, ali kad su u gostima ili kad odu u restoran, dopuste si mesni obrok. Procjenjuje se da u Americi 40 posto stanovnika ima takav, poluvegetarijanski stil prehrane i da nekoliko puta sedmično s veseljem pojedu pizzu, tjesteninu, juhicu, salatu ili neki drugi obrok s nemasnim mesom.