Foto S. Ježina
Katkad nazove netko tko je usamljen, tko je teško bolestan, netko koga je izdao prijatelj ili je prekinuo vezu, ali najčešći korisnici usluga su žene između 30 i 49 godina, žrtve nasilja doživljenog od strane svojih partnera ili muževa
Ovisno o muci koja ih je snašla, neki zovu majku, neki prijatelje… neki sve vole proživjeti sami, neki se nadlakte na šank, a neki okrenu 112, 92, 93 ili 94. Ali, neki zovu i 211888 ili 0912118885 – Savjetovalište za žrtve nasilja u obitelji.
Muka, nesreća, depra, nasilnici, bolest… ne biraju, pa je linija 211 888 otvorena svakog dana, vikendom i blagdanima, svetkom i petkom od 16 do 18 sati, a mobitel na koji će se javiti psihologinja Katja Borovac nikad nije isključen i otvoren je od 0 do 24 sata.
Statistike kažu da je prošle godine Centar zaprimio 121 poziv, od čega 108 poziva žena, ili 89 posto, 13 poziva muškaraca, odnosno 11 posto. Po starosnoj dobi, pozivi koje su uputile osobe između 20 i 30 godina čine 7 posto od ukupnih, osobe od 30 do 40 godina 19 posto, od 40 do 50 godina 20 posto, od 50 do 60 godina 23, a stariji od 60 godina 14 posto. Najčešći razlog poziva je partnersko nasilje – psihičko, fizičko, ekonomsko ili seksualno; zatim obiteljsko nasilje – od strane brata, sestre, djece, unuka…, potom idu pozivi zbog susjedskog uznemiravanja i zlostavljanja, a slijedi poziv u pomoć zbog usamljenosti, depresije, alkoholizma i psihičkih bolesti. Po učestalosti razloga zvanja slijede pozivi roditelja zbog problema u ponašanju djece, zatim zbog mobbinga i financijskih problema.
Savjetovalište za žrtve nasilja u obitelji uz financijsku pomoć Ministarstva socijalne politike i mladih započelo je s radom 1. lipnja 2014. Osnovne aktivnosti savjetovališta uključuju pružanje psihološke pomoći žrtvama nasilja u sjedištu udruge, kao i organizaciju savjetovanja i psihosocijalnu potporu žrtvama nasilja na područjima koja nisu pokrivena ovim uslugama – u Vrbovskom, Dramlju i Senju, kroz suradnju s partnerskim institucijama Centru za socijalnu skrb Rijeka, podružnica Vrbovsko, CZSS Senj i CZSS Crikvenica.
Fizički i psihički
– U razdoblju od 1. srpnja 2014. do 31. travnja 2015. usluge savjetovališta koristio je ukupno 71 korisnik. Najčešći korisnici usluga su žene između 30 – 49 godina, žrtve nasilja doživljenog od strane svojih partnera ili muževa. Najčešći oblici nasilja o kojima korisnice izvještavaju su fizičko, psihičko i ekonomsko nasilje. Međutim, zanimljiv i važan podatak je da je usluge savjetovališta koristilo i 18 muških korisnika što je dokaz da je naša namjera da savjetovalište bude otvoreno za sve žrtve nasilja, bez obzira na spol, bila u potpunosti opravdana. Javljaju se muškarci koji su žrtve obiteljskog nasilja. Naše iskustvo u prvih devet mjeseci rada savjetovališta govori nam o važnosti potrebe rada i s muškarcima, ali i djecom i mladima. U prilog tome govori činjenica da su korisnici savjetovališta bile i maloljetne i mlade osobe, također žrtve nasilja. U radu s mladima uočen je i problem vršnjačkog nasilja, a što postaje sve učestaliji oblik nasilja među mladima, posebno nasilje putem društvenih mreža – Facebook, Tweeter i slično. Ovaj podatak nam je važan za kreiranje novih programa u kojima će se uz rad sa žrtvama nasilja u obitelji naglasak stavljati i na rad sa žrtvama vršnjačkog nasilja, a također i nasilja u mladenačkim vezama, kaže predsjednica SOS centra Tina Kovačić. Psihologinja iz SOS centra Lorena Zec kaže da žele da ljudi znaju da nisu tu isključivo za pomoć žrtvama nasilja.
Statistika kaže da 38 posto pozivatelja zove iz Rijeke i okolice, 7 posto iz Ličko-senjske županije i Gorskog kotara, 3 posto iz Istarske županije i 9 posto iz ostalih dijelova Hrvatske.
– Mi smo tu za za sve one kojima je potreban razgovor u kriznim situacijama, ma što to značilo. Katkad nas nazove netko tko je usamljen, tko je teško bolestan, netko koga je izdao prijatelj ili je prekinuo ljubavnu vezu… zapravo, SOS telefon nije ni počeo kao linija za žrtve obiteljskog nasilja. SOS telefon u Rijeci postoji od 1991., imao je 12 osnivača koji su se bavili volonterskom pomoći za izbjeglice, a ovaj naš tim radi od 2012. godine. Ima nas 39 članova i volontera i dvije zaposlene psihologinje – Katja Borovac i ja, kaže Lorena Zec.
Od 30 do 50 godina
– Tipična životna dob žena koje nas zovu za pomoć je od 30 do 50 godina, sve ostalo je vrlo šaroliko – od socijalnog statusa do razine obrazovanja, kaže Lorena. Katja dodaje da je puno prekrasnih, pametnih i obrazovanih žena zarobljeno u nasilnom braku.
– Kod njih uočavamo nisko samopouzdanje, njima se toliko manipulira da su počele misliti da one ne smiju donijeti odluku, da odluku smije donijeti samo njihov suprug. Mi im ne savjetujemo da li da ostanu u braku ili ne, mi im samo pomažemo vratiti samopouzdanje i potaknuti ih da same donesu odluku i da imaju pravo same donositi odluke. Žene danas nemaju puno povjerenja u institucije i plaše se prijaviti nasilne partnere. Prednost naše udruge je tome što svi koji nam se obrate ostaju anonimni i oni znaju da mi bez njihovog znanja nećemo kontaktirati policiju ili Centar za socijalnu skrb, iako nam je to često iznimno teško. Žene se boje prijaviti nasilje jer ne vjeruju da će sustav adekvatno tretirati zlostavljača, boje se da će nakon toga ostati bez adekvatne zaštite, a da će se zlostavljač još više razbjesniti, bilo da je riječ o fizičkom ili psihološkom zlostavljaču. Žene žrtve obiteljskog nasilja vrlo su često ekonomski ovisne o partneru, koji im vrlo često ne dozvoljava da se zaposle. Vrlo često te žene nemaju podršku obitelji ili prijatelja i zapravo nemaju kamo odseliti s djecom, a u sigurnu kuću ne žele. Ako ništa drugo, nama istresu dušu, a mi im pomažemo da se moralno dignu i shvate da trebaju misliti na sebe i djecu. Mnoge se srame zbog uloge žrtve, ali objasnimo im da žrtva nasilja može postati svatko, jer nasilnik često bude obrazovana i u društvenoj zajednici prihvaćena, čak i omiljena osoba, koja kalkulantski i perfidno, korak po korak, svoju ženu pretvara u svoju žrtvu, pripovijeda nam psihologinja Katja.
Dodaje da imaju dosta slučajeva kad partner nasilnik pristane na obiteljske razgovore kod njih u Centru, a u posljednje su se vrijeme fokusirali na Gorski kotar, jer su uvidjeli da je tamo dosta nasilja.
Work is the Key
