RIJEKA Ima situacija u životu u kojima odrasli muškarci plaču bez da skrivaju suze. Bez nelagode da čine nešto što jaki ljudi u javnosti ne bi smjeli činiti. To može biti zbog gubitka drage osobe. Može i u situacijama kao što je to bila ona u ekstatičnoj subotnjoj noći, 8. rujna 2018. godine. Armadin »Povratak na Kantridu«, akcija prkosa i ponosa. Akcija koja je imala dokazati niz relevantnih nogometnih činjenica, uspjela je iznad svakog očekivanja.

Ne samo da je stadion bio pun, ne samo da je, na kraju krajeva, i igra »Rijeke« bila odlična, nego je povratak na mitski stadion probudio i rijeke sjajnih emocija. Armada je naprosto pokazala da je uistinu iznimno važan čimbenik u procesima, koji ne samo da definiraju njezin odnos prema čelništvu »Rijeke«, njezinih igrača i trenera, Matjaža Keka, koji je nekoliko sati nakon utakmice krenuo slaviti svoj 57. rođendan, nego i u čitavom nizu procesa koji moraju promijeniti našu današnju, poprilično turobnu stvarnost.

Jasna poruka

Armada je, potpomognuta i mariborskim Violama, kojima također svaka čast na potpori, svim onim procesima koje je u sebi sadržavala poruka »Povratka na Kantridu«, jasno dala do znanja nogometnoj birokraciji da joj je dosta – besmislene i uglavnom nepotrebne represije. Hoće li to uvažiti Vlada i korigirati Zakon o navijačima, njoj na razmišljanje. No, ako je Armada uspjela bez ikakvih izgreda organizirati jednu tako zahtjevnu utakmicu, toliko navijača na Kantridi nije bilo od vremena s prelaza tisućljeća, od utakmice s »Osijekom«, uistinu nije potrebno s toliko sumnje i podozrivosti prilaziti svakoj utakmici na kojoj se ona pojavljuje. Ona ili bilo koja druga navijačka skupina.

Bolji život

Poručila je akcija »Povratak na Kantridu« i Gradu Rijeka, pa i hrvatskoj Vladi, čitav niz vrlo jasnih, upozoravajućih kritika, zadataka koje moraju pod hitno poduzeti žele li svojim stanovnicima, svom narodu, bolje uvjete života. Je, bilo je možda i simpatično vidjeti, kako bi neki rekli tako – retro, »reklame« Riječke banke, Torpeda ili Brodomaterijala, no riječ je o sasvim nečem drugom. Armada je tim »reklamama« zapravo poslala poruku da joj je dosta zatvaranja tvornica, umiranja riječkog gospodarstva i opće depopulacije koju oni izazivaju. Tim je porukama Armada zapravo rekla nešto mnogo oporije pa i upozoravajućije: prestanite ništa ne raditi, vratite radnicima radna mjesta. Tko to tako nije shvatio, na Kantridi te mitske subotnje večeri nije ni bio.Ž

Da, »Povratak na Kantridu« je na neki način – početak revolucije. Navijačke, gospodarske, moralne. Armadu se ovoga puta mora shvatiti maksimalno ozbiljno i krenuti njezinim putem. Jer, ima situacija kad muškarci, ozbiljni i odrasli, plaču tako da ne skrivaju suze. Situacije su to koje uistinu više ne trpe odlaganje, guranje pod tepih činjenice da je tolika represija prema navijačima nepotrebna, kao i one da ne može uvijek netko drugi biti kriv što u Rijeci radna mjesta nestaju poput rijeka ponornica. Povratak na Kantridu je naprosto, shvate li svi relevantni poruku ozbiljno, uvod u – bolju budućnost. Stoga, da, hvala Armada. Bila je to divna noć. Opet na Kantridi.

Pogledaj foto galeriju (17)

• 1
• 2
• 3
• 4
• 5
• 6
• 7
• 8
• 9
• 10
• 11
• 12
• 13
• 14
• 15
• 16
• 17

Zatvori galeriju Otvori u multimediji

• 1
• 2
• 3
• 4
• 5
• 6
• 7
• 8
• 9
• 10
• 11
• 12
• 13
• 14
• 15
• 16
• 17

Rijeka - Maribor 4:0 (2)/. V. KARUZA

Pogledaj foto galeriju (13)

• 1
• 2
• 3
• 4
• 5
• 6
• 7
• 8
• 9
• 10
• 11
• 12
• 13

Zatvori galeriju Otvori u multimediji

• 1
• 2
• 3
• 4
• 5
• 6
• 7
• 8
• 9
• 10
• 11
• 12
• 13

Rijeka - Maribor 4:0/V. KARUZA