Prema istraživanju DSZ-a, najmanje su plaćeni radnici u proizvodnji odjeće – krojači, šivači i sva ostala zanimanja u konfekciji. Njihova je prosječna neto plaća u prva dva mjeseca bila 2.872 kune
Svaki dan putuje iz okolice Siska u Zagreb na posao. Zaštitar je i radi u smjenama. Ponekad mu se zalomi, nakon što odradi svoju redovnu smjenu na zaštiti poslovnog objekta, i pokoji prekovremeni na osiguranju utakmice ili kakvog koncerta. Prosječno mu od kuće do posla, i od posla do kuće treba dva sata. Gradskim i međugradskim prijevozom. Poslodavac mu pokriva troškove prijevoza. Međutim, ne u cijelosti tako da dio svojih primanja troši na autobusne karte. Tako, ovaj naš radnik na prijevoz dodatno mjesečno potroši 500-tinjak kuna. Najgore mu je, veli, kada usred noći završi s poslom. Prijevoza do kuće tada nema. Snalazi se kako zna i umije. Ponekad vrijeme putovanja skrati, jer mu se smjena poklopi sa smjenom poznanika koji putuje osobnim automobilom.
– Podjelimo troškove benzina. Ali nije to rješenje iako brže dođem kući. Na kraju mjeseca ispada da radim samo za prijevoz. Spavam i radim, to mi je život – priča nam M. A. zaštitar koji dnevno proputuje 120 kilometara na posao i s posla. Tražio je, veli, poslodavca da ga prebaci na rad bliže kući. U Sisak, jer bi onda putovao svega nekoliko kilometara, ali posla u tom gradu za njega nema. Možda se jednom, neko radno mjesto i otvori. Do tada M. A. će putovati, jer barem ima »posao i doprinose«. Za izlaske, veli, i onako nema vremena što zbog smjena, a što zbog putovanja.
Dvije statistike
Naš sugovornik u ranim 20-im godinama, jedan je od 13,5 tisuća aktivnih zaštitara u Hrvatskoj. Zaštitar je, pak, najmanje plaćeno zanimanje u Hrvatskoj s prosječnim primanjem od 3,1 tisuće kuna. Tako barem pokazuju rezultati istraživanja servisa MojaPlaća.hr koji kvartalno objavljuje podatke o plaćama. Njihovo istraživanje trenutno obuhvaća 282 radna mjesta iz 30 djelatnosti. Za prvi kvartal ove godine obradu podataka obavili su na uzorku od 217 radnih mjesta za koje su skupili više od 10 ispitanika. Istraživanje ovog servisa samo je jedna strana priče. Druga je Državni zavod za statistiku koji daleko sustavnije prati kretanje plaća u zemlji. No, niti istraživanje servisa, a niti državna statistika u konačnici ne daju stvarnu sliku za svako zanimanje.
Prema podacima Sindikata trgovine Hrvatske, plaća za mjesečnu satnicu u trgovini u netu iznosi 3.066 kuna. Prosječna satnica u trgovini, pritom je oko 10 posto viša nego u drugim djelatnostima. Plaća trgovca je, ističe sindikat 23 posto manja od službenog prosjeka u djelatnosti trgovine na malo. A u kojim uvjetima rade? Prodavači koji ostaju na svojim radnim mjestima obavljaju sve više poslova, novozaposleni rade uglavnom s ugovorima na određeno vrijeme, učestali je neplaćeni prekovremeni rad, rad nedjeljom, blagdanom i to vrlo često bez povećanog plaćanja. Sindikat ističe i kako nerijetko radnici nemaju pravo na dan tjednog odmora. Dnevni odmori su često neostvarivi, godišnji za poslodavce predugi, a bolovanja za radnike dodatni luksuz. »Radnici su iscrpljeni, kronično umorni i ozbiljno ugrožavaju svoje zdravlje takvim radom«, ističe trgovački sindikat. Zloupotreba prekovremenog rada u toj je djelatnosti svakodnevna, dok je neplaćeni rad postao bolji od nezaposlenosti, odnosno odlaska na burzu rada.
Stotinu kuna više od zaštitara, prema istraživanju servisa MojaPlaća.hr, prima čistač ali i blagajnik. S primanjima od 3,2 tisuće kuna mjesečno oni su se smjestili na drugo i treće mjesto ljestvice najmanje plaćenih zanimanja u Hrvatskoj. Od četvrte do sedme pozicije, s prosječnim primanjem od 3,3 tisuće kuna, plasirali su se frizeri, trgovci i nekvalificirani radnici.
Radnici s jednim od deset zanimanja koja su najlošije plaćena mjesečno prosječno zarađuju od 3,1 do maksimalno 3,4 tisuće kuna. Razlika je, dakle, svega tristotinjak kuna između zaštitara koji po ovom istraživanju najmanje zarađuje, i hostese, odnosno domaćice koja mjesečno zaradi najviše među najmanje plaćenima. No, u toj kategoriji »visokih« najnižih primanja od 3,4 tisuće kuna su i operateri u kladionicama, spremačice i kozmetičarke.
Prosječna neto plaća u prvom kvartalu ove godine, prema portalu MojPosao, iznosila je 5.399 ili gotovo dva posto manje nego u zadnjem kvartalu prošle godine. Međutim, u siječnju je s plaćom za prosinac prošle godine dio radnika primio bonuse i božićnice, a kada se oni uključe u izračun prosječna plaća u prvom kvartalu neznatno raste – na 5.494 kune.
