Mlaka reakcija ravnatelja riječkih ustanova

Izbor Ivana Šarara: spin dostojan Kerumovog Mucala, ili pomak za riječku kulturu

Nela Valerjev Ogurlić

Među prvim ljudima riječkih ustanova  kulture vijest o Šararovu izboru  primljena je uglavnom bez iznenađenja,  kao više-manje očekivan



Prvi komentari u javnosti na Šararov izbor su podijeljeni, od onih koji ga hvale kao osobu iznimne inteligencije, do onih koji u tome vide spin dostojan Kerumovog Mucala


Uz Ivana Šarara bili su to Nemanja  Cvijanović, Velid Đekić, Adrijana Frbežar, Katarina Mažuran Jurešić  i  Davor Mišković.Prema riječima povjerenstva za provedbu natječaja na čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom, presudno za Šararov izbor bilo je  »dobro poznavanje širokog spektra riječke kulture, te dosadašnji rad i  suradnja s nizom subjekata ovog područja, od institucija preko nezavisne scene do pojedinaca, kao i samostalno vođenje većih kulturnih  projekata«.


No, izbor je bio težak jer je više kandidata imalo izvanredne  kvalitete i pokazalo visok stupanj poznavanja područja kulture, te zdravu ambiciju za vođenje tog sektora.  


Prvi komentari u javnosti na Šararov izbor su podijeljeni, od onih koji ga hvale kao osobu iznimne inteligencije, dokazanog entuzijazma i  ljubavi prema ovome gradu, do onih koji u tome vide spin dostojan Kerumovog Mucala.


Šarar je u javnosti poznat kao bivši klavijaturist grupe »Let 3«, a po  struci je psiholog. Kroz tvrtku »Manufaktura« i udrugu »Klub ljubitelja  buke« bavi se organizacijom kulturnih događanja, od kojih je najpoznatiji festival Hartera, a oponenti mu najviše spočitavaju interesne veze  s gradonačelnikom Obersnelom. 


Među prvim ljudima riječkih ustanova kulture vijest o njegovu izboru  primljena je uglavnom bez iznenađenja, kao više-manje očekivana. Bez  osobitog naboja, bilo pozitivnog ili negativnog, ravnatelji Muzeja grada  Rijeke, MMSU-a i Gradskog  kazališta lutaka izražavaju nadu u dobru  suradnju sa Šararom i uspješno vođenje Odjela, vjerujući da svojom  mladošću može unijeti svježe i dobre ideje, te potkanuti realizaciju zastalih projekata, premda  potpuno svjesni nezahvalnog trenutka u kojem  dolazi na funkciju.  


Jedina do čijeg komentara nismo uspjeli doći je intendntica HNK-a  Ivana pl. Zajca Nada Matošević, a jedina koja je priznala da se nadala  drukčijem izboru je ravnateljica Gradske knjižnice Gorana Tuškan  Mihočić. 


– Mislim da je konkurencija bila zaista jaka, a vidjevši imena kandidata očekivala sam možda i drukčiji izbor, u korist kandidata s većim  iskustvom direktnog rada kulturi, poput Davora Miškovića ili Velida  Đekića. Ivana Šarara nisam imala priliku upoznati, ali se nadam da  ćemo uspješno surađivati i pokrenuti rješavanje problema kao što su pitanje sušačkog ogranka i nove zgrade Gradske knižnice. 



– Za mene osobno ovo je nastavak svega čime se oduvijek bavim –  umjetnošću, organizacijom, produkcijom, poduzetništvom u kulturi…  Često sam bio kritičan prema načinu rada Odjela za kulturu, mislim da  je poštenije na stvari pokušati utjecati nego se baviti praznim  pričama.




Na leđima donosim veliki pozitivni teret sa scene, brojne odnose s  kulturnim djelatnicima s kojima sam u posljednjih 20-ak godina surađivao, a sada, kako bi rekli u »Ratovima zvijezda«, prelazim na »drugu  stranu sile«. Znam za brojne njihove ideje, vizije ali i probleme; mislim  da se boljom komunikacijom s akterima u kulturi može osloboditi  ogroman potencijal.


Pokušat ću unijeti svježinu, otvorenost, brzinu i transparentnost u  rad Odjela za kulturu i krenuti ka izlasku iz predugačke tranzicije iza  koje se prečesto volimo skrivati. U tome ću dati sve od sebe; premlad  sam da bi na ukazanu čast i priliku odgovorio pasivnim čuvanjem fotelje




Kao glavni konkurent Ivanu Šararu na natječaju za izbor pročelnika  Odjela za kulturu spominjao se Davor Mišković iz udruge »Drugo more«. Stoga i smo i od njega zatražili komentar na rezultate natječaja, o  čemu je rekao: 


– Plan rada koji sam izložio vjerojatno je preradikalan za grad da bih  bio izabran na pročelničku funkciju. Njegova provedba svima bi donijela samo probleme, a meni neizmjernu frustraciju.


No, mislim da će se  kulturnom sustavu u budućnosti morati radikalno pristupiti i to na  način da se valorizira rad svakog zaposlenog u kulturi, da se valorizira  svaki projekt pojedinačno i da se poštuju estetske prosudbe kulturnih  vijeća. Drago mi je da i Ministarstvo kulture ide u tom smjeru pripremajući nove zakone o kazalištima, umjetnicima i kulturnim vijećima.  Na koncu, sav kulturni pogon treba biti u funkciji građana. 


Po mom mišljenju, ključni Šararov zadatak u narednom razdoblju je  razvijanje procedura koje će odgovoriti na različite potrebe građana koje trenutno ne nalaze zadovoljavajuće mjesto u postojećem sustavu  (kulturne industrije, međunarodna suradnja, fondovi EU, edukacija…).   Nadam se da će Ivan Šarar mobilizirati riječki kulturni pogon na radost  svih nas koji smo dio tog pogona, ali prije svega na korist građanima  koji žive u gradu. I na koncu, što bi se u teatru reklo – »break a leg«.