ZAGREB  Mljekari će od danas svoje mlijeko ponovno prodavati prerađivačkoj industriji, i neće blokirati uvoz mlijeka na granicama s BiH, Srbijom i Mađarskom – odluka je, za sada, Stožera za obranu cijene mlijeka, odnosno mljekara nezadovoljnih otkupnom cijenom mlijeka. Jučer poslijepodne u Saboru su ih, naime, primili predsjednik Sabora Josip Leko i potpredsjednica Dragica Zgrebec, obećavši im da će država i Ministarstvo poljoprivrede uložiti dodatna financijska sredstva kako bi se mljekarima pomoglo. 

   U međuvremenu, mljekarska je situacija na noge jučer digla i cijeli Sabor, dok se predsjednik HSS-a, Branko Hrg, čija stranka podržava seljački bojkot otkupa mlijeka, poprilično »izblamirao« nepoznavanjem osnovnih činjenica o mljekarstvu u Hrvatskoj. 

    Hrg je, naime, u Saboru održao konferenciju za novinare, na kojoj je na pitanje novinara kojim bi konkretnim mjerama on pomogao mljekarima, odgovorio kako »nije na njemu da daje rješenja«, niti je znao koliko bi novca, i odakle, država trebala izdvojiti za više poticaje mljekarima. 

   – Sada ne znam koliko bi to bilo, ali možemo napraviti izračune i dostaviti vam ih, kazao je Hrg preznatiželjnim novinarima, koje je, osim toga, zanimalo koliko uopće u Hrvatskoj ima krava muzara, za koje se poticaji daju. 

– Sad ne znam točno, taj se broj vrlo često mijenja u posljednje vrijeme, puno krava završava u klaonicama!, odgovorio je Hrg, zaključujući kako Vlada, godinu dana uoči ulaska u EU, pogoduje trgovačkim lobijima, umjesto da seljacima pomogne u pripremi za ulazak u Uniju.   

   Tzv. »mliječni paket« kojeg je nedavno usvojila EU, a kojem ćemo se i mi morati prilagoditi, kaže da isključivo tržište diktira cijenu mlijeka, no istovremeno je država ta koja drugim mjerama štiti svog seljaka. Ministarstvu poljoprivrede, s druge strane, naši seljaci zamijeraju da je stao na stranu mliječne industrije, odnosno trgovine, umjesto da domaće seljake, barem do ulaska Hrvatske u EU, zaštiti zabranom uvoza, odnosno da odredi tek onoliki uvoz mlijeka koliko je potrebno da se namire domaće potrebe za mlijekom. I EU, unutar koje zabrane uvoza ne može biti, svoju proizvodnju uspijeva zaštititi nekim drugim mjerama. A za razliku od Europe, u kojoj se poljoprivredi poticaji dijele sukladno hektarima koje seljaci obrađuju, u SAD-u se državni proračun od manipulacija štiti davanjem poticaja ovisno o stvarnoj proizvodnji. Američku vladu, naime, ne zanima koliko tko hektara ima, već koliko na tim površinama proizvodi. Porez je, dakako, veći što su veći prihodi američkih farmera, ali se na veću proizvodnju ostvaruju i veći poticaji. U Hrvatskoj, s druge strane, poticaje određuje broj hektara ili grla stoke, neovisno o (ne)proizvodnji.