Naravno, evidentne su i razlike radnika u primanjima s obzirom na mjesto rada. U manje razvijenim krajevima zemlje s većom stopom nezaposlenosti i plaće su niže. Tako, istraživanje pokazuje kako su najviše plaće u gradu Zagrebu pa prosjek nadilaze za 14 posto, a u Ličko-senjskoj županiji za tri posto. Prosjek Zagrebačke županije negdje je na razuini nacionalnog prosjeka, dok najniža primanja općenito imaju radnici u Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. U oba slučaja riječ je o minusu od 17 posto u odnosu na prosjek države.
Razlike u plaćama
U konačnici, primjerice administrator zaposlen u Zagrebu zarađuje 14 posto više od svog kolege u Slavonskom Brodu dok je razlika u plaći konobara oko 12 posto. Međutim, razlike u plaćama nisu toliko visoke u svim zanimanjima. Primjerice, plaće trgovaca uglavnom su negdje na istom razini, odnosno razlika između plaće trgovkinje u Zagrebu i njene kolegice u Slavonskom brodu ne prelazi tri posto.
Sve ove podatke, međutim, treba uzeti s određenom rezervom jer je riječ o istraživanju baziranom na dobroj volji nekog da iznese podatke o svojim primanjima. Prikupljanje ispitanika provodi se kontinuirano putem interneta, a podaci o plaćama ažuriraju se sa svakim novim unosom ispitanika koji dobiva uvid u podatke o visini plaće za svoju radnu poziciju. U proteklim godinama u istraživanju je sudjelovala preko 51 tisuća ispitanika. No, ne treba smetnuti s uma da u ovakvim tipovima istraživanja ipak više sudjeluju obrazovaniji radnici i ona ne daju stvarnu sliku, ali mogu ukazivati na određene trendove. Primjerice, među deset najmanje plaćenih zanimanja nema tekstilnih radnika, pa ni onih u drvoprerađivačkoj industriji čije su plaće uvjerljivo najniže. Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) koji mjesečno obuhvaća 70 posto zaposlenih iz svakog odjeljka Nacionalne klasifikacije djelatnosti, naime, daju nešto drugačiju sliku. Opet, ne potpuno čistu jer je riječ o prosjeku plaća u koji su uključene i one najniže i one najviše plaće. Tako se, primjerice, ne može izvući podatak o prosječnoj plaći trgovkinje jer statistika govori o prosjeku trgovine, dakle prosjeku različitih radnih mjesta. No, i to su neki podaci u zemlji u kojoj nema sustavnog praćenja trendova na tržištu rada, pa tako niti praćenja kretanja plaća. A izostanak takvih analiza s vremena na vrijeme postavi se kao prepreka u socijalnom dijalogu.
Prosječna neto plaća u prva dva mjeseca ove godine prema DZS-u iznosila je 5.488 kuna. Ljestvica najmanje plaćenih zanimanja poprilično je drugačija. U slučaju DZS-a, ne može se govoriti o zanimanjima već djelatnostima. Tako su najmanje plaćeni radnici u proizvodnji odjeće, dakle krojači, šivači i sva ostala zanimanja u konfekciji. Njihova je prosječna neto plaća u prva dva mjeseca bila 2.872 kune ili nešto više od bruto iznosa minimalne plaće. Osam kuna višu prosječnu plaću imali su radnici u djelatnosti proizvodnje kože i srodnih proizvoda.
Potplaćene djelatnosti
Četvrtu poziciju, prema državnoj statistici, zauzimaju poslovi u djelatnosti usluga u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika. Prosječna plaća u toj je djelatnosti bila 3.128 kuna. Na petoj poziciji je tekstilna djelatnost s prosjekom od 3.402 kune, a potom slijedi proizvodnja namještaja s prosjekom od 3.405 kuna. U svim ovim djelatnostima, »obični« radnici uglavnom su na minimalcu (2.814 kuna bruto), a prosjek izvlače nešto više plaće upravljačkog kadra.
U administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima prosječna plaća bila je 3.443 kune. Građevinari (oni koji se bave izgradnjom zgrada) smjestili su se na osmu poziciju s prosječnom plaćom u prva dva mjeseca ove godine od 3.897 kuna. Među 10 djelatnosti s najnižim plaćama je i trgovina s prosjekom od 4.029 kuna te djelatnost gume i plastike s plaćom od 4.116 kune.
Pa kada se pogledaju podaci državne statistike i privatnog servisa za praćenje plaća, imamo dvije različite ljestice najmanje plaćenih poslova u zemlji. Kome vjerovati? Malo više državnoj statistici jer ona izračune radni na osnovu obrazaca koje su poslodavci dužni ispuniti pri obračunu plaća. No, bez obzira bilo istraživanje bazirano na aktivnosti radnika koji dragovoljno ispunjavaju internetski upitnik, ili se lista najneplaćenijih izvuče iz podataka državne statistike, jedne grupacije radnika nema. Njihov je zanimanje – redovit rad bez isplaćene plaće. U zemlji ih ima, prema procjenama, oko 80 tisuća. Rade u različitim djelatnostima, različitih su zanimanja i obrazovanja.
