Najjača vaterpolska momčad na svijetu odnijela je bodove u Liguriju, opravdavši epitet favorita i prekinuvši riječki četveromjesečn niz od 15 pobjeda
RIJEKA U prekrasnom ambijentu riječkog plivališta talijanski prvak »Pro Recco«, najjača vaterpolska momčad na svijetu, odnio je sa sobom bodove u Liguriju opravdavši epitet favorita i prekinuvši riječki četveromjesečni niz bez poraza, seriju od 15 pobjeda. Posljednji riječki poraz, u listopadu, bio je baš protiv talijanskih prvaka. Domaćini su najavljivali pobjedu, ali između teorije i prakse razlika je velika kao sinoć između domaćina i gostiju. Jasno je da »primorjaši« još uvijek dosta zaostaju za velikim suparnikom. Favorit je brzo odagnao dvojbe o pobjedniku, pretvarajući posljednju četvrtinu u čekanje da vrijeme istekne, u odrađivanje formalnosti, sve do konačnih 6:13. Neki gledatelji su stoga već prije kraja odlazili s ispunjenih tribina.
Paleta golova
Ivan Buljbašić je od početka dobio zadaću rvanja na dva metra ispred Zdravka Radića sa srpskim asom Duškom Pijetlovićem. Riječani su na centru počeli sa Franom Paškvalinom, kojem je s desna bio Javier Garcia, a s lijeva Denes Varga te iza njega Danijel Varga i Petar Muslim. Upravo je ovaj, na oduševljenje krcatih tribina Kantride iz daljine slavnom vrataru Stefanu Tempestiju demostrirao silinu i točnost svog udarca. Upalio je, međutim, i lampicu za buđenje u suparničkom napadu, prema riječkim vratima stigao je trostruki odgovor iz Genovskog zaljeva. Ubrzo je Srbin Filip Filipović matirao Radića da bi potom Španjolac Felipe Perroneostao potpuno sam pred mrežom Riječana u koju je on lako pospremio loptu za prvo vodstvo velikog favorita. U višenacionalnoj paleti golova je onda red došao na Mađara Norberta Madarasa, koji je odmah iskoristio brojčanu prednost lako poentiravši na prvu vratnicu riječkoga gola. Tek je sedam sekundi prije odmora došao do daha i riječki napad nakon što je trofejni kapetan Samir Barać iz velike daljine majstorski matirao gostujuću »jedinicu«.
Plivalište na Kantridi. Gledatelja: 1200. Suci: Margeta (Kranj) i Vlašić (Zagreb).
PRIMORJE ERSTE BANKA: Car, Glavan, Paškvalin, Krapić, De. Varga 2 (1), Franković, Muslim 2, Jelača, Da. Varga 1 (1), Barać 1, Šetka, Garcia, Radić, Buljubašić.
PRO RECCO: Tempesti, Burić 1, Madaras 1, Sukno, Kasas, Felugo 2, Filipović 1, Perrone 3, Pijetlović 3, Prlainović, Molina 2, Gennaro.
Igrač više: Primorje EB 9 (3), Pro Recco 7 (4). Tri osobne pogreške: Madaras (32′). Peterci: Primorje EB 2 (2), Pro Recco: –.
Odmah početkom nastavka, s obzirom da su domaćini prosuli napad s igračem više, talijanski prvak je demonstrirao u praksi priču o svom zbornom kontranapadu. S desna je prohujao Perrone, uočen na vrijeme od suigrača i kada je primio loptu Radiću nije preostalo ništa drugo nego kapitulacija. Domaćem vrataru je bilo slično i kada su Talijani dobili igrača više, a Gullermo Molina sa stative sam primio loptu. Egzekucija je donijela najveću dotadašnuju razliku, 5:2. Isti je razmak bio i za minutu, dvije budući su gosti nakon gola s igračem više Denesa Varge na drugoj strani demonstrirali kako lako koriste brojčanu prednost. Ovog puta demonstrator je Perrone.
Izvjesna završnica
Nepravodobno vraćanje u obranu s »Pro Reccom« je ravno prolasku vozača kroz crveno, slijedi kazna. