Mali salon

Identitet i njegove žene: U Malom salonu otvorena izložba Dragane Jurišić

Davor Mandić

Dragana Jurišić na otvoranju izložbe sinoć u Malom salonu / Snimio Sergej DRECHSLER

Dragana Jurišić na otvoranju izložbe sinoć u Malom salonu / Snimio Sergej DRECHSLER

Izložbe je sastavljane od fotografija i fotografija na tragu instalacija, videa, posmrtne maske te bilježnica koje će Dragani Jurišić poslužiti kao temelj za knjigu



 Tri na prvi pogled različita ženska identiteta, a svakako odvojena i prostorno i vremenski, isprepliću se, propituju kroz specifičnu autorsku vizuru u eklektičnoj, multidisciplinarnoj izložbi »Moje nepoznato« mlade autorice Dragane Jurišić, otvorenoj sinoć u Malom salonu. Izložbu je organizirao Muzej moderne i suvremene umjetnosti, a otvorenje je privuklo raznoliku publiku, od namjernika željnih čašice vina, koji su se uglavnom grupirali oko serije 100 aktova, do riječkih umjetnika željnih pokoje čašice razgovora.


Kojoj god kategoriji pripadali, posjetitelji su mogli pronaći nešto za sebe, promatrajući odvojeno naoko disparatne segmente izložbe. Izložbe inače sastavljane od fotografija i fotografija na tragu instalacija, videa, posmrtne maske te bilježnica koje će Dragani Jurišić poslužiti kao temelj za knjigu o jednoj od triju promotrenih ženskih identiteta – fascinantnoj autoričinoj teti, koja je možda bila špijunka u Parizu, a moguće je i vodila bordele.


Drugi promotreni ženski identitet tzv. je Nepoznata iz Seine, tako prozvana mlada žena pronađena mrtva u Seini krajem 19. stoljeća, nikad identificirana. Nepoznata iz Seine bila je muzom mnogim umjetnicima raznih umjetničkih izraza, ali i Dragani, koja se putem nje pozabavila i pitanjem koncepta muze. Oglas poslan s namjerom da privuče žene koje su spremne pozirati gole pred Draganinim objektivom bio je početak priče koja je završila objavom 100 ženskih aktova, svih u potrazi za konceptom muze, ali i samima sobom. Žene su, naime, imale zadatak pokazati sebe, a ne glumiti objekte, formu lišenu sadržaja, što muze u prikazima često jesu, da bi na kraju još, kako to pojašnjava umjetica, dobile priliku i odabrati fotografije koje će ih reprezentirati.




Treći promotreni identitet onaj je same autorice, i to u unikatnom prikazu ove izložbe, koji se vjerojatno neće u identičnoj formi ponoviti u sljedećim njenim inkarnacijama, kao ni u planiranom finalu, koje se očekuje 2018. godine na velikim izložbama u Dublinu i Haagu.


Izložba u Malom salonu ostaje otvorena do 4. rujna.