I ove godine građani su u poziciji da glasaju protiv, a ne za neku političku opciju jer je »vole«. Zaposleni u javnom sektoru, međutim, svjesni su da će njihova primanja budući potezi vlasti, ma tko je predstavljao, teško zaobići, podsjeća Vilim Ribić predsjednik Matice hrvatskih sindikata
Ni najveći optimisti ne pomišljaju da će Hrvatska iduće godine doživjeti oporavak, štoviše očekuje se daljnja stagnacija, pad standarda, rast nezaposlenosti. Država će se puno teže zaduživati, a BDP bi umjesto skromnog rasta kako se previđa proteklih mjeseci, mogao doživjeti i pad. Novi ciklus recesije u eurozoni, dakako, prelit će se na Hrvatsku koja godinama ne uspjeva zaliječiti svoje gospodarske boljke. No, u žaru predizbornog nadmudrivanja, gotovo i nema političara koji je spreman otvoreno govoriti o potezima koji će uslijediti s formiranjem nove vlade.
Kao i nebrojeno puta do sada, narodu se odašilju informacije o nužnosti provođenja reformi, a time i sređivanju minusa u državnoj kasi. Nitko pritom ne spominje što će se zbivati s izdacima, prije svega plaćama i mirovinama.
Gospodarski strateg SDP-a Branko Grčić nedavno je najavio redukciju deficita za 1 do 1,5 posto BDP-a u idućoj godini, odnosno njegovo smanjivanje za četiri do pet milijardi kuna. No, pritom nema govora o rezanju plaća i mirovina, odnosno prihoda gotovo milijun i pol proračunskih korisnika.
Zaduženje – luksuz
– Okolnosti su takve da je smanjivanje deficita prioritet, i nekim uštedama na subvencijama bi se mogla osigurati milijarda do 1,5 milijardi kuna. Ali, oni nisu iskreni i to je problem – ističe Vilim Ribić predsjednik Matice hrvatskih sindikata. Naime, on je svjestan da u računici rezanja deficita u kojoj bi radnici, ali i umirovljenici »lišo« prošli – nešto ne štima.
– Treba govoriti istinu. Ne mislim da su metode Slavka Linića dobre, ali on je barem iskren i to cijenim – veli Ribić navodeći kako Kukuriku koalicija, ali i svi ostali imaju jako lošu poziciju jer se u predizbornoj kampanji ne govori o bolnim stvarima. A to će se budućim stanovnicima Banskih dvora vrlo brzo obiti o glavu. I kako Ribić podsjeća, i ove godine građani su u poziciji da glasaju protiv, a ne za neku političku opciju jer je »vole«. Zaposleni u javnom sektoru, međutim, svjesni su da će njihova primanja budući potezi vlasti, ma tko je predstavljao, teško zaobići. A to, nije dobro jer će politika štednje dovesti do smanjenja potrošnje koja i onako stagnira.
Naša je situacija bitno različita u odnosu na Italiju, Španjolsku, Veliku Britaniju. U tim se zemljama u kampanjama otvoreno govori o smanjivaju javnog sektora pa stranke imaju legitimitet za provođenje reformi. U Hrvatskoj nitko nema petlje o tome govoriti, ističe Željko Lovrinčević.
Zamrznuto, a raste
No, ekonomist Željko Lovrinčević upozorava da i uz zamrznutu osnovicu i jednak broj zaposlenih u javnim i državnim službama, proračunska masa za plaće godišnje raste jedan posto zbog minulog rada i napredovanja u službi. Sadašnju razinu plaća, ističe on, bit će teško održati. Pritom ne treba zanemariti i da nakon izbora slijedi novi val političkog zapošljavanja.
Niti jedno rješenje ne može se provesti preko noći. A opcije su: smanjivati broj ljudi po stopi od četiri do pet posto godišnje, odnosno za oko 50 tisuća u pet godina ili smanjivati plaće, odnosno napraviti ozbiljnu reformu kako bi se sada defragmentirani sustav ujednačio.
– Cijeli sustav treba resetirati i izraditi jedinstvenu politiku plaća u širem javnom sektoru s obzirom da su sada definirana različita prava po djelatnostima – veli Lovrinčević objašnjavajući kako je 50 posto primanja u javnom sektoru definirano kolektivnim ugovorima pa je u takvoj situaciji teško raditi jedinstvenu politiku plaća. On ističe kako nije za smanjivanje plaća jer slabo plaćen javni sektor otvara one loše teme poput korupcije.
Šetnja Mediteranom
Da plaće u javnom sektoru ne bi trebalo dirati ističe Ljubo Jurčić, ekonomist, ali i jedan od sudionika političke kampanje. On smatra kako bi se nekoliko milijardi kuna moglo uštedjeti na subvencijama i socijalnim transferima. No, sveobuhvatne reforme su nužne, a s postojećom javnom ptorošnjom moglo bi se izdržati još godinu do dvije dana, ali pod uvjetom da se, kako veli Jurčić, promijeni struktura te potrošnje.
– Ako se ništa ne bude mijenjalo završit ćemo poput Grčke. Odnosno, prošetat ćemo Mediteranom – veli Jurčić ukazujući na kretanja u Portugalu, Španjolskoj, Italiji i Grčkoj.
