Ključni problem je što se prema starom planu već trebalo ugovoriti nekoliko novogradnji, a nije. Uz to bila je predviđena i privatizacija čitave Grupe »3. maj«, dok se sad razmišlja o privatizaciji po djelatnostima
RIJEKA Kroz naredna tri mjeseca za riječki »3. maj« morat će se pronaći novo rješenje unutar krutih i nepromjenjivih okvira koji su dogovoreni s Bruxellesom. Privatizacija do najkasnije 1. srpnja 2013. godine, vlastiti doprinos u restrukturiranju od minimalnih 40 posto, kao i smanjenje proizvodnih kapaciteta – tri su glavna postulata od kojih Vlada Zorana Milanovića ne može ni milimetar odstupiti.
Priče da će se raditi po postojećem programu restrukturiranja »3. maja«, kojeg je odobrio Bruxelles i domaća Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), teško da drže vodu. Prvo, taj plan je u formalnom vlasništvu nesuđenog kupca Danka Končara i »Jadranskih ulaganja«.
Izdvajanje djelatnosti
Istina, taj program najvećim je dijelom preslika internog plana kojeg su izradili sami trećemajci, no te ideje i percepcije bile su aktualne prije dvije i više godina, a otad se situacija u samom brodogradilištu i na tržištu prilično promjenila.
U najboljem slučaju, program restrukturiranja »3. maja« morat će se u nekim dijelovima ažurirati. Međutim, bilo kakva izmjena u već prihvaćenom planu restrukturiranja povlači za sobom novo odobrenje kojeg će se morati dobiti iz Bruxellesa i od AZTN-a.
Održivost u poslovanju »3. maj« je, pored ostalog, morao dokazati i kroz proizvodni program u kojem su bili predviđeni određeni tipovi i broj brodova koje će graditi godišnje.
Prema tom planu, »3. maj« je već trebao ugovoriti četiri do pet novogradnji, a nije. Druga bitna okosnica iz »starog« programa restrukturiranja je što predviđa privatizaciju cjelokupne Grupe »3. maj«, dakle i matičnog Brodogradilišta i svih društava-kćeri zajedno.
– U fokusu našeg djelovanja prioritet imaju novi poslovi jer bez toga bilo kakav program restrukturiranja samo je mrtvo slovo na papiru. Mi moramo dokazati održivost u poslovanju, a to možemo jedino novim ugovorima, ističe Predrag Božanić, koji dodaje kako novu šansu za »3. maj«, u još uvijek recesijom duboko pogođenom tržištu, treba tražiti u preuzimanju i onih poslova koji nisu isključivo brodogradnja, napuštanje dosadašnje tržišne niše tankera, te gradnji specijaliziranih brodova veće dodane vrijednosti.
Sada postoje drukčija razmišljanja i indicije koje dolaze iz Vlade upućuju da bi se spas za »3. maj« tražio kroz izdvajanje i zasebnu privatizaciju svih neosnovnih djelatnosti, uz paralelno restrukturiranje samog Brodogradilišta i njegovu prodaju novom investitoru ili grupi financijskih ulagača.
To znači da bi Tvornica industrijske i brodske opreme (TIBO), STM, »Motori i dizalice« te Ugostiteljstvo »3. maj«, koji zajedno upošljavaju oko 560 radnika, svoje mjesto pod suncem tražili mimo matičnog Brodogradilišta i s novim vlasnicima.
Nužni novi poslovi
U Upravi »3. maja« zasad ništa službeno ne znaju o planovima koje u Vladi imaju za ovo brodogradilište. Nešto su sami malo krenuli u restrukturiranje, i to na planu zbrinjavanja ljudi. U tri naleta dosad, kroz poticajne otpremnine odlazak u mirovinu prihvatilo je 79 radnika, u narednim mjesecima plan ih je zbrinuti barem još toliko.
Član Uprave »3. maja« Predrag Božanić ističe kako je preduvjet svih daljnjih koraka provedba sanacije. Drugim riječima, da se Sporazum o obeštećenju za pomorsko dobro, kojeg su sva brodogradilišta potpisala s bivšom Vladom u veljači prošle godine, konačno do kraja provede i u praksi. Slijedom tog Sporazuma, »3. maju« na račun isknjiženih nekretnina pripada 3,2 milijarde kuna, za iznos koji bi država trebala preuzeti i »pokriti« njihove kreditne i ine obveze.
