Povratak Rujevici

FILIP BRADARIĆ: Matjaž Kek nije glavni krivac za ovo što se događalo s Rijekom

Marko Cvijanović

 Ipak on nije čudotvorac koji će svaki put nakon što mu prodaju najbolje igrače opet napraviti pravu momčad. Međutim, nešto se moralo promijeniti da bi se krenulo dalje  kaže nekadašnji veznjak Rijeke i aktualni reprezentativac



RIJEKA Filip Bradrić vratio se Rijeci i Rujevici kao hrvatski reprezentativac u prijateljskoj utakmici protiv Jordana. Nekadašnji kapetan riječkoga prvoligaša odigrao je protiv Jordanaca drugo poluvrijeme i sudjelovao u »tijesnoj« pobjedi koja s psihološkog stajališta puno znači poslije nekih lošijih rezultata.


– Vida je uoči utakmice rekao da moramo početi pobjeđivati poslije nekoliko loših rezultata. Eto, pobijedili jesmo i to je najvažnije. Vratili smo se u svoje klubove, ali već za mjesec dana je novo okupljanje kada nas čekaju odlučujuće utakmice u Ligi nacija protiv Španjolske i Engleske. Englezi su pobijedili i sada je opet sve otvoreno, sve je opet u našim rukama, možemo čak na kraju biti i prvoplasirani – kaže Filip Bradarić, koga uz rujevički travnjak vežu drage uspomene.


– Uvijek se lijepo vratiti na Rujevicu, opet su se u meni probudile one lijepe uspomene kada sam igrao u »Rijeci«, meni je na ovom stadionu uvijek bilo odlično igrati. Uvijek mi je na Rujevici poseban gušt, ovdje se osjećam kao kod kuće.


Srna pri ruci




Kakvi su vaši dojmovi iz »Cagliarija«?


– Redovito igram, jako sam zadovoljan. Došao sam tek poslije Svjetskog prvenstva u Rusiji pa nisam prošao jake treninge i prave pripreme. Međutim, odlično sam se uklopio. Pritom moram reći da mi je Darijo Srna jako puno pomogao na početku i ovom prilikom mu se na tome zahvaljujem. Darijo općenito puno pomaže, ne samo meni, nego i treneru, ljudima u klubu… Svi ga maksimalno cijene, oduševljen si kada vidiš koliku njegova riječ ima težinu, koliko je bitna sama njegova pojava… O Dariju mogu reći samo sve najbolje, prije se nismo poznavali, ali u » Cagliariju« smo se zbližili. On je takav da će pomoći i u tri ujutro ako ti nešto treba. Što se mene tiče, igram stanradno, to je najbitnije, klub je jako dobar, stabilan. Najvažnije da su svi u klubu, predsjednik, direktor i trener jako pozitivni, to je ono što me raduje.


Jeste li očekivali tako brzu prilagodbu na novu sredinu?


– Iskreno, kada odlaziš sa 26 godina u inozemstvo sve ti je to velika nepoznanica, tako je bilo i meni. Međutim, prvi dojmovi su odlični, puno je lakše sve nego što sam mislio da će biti. Jedino što puno moram raditi na taktičkim stvarima, što se u Italiji tradicionalno puno traži. U Italiji je taktika sve, u svakom trenutku se zna, kad se izvodi korner ili aut, što pojedini igrač mora raditi na terenu. Na treninzima i tijekom pregledavanja video snimci puno se vremena posjećuje taktičkim detaljima. Ako ne usvojiš sve to, ne možeš igrati u Italiji. Taktika je njihov broj jedan forte. Međutim, zadovoljan sam svojim i igrama momčadi, moram samo nastaviti ovim putem kao i do sada.


Odlučuju sitnice


Kakva je kvaliteta nogometa na »čizmi«?


– Kad sam došao u reprezentaciju već sam igrao s najboljim igračima na svijetu i tada sam shvatio da se mogu uklopiti na toj visokoj razini, počeo sam shvaćati da u vrhunskom nogometu ipak nisu tolike razlike kao što se misli. Zapravo, na tako visokoj razini odlučuju sitnice, a najbitniji je rad.


Poklopilo se da ste u inozemstvo otišli u nešto zrelim godinama, a ne kao tinejdžer? Je li to ispravan put?


– Kod nas je problem što mladi igrači jedva čekaju otići van, jer nogomet u Hrvatskoj nije sređen. Što se mene tiče, mislim da je moj put bio ispravan. Otišao sam nakon što sam napravio dosta toga u HNL-u, bilo je vrijeme za novi iskorak u mojoj karijeri i vjerujem da ću u »Cagliariju« napredovati.


U »Rijeci« je nedavno došlo do promjene na klupi, Matjaž Kek postao je bivši trener…?


– Nešto se moralo promijeniti, iako Matjaž Kek nije glavni krivac za ovo što se događalo s »Rijekom« u posljednje vrijeme. Ipak on nije čudotvorac koji će svaki put nakon što mu prodaju najbolje igrače opet napraviti pravu momčad. Međutim, nešto se moralo promijeniti da bi se krenulo dalje. Možda je jednostavno došlo vrijeme da Kek poslije pet godina ode, ali ja mu želim svu sreću u daljnjem radu, baš kao i »Rijeci«. Želim joj da se opet bori za sam vrh ljestvice gdje joj je i mjesto.


Život na Sardiniji?


– Osjećam se kao u Splitu, nije se bilo teško prilagoditi. Učim jezik, talijanski ni nije baš težak, vjerujem da ću brzo ući u štos.