Nakon što je nagrađena BAFTA-om za najbolju žensku ulogu, »čelična lady« Meryl Streep svratila je i do Berlina kako bi pokupila počasnog zlatnog medvjeda za životno djelo. Na podužoj i dupkom ispunjenoj tiskovnoj konferenciji, Meryl je dobivala raznolika pitanja vezana uz njenu bogatu karijeru, no najviše vremena ipak je dobila njena zadnja uloga u kojoj utjelovljuje britansku premijerku Margaret Thatcher. 

    – Kad radite ono što volite, onda u tome prije svega u uživate. Možda je ponekad bilo zamorno, ponekad su radni dani bili vrlo dugi, no nikada ne bih rekla da je bilo teško. Posebno volim uloge žena koje je teško razumijeti. Nisam sama stvorila novi svijet, uz mene je bila redateljica i ostali glumci. Neke stvari o Margaret Thatcher smo znali, a neke nismo, a upravo su ti dijelovi predstavljali veći izazov. Bili smo u svakom trenutku svjesni delikatne činjenice da je ona još uvijek živa i glavni cilj nam je bio da pristupimo njenom liku kao ljudskom biću, pokušavajući odgovoriti na pitanje što je stvarno važno na kraju života. Ono što smo pokazali u filmu je samo mali dio onoga s čim se ona morala suočiti u svom životu, naglasila je Streep. 

   Izmišljeni dijelovi

– U filmu smo prikazali samo nekoliko epizoda iz njezina života, a kako se ne radi o dokumentarnom filmu, mnoge smo stvari sami izmislili i nemaju nikakve veze s realnošću. Nastojali smo prikazati njezin život kao bilo čiji drugi, samo u većim okvirima. Britanci moje generacije imaju vlastitu priču o devedesetima i o Margaret Thatcher. Neki je smatraju monstrumom, dok je za druge spasila Britaniju. O Denisu, njenom suprugu znali smo još manje, poznate su nam bile samo neke stvari koje je radio kad se pojavljivao u javnosti, jer on nikada nije javno govorio, nadovezala se redateljica Phyllida Lloyd. 

    O tome kako se uspjela tako dobro uživjeti u lik osobe koju i nije pretjerano cijenila prije ovoga filma, Meryl Streep je rekla: 

    – Kad se odlučite za neku ulogu morate naći personu tog lika, a ne osuđivati lik jer radi nešto što vi nikada ne biste učinili. U svakom liku prvo pronađem neki dio sebe i krenem s tim kvalitetama. I mogu vam reći da svi mi imamo mnogo toga zajedničkog samo se treba potruditi naći te sličnosti. O Margaret Thatcher naučila sam mnogo toga što me iznenadilo. Moje mišljenje o njoj bilo je uglavnom negativno. Konzervativna politika – nije dobro, Reganova prijateljica – također nije dobro. Mislila sam da se grozno odijeva i da ima još grozniju frizuru, jer mi žene tako razmišljamo jedna o drugoj. No mene je zanimala trodimenzionalnost njene osobe i sigurna sam da bi činjenice koje sam o njoj naučila iznenadile i američke republikance. Mislim da, iako ona to nikad ne bi sama priznala, Margaret Thatcher je bila u mnogo čemu feministica. Ona nije osobno bila protiv abortusa, nije uništila britansku nacionalnu zdravstvenu službu i ona je još u ono doba upozorila SAD o globalnom zagrijavanju. Margaret Thatcher je bila neizmjerno hrabra žena za vrijeme u kojem je živjela i zasigurno je utrla put mnogim ženama kako bi se ostvarile u zanimanjima koja su do tada bila namijenjene samo muškarcima, kazala je Streep. 

    Posebnu zahvalu od Meryl dobio je i čovjek koji se u filmu brinuo oko njenog izgleda. 

    – Za masku, make up i frizuru pobrinuo se J. Roy Helland koji samnom radi na svakom filmu još od »Sofijinog izbora«. On je stvorio sve žene i jednog muškaraca kojeg sam glumila u filmu »Angels in America«. Najbitnije je da u prvi plan ne iskače make up, već osoba. No, vjerujte, nije tu bilo puno maske, to sam uglavnom ja pod različitim vrstama osvjetljenja.   

Najgori je početak

A na pitanje kako bi se nakon cjelodnevnog snimanja vratila u realnost i opet postajala Meryl Streep, odgovorila je: 

    – To nije bio neki veliki problem, svaki dan nakraju snimanja Phyllida bi mi donijela gin-tonic. 

    A nakon toliko godina rada i toliko filmskih uloga iza sebe Meryl nam je otkrila i kako bira nove uloge i što je još uvijek straši u ovom poslu. 

    – Treba naći snage da bi u ovom poslu uvijek bilo nešto novo i svježe, da iznenadite sebe i gledatelje. Za mene je uvijek najgori početak svakog novog projekta, no to je dobar strah jer je kao pogonsko gorivo. Teško mi je objasniti kako biram uloge jer ono nešto što me privuče projektu je neobjašnjivo. Mogu vam objasniti zašto sam prihvatila ulogu u »Sofijinom izboru«. Kad sam imala oko deset godina, majka me jednom prilikom ostavila u knjižnici, a kako me u to doba čitanje i nije previše zabavljalo, u ruke mi je došla knjiga u kojoj je bilo mnogo slika iz koncentracijskih logora. Jedna slika me potpuno zaokupirala. Na njoj su bile gomile stvari i odjeća, a moju su pažnju privukle jedne cipele koje su nalikovale na cipele koje je imala moja mama. O tome sam poslije razgovarala s mamom i shvatila da se te stvari nisu događale tako davno. To mi nije izlazilo iz glave i kada mi je ponuđena uloga u filmu »Sofijin izbor«, jednostavno sam znala da je moram prihvatit. naglašava glumica.   

Babuška na dar

Riječi pohvale nije bilo sve što je Meryl dobila od novinara – od jednog mladića dobila je buket bijelih ruža i poljubac kao dar za Valentinovo. 

    – Prekrasno, ni od supruga nisam dobila cvijeće! 

    Obradovao ju je i dar jednog ruskog novinara, koji joj je donio babušku s njezinim likom koju je specijalno za nju napravio jedan sibirski umjetnik. 

    – Jako mi se sviđa, čak ima i lijepi mali nos, prokomentirala je Meryl. 

    – Sve ovo je kao lijepi san, da vas ljudi vole i cijene zbog vašeg rada čak i izvan vaše zemlje. Dolazim iz malog mjesta u New Jerseyju, i biti u Berlinu na jednom od najvećih filmskih festivala i dobiti nagradu za životno djelo, to je neopisiv osjećaj, kazala je Streep kojoj je na a svečanoj ceremoniji nagradu uručio jedan od članova ovogodišnjeg žirija, Jake Gyllenhaal koji ju je predstavio kao glumačko blago i Hankovu super mamu.