ZAGREB – Upravljanje državnom imovinom otežava političko kadroviranje nestručog i često pasivnog menadžmenta koji ne donosi dugoročne nego najčešće samo kratkoročne razvojne planove državnih poduzeća od mandata do mandata Vlade i dok je tako teško će se za ta poduzeća naći investitori i novi kapital.

O takvoj se ocjeni danas složilo nekoliko ekonomskih stručnjaka na okruglom stolu “Upravljanje državnom imovinom i utjecaj na tržište kapitala” održanom u organizaciji Akademije Zagrebačke burze.

Predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) Mladen Pejnović ustvrdio je kako je u državnim poduzećima još uvijek veliki problem razmišljanje na način dogovorne ekonomije, naslijeđenog iz vremena samoupravljanja.

To dovodi i do otpora tih tvrtki restrukturiranju, jer bi se u svakoj državnoj tvrtki, pa i cijela sindikalna scena, stalno nešto dogovarali, a to nije, kako je kazao, tržište i teško je tako naći izlaz iz brojnih problema koje muče državne tvrtke, među kojima su veći nelikvidnost, slaba ili nikakva profitabilnost te nemoćne, pasivne i nestručne uprave.

Uz to, cijene rada, roba i usluga, primjerice transporta plina kod hrvatskih državnih tvrtki su često iznad onih u zemljama u okruženju, kao i troškovi koje treba smanjivati, kazao je Pejnović ocjenivši i da najviše problema ima u prometnim odnosno infrastrukturnim državnim tvrtkama u kojima je sve predimenzionirano i zapravo ni nema načina da im se povrate investicije (primjerice u ceste) jer je sve na dug.

Dobrim i važnim Pejnović je ocijenio što Hrvatska sada ima registar državne imovine pa zna što ima, a to je više od 1,7 milijuna čestica, uključujući i poljoprivredno zemljište, sveukupne procijenjene vrijednosti 30 milijardi eura. Zna se i tko čime upravlja i za što je odgovoran te se tako sada više ne može samo optuživati državu.

Dobrim je i ocijenio što su iz dobiti državnih tvrtki uspjeli izdvojiti 1,8 milijardi kuna prošle godine u državni proračun.

Namjera je DUUDI-ja bila i da veći broj tvrtki izađe na tržište kapitala te da uđu u privatizacijske procese, ali to ide jako sporo jer državne tvrtke nemaju dobre uprave niti razvojne dugoročne planove, a općenito je u Hrvatskoj malo tvrtki, i državnih i privatnih, koje su spremne ‘istrčati’ s IPO-om ili javnom ponudom dionica, pa ih tako za razliku od Varšavske i Praške burze ni nema na Zagrebačkoj burzi, kazao je Pejnović.

S njime su se složili i Igor Gvozdanović sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta te Josip Glavaš iz Erste Asset Menagmenta. Pritom Gvozdanović smatra da je ‘ključ’ u rukama Vlade koja s imovinom mora transparentnije upravljati i postavljati kvalitetniji menadžement ma kako on više koštao, dok je Glavaš poručio da i menadžment i nadzorni odbori u državnim tvrtkama trebaju preuzeti odgovornost i planirati dugoročno.

Kao primjer dobre državne tvrtke Glavaš je izdvojio Podravku koja po njemu sada ide u pozitivnom smjeru i ima konkurentne proizvode iako je preživjela velike gubitke i ‘isisavanja’, a da je bila stalno u ‘dobrim rukama’ danas je mogla biti i znatno jača.

Predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić istaknula je da je Burza pozitivna prema najavljenim privatizacijskim procesima vjerujući da će oni imati dugoročan utjecaj na uspješnost hrvatskog gospodarstva jer ti procesi ne određuju samo stupanj razvoja kapitala u jednoj zemlji već i spremnost cjelokupnog gospodarstva da se bori s krizama i konkurencijom.