Porečki anale, najstarija hrvatska skupna likovna izložba suvremene umjetnosti koja se neprekidno održava od 1961. godine, sada već 57. put, otvorena je u Istarskoj sabornici. Na ovogodišnju izložbu pod naslovom »Avanti«, izbornik Tihomir Milovac uvrstio je radove sedmero autora. To su Jasmina Cibic, Maja Marković, Marko Lulić, Radenko Milak, Dejan Kršić, Roman Uranjek i Igor Vuk Torbica. Sudeći prema viđenome na otvaranju, ovogodišnji je postav oduševio publiku.

Za razliku do prijašnjih godina, otvaranje izložbe održano je ispred samoga ulaza u Istarsku sabornicu, uz uvodne riječi v.d. ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Poreč Vesne Tripar i izbornika Tihomira Milovca, koji je ukratko predstavio umjetnike i kustosku koncepciju.

Stihovi poznate pjesme

U tekstu koji prati izložbu ističe se da je ovogodišnji naslov »Avanti« izbornik Milovac preuzeo od svima dobro poznatih stihova pjesme »Avanti popolo, alla riscossa, bandiera rossa«, koju su mnogi pjevali u radničkim, komunističkim, anarhističkim i socijalističkim revolucionarnim krugovima Italije i mediteranskih zemalja, pa sve do kontinentalne Europe već više od stoljeća.

– Kasnije je ta ista pjesma postala popularna i globalno među pobunjenom generacijom bitnika, a potom je često korištena kao pankerski neo-anarhistički gestus. No zašto baš ta pjesma? Razlog je jednostavan i suprotan, jer nas historiografija, uglavnom revizionistička, želi podučiti kako smo sada posve umireni, nemamo razloga za turbulentnosti jer smo iza sebe ostavili oba totalitarizma, naci-fašizam i komunizam… Sve je tu završeno, i sve se promatra kao stvar prošlosti. Tako i umjetnost i ovogodišnji izložbeni radovi – stoji u tekstu.

Umjetnik Dejan Kršić tako je za izložbu »Avanti« proizveo novo djelo na staroj matrici iz osamdesetih godina koja je već tada bila spoj preuzetih motiva Maljevićeve suprematističke slike i herojskih figura koje podsjećaju na sovjetske propagandne plakate. Austrijski umjetnik Marko Lulić i te slovenska umjetnica Jasmina Cibic svoje su radove imali u inspiraciji transformacija, koje u društveno-ekonomskoj terminologiji nazivamo modernizacija, a u kulturološkoj terminologiji modernizam.

Žive slike

Tako Cibic temi pristupa kao umjetnica istraživačica, te otkriva nevidljive podatke o poznatim činjenicama na kojima gradi novi narativ, povijest kao poetski konstrukt, a s druge strane Lulićev pristup je analitički. Njemu je modernistička paradigma u arhitekturi i spomeničkoj plastici poslijeratne Jugoslavije oličenje autentičnosti.

Radenko Milak i Roman Uranjek predstavili su se s dva zajednička umjetnička koncepta povezana datumima, te izlažu crno-bijele akvarele nastale kao izvedenica iz starih fotografskih motiva povijesnih događanja. Marković za razliku od njih u svojim radovima naglasak stavlja na stvaranje nespecifičnog mjesta odigravanja neplaniranih i privremenih odnosa, a proširuje ih objektima od papira, a Igor Vuk Torbica, inače redatelj, predstavio se kodiranim živim slikama.

Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture, Istarske županije i Grada Poreča, a može se razgledati do 2. rujna.