Kako dojmiti potencijalne poslodavce

Traženje posla je posao: Povećajte si šanse dobro napisanim životopisom

Bojana Mrvoš Pavić

Ako vam je materinji jezik hrvatski, ne smatrajte time, i ne navodite u životopisu, »srpski« ili »bosanski« kao strane jezike koje govorite. Ne znate ni slovenski samo zato što vas Slovenci razumiju kad s njima pričate na hrvatskom, niti turski, zato što redovito gledate turske sapunice



Darko, 40-godišnjak iz Zagreba, gotovo godinu dana sjedi kod kuće, točnije u roditeljskoj kući, bez posla. Kaže da traži posao, ali dosad si još nije dao truda da, primjerice, »savlada« više nego jednostavnu prijavu na jedan internetski portal s oglasima za posao. Iako za tu registraciju treba tek koja minuta vremena za odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja, Darko koji ima završenu srednju školu i služi se računalom, misli da je to prekomplicirano.


   Rezigniran je, džeparac uzima od roditelja, ne plaća alimentaciju za dijete iz braka iz kojeg je nedavno izašao. Iako mlad čovjek, donedavno nije imao niti vlastitu e-mail adresu s koje bi potencijalnim poslodavcima slao svoj životopis. Sad ima e-mail, ali još nije napisao životopis, kaže da ne zna kako bi ga započeo. Za razliku od Darka, 32-godišnji Ivica, nezaposleni inženjer građevinarstva iz Rijeke koji nikad nije radio u struci, nešto je agilniji pa ima napisan životopis (CV) i molbu kojom se predstavlja poslodavcima, no tu molbu nikad, ali baš nikad ne prilagođava oglasu, ona je uvijek ista, neovisno o tome javlja li se za posao dostavljača u farmaceutskoj kompaniji ili za inženjera u građevini. Njegov su CV i molba prepuni pravopisnih pogrešaka i nepotrebnih informacija, poput one da »voli fešte«, a šalje ih sa svog e-maila u kojem, osim »Ivica«, što je sasvim na mjestu, stoji i »playboy1982«. 

Katastrofalne pogreške


Traženje posla je posao, i treba ga jako ozbiljno shvatiti, kaže nam Lana Ljubas, direktorica Naton ljudskih potencijala, »human resource« (HR) menadžerica koja za svoje klijente bira zaposlenike. Kroz njene je ruke prošlo jako puno životopisa, na razgovoru za posao bilo puno ljudi. Stanje u državi je, kaže nam, generalno loše, to znaju i vrapci na grani, kao i to da posla nema, no i sami ljudi koji traže posao, napominje ona, rade katastrofalne pogreške ili pak ne rade ništa kako bi se zaposlili. Svakoga dana čita prekrasne životopise, ali dobija i one potpuno nečitljive, nepismene, hvalisave ili nepotpune. U savjetima o tome kako pronaći posao zato navodi primjere iz stvarnosti koje nipošto ne bi trebalo slijediti.



   – Ne slati jednake (copy-paste) molbe u sve »branše« i na sve adrese




   – Koristite skrivenu kopiju (BCC) ako molbu i CV šaljete na više adresa


   – Dokument molbe ili životopisa u naslovu imenujte suvislim imenom, na primjer »Ivan Horvat CV«, a ne »Životpisicmoj«, »BlueEyes«, »CVJohntheMan« ili slično


   – Ukoliko vas je posrednik u zapošljavanju zamolio da popravite ili dopunite životopis, za to postoji razlog. Ako vam je već to problem, onda računajte da će vas tako i procijeniti


   – Životopisu možete priložiti fotografiju, ali prigodnu fotografiju glave/lica. Ne šaljite fotografije s plaže ili s »fešte«, to nije spomenar. Fotografija služi da vas se lakše zapamti, i možda dopuni osnovni dojam o vama, bez predrasuda. Fotografija na kojoj ste nasmiješeni, dobre volje, možda s nekog radnog mjesta, uvijek može biti plus. Javljate li se za posao chefa, primjerice, zgodno je priložiti fotografiju u kuhinji, i slično


   – Za korespondenciju navesti primjerenu e-mail adresu, a ne adrese kao što su [email protected], [email protected], [email protected], [email protected] i slično. Ime i prezime u adresi, ili samo ime, neki su standard. Ne šaljite prijave s poslovnog e-maila tvrtke u kojoj radite, to je neprofesionalno.


   – U životopisu ne navodite svoju visinu i kilažu, kao ni informaciju u koju ste osnovnu školu išli (razred c ili b), a pogotovo izbjegavajte status »sretno rastavljen/a«. Imena vaše djece i njihovi hobiji nisu relevantni podaci, dovoljno je, ako se to traži, napisati »udana/oženjen, dvoje djece« i slično.



   – Mi koji se bavimo posredovanjem u zapošljavanju često stječemo dojam da neki kandidati misle kako im je bolje biti na burzi nego prihvatiti privremeni, bilo kakav posao. Mogu razumjeti starije generacije, ljude svjesne svojih mogućnosti koji gube snagu, ali mi je nerazumljivo da se mladim ljudima ništa ne da, i da radije samo sjede u kafićima, odnosno na facebooku. Njihova su očekivanja učestalo jako nerealna, volontiranje i praksa su im demotivirajući, a velik broj njih smatra da je sramota raditi poslove u kojima se nikad nisu zamišljali. U tome je razlika između našeg i američkog mentaliteta jer »american dream« za ostvarenje kojega se preko bare često kreće od nule, kod nas podrazumijeva samo napredovanje uz pomoć političkih i gospodarskih špekulacija, nakon kojih se sanjar probudi u Remetincu – napominje Ljubas. 

Nemojte očajavati


Između sjedenja kod kuće i žalopojke nad samim sobom, kaže, svima, bez obzira na dob, preporuča da rade bilo što. Poslovi poput rada u call centrima, ispomoći u kući, čuvanja djece, kućnih ljubimaca, čišćenja – prije svega su poslovi i ne treba ih se sramiti. Svakodnevno treba pretraživati oglase Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, internetske portala, tisak, a slobodno vrijeme iskoristiti za bilo kakvo učenje – od opće kulture, stranih jezika, služenja računalom ili slično. Svako ulaganje u sebe i svoje znanje je spašeno vrijeme – napominje agentica, dodajući kako je nužno i u vlastitu prezentaciju uložiti nešto truda.


   – Da, uvijek će postojati netko s vezom, s više ili manje sreće, no s boljom pripremom i prezentacijom veća je i mogućnost da uspijete. Budite pozitivni i ulažite u sebe, u svoj napredak, u rad i svoje znanje. Ukoliko tražite posao, potrudite se dati sve od sebe, i nagrada će sigurno stići, kad-tad. Nemojte očajavati, uzmite prilike koje vam se nude, jer vam možda otvaraju neka nova vrata. Uvijek postoji mogućnost da upoznate zanimljive ljude, steknete prijatelje, naučite nešto novo te dobijete atraktivnu poslovnu priliku – zaključuje Lana Ljubas.


»Znam strane jezike – govorim srpski i bosanski«


   – Životopis treba biti jasan, čitak, sa standardnim fontom te veličinom slova koja se mogu čitati bez povećala. Ne birajte čudne fontove. Dokument mora imati normalne margine, naznačene stranice, ali ne više od dvije, tri.


   – Nešto se može istaknuti kosim slovima (italics) ili podcrtavanjem, no nemojte podcrtati cijeli dokument. NOGOMET sigurno nije u vašem životopisu važniji od završenog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, pa ga onda nemojte ni podebljavati


   – CV je najbolje pisati u Wordu, ne u Excelu, eventualno ako se vremenski žele nabrojati neki projekti kao dodatak CV-u. Ne pretjerivati s tablicama koje ne možete kontrolirati, kao ni sa »smajlićima«.


   – Fakultete ili škole koje niste dogurali do kraja ne biste trebali uopće navoditi, jer time naglašavate da niste diplomirali, odnosno da započeto niste završili


   – Ako vam je materinji jezik hrvatski, ne smatrajte time, i ne navodite u životopisu, »srpski« ili »bosanski« kao strane jezike koje govorite. Ne znate ni slovenski samo zato što vas Slovenci razumiju kad s njima pričate na hrvatskom, niti turski, zato što redovito gledate turske sapunice. Navodeći poznavanje stranih jezika, budite objektivni, istaknite stupanj znanja koji možete i pokazati. Uvijek možete klijentu/poslodavcu naglasiti da ste otvoreni za daljnje učenje traženog jezika


   – Provjerite velika i mala slova, strane riječi, pravopis. Ne koristite strane riječi u pogrešnom kontekstu, pokušajte imati kratke i jasne rečenice, izbjegavajte uskličnike


   – Analizirajte oglas, pa sukladno tome dodajte u CV potrebne detalje. Neka životopis bude istinit, no nemojte se pretjerano hvaliti. Rečenice poput »ja znam najbolje«, ili »rasturam u tom poslu« su odbojne i ukazuju na aroganciju. Predstavite se kao netko tko »zadovoljava tražene uvjete«, »ima iskustva«, i nemojte biti »timski igrač« ako to uistinu niste, i slično


   – Stariji ljudi često započinju životopis riječima »rođen sam od majke Marice i oca Stjepana«, što je jako zastarjelo, i preporuka je da se savjetuju s mlađima da im pomognu


   – Očekivanja od posla ostavite za razgovor, a dodatne edukacije koje su trajale jedan dan ne spominjite. Tečaj izrade papirnatih figura ili kuhanja, tečaj trbušnog plesa i slično, možete povezati s hobijima koje, u vrlo kratkim crtama, možete navesti na kraju CV-a. Hobiji nisu gledanje utakmica i ispijanje kave u kvartovskom kafiću, već stvari o kojima nešto znate. Još je i gore napisati da »nemate hobija ni interesa«, to će vas »pokopati«. Nemojte niti izmišljati lovačke priče poput skakanja padobranom


»Hoćete kavu – da, samo ako je …«


   – Morate znati gdje ste i kome došli na razgovor te koga tražite


   – Pripremite se za razgovor, budite upućeni u ono što poslodavac radi, njegove ključne ljude, proizvode. Ako i saznate neke nezgodne podatke o poslodavcu, ali želite raditi kod njega, nemojte mu s vrata vikati kako ste »čitali da je bio na rubu bankrota i u nekim malverzacijama«


   – Na razgovor nemojte dolaziti prerano i očekivati da vas prime ranije, ali nemojte niti kasniti. Ukoliko vas se ponudi pićem, nemojte tražiti žesticu da biste se malo okuražili za razgovor, niti komplicirati s kavom koju biste popili »samo ako je Lavazza«


   – Pristojno se odjenite – u odijelo odnosno kostim, s ispeglanom košuljom i cipelama, no najvažnije je da ste uredni, počešljani, čisti, bez previše šminke ako ste žena. Nikad nećete pogriješiti s bijelom košuljom, svijetla boja uvijek ostavlja dobar dojam. Žene mogu biti dotjeranije, no moraju izbjegavati prenapadan stil


   – Pokušajte ne imati tremu, nije smak svijeta. Nemojte ni glumiti, koliko god da se ‘prodajete’. Budite pristojni, otvoreni, pozitivni. Nemojte gledati u strop niti u pod, na sat ili mobitel, nastojte imati kontakt oči u oči.


   – Nemojte u komunikaciji prelaziti na ti ako to druga strana ne predloži


   – Sjedite uspravno, opuštenije, ali ne kao kauboj – ne žvačite, ne mljackajte, ako su vam suha usta, zamolite malo vode. Ne lupajte rukom o stol kad nešto objašnjavate, ne skidajte kravatu samo zato što je ne podnosite, ne lupajte nogom ispod stola, prstima po stolu, općenito izbjegavajte nervozne, nekontrolirane radnje


   – Budite umjereni u odgovorima – moguća iritantna pitanja pokušajte profesionalno izbjeći, ne dajte se izbaciti iz takta ili navući na tanak led. U razgovoru ne spominjite koga i što sve mrzite, osim ako vas se direktno o tome ne pita


   – Nemojte odmah s vrata pitati koliko se plaća posao za koji se javljate, već svoju »cijenu« možete spomenuti kasnije kroz razgovor, pogotovo ako vas se za nju pita. Nemojte lagati i pretjerivati sa svojom dosadašnjom plaćom, i ne spominjite, primjerice, da ste »1981. živjeli ko’ bubreg u loju«


   – Na razgovoru nemojte biti malodušni i govoriti da nikad nećete naći posao, nemojte govoriti ni da kod kuće jedva spajate kraj s krajem. Možete naglasiti da vam je posao potreban zbog održavanja obitelji, no prije svega jer se osjećate korisno i dobro kad radite. Ne govorite protiv bivših poslodavaca, i poslodavaca općenito, ne prenosite informacije koje ne znate pouzdano


   – Poštujte diskreciju, ako ste na nju zamoljeni, dobro će doći i vama samima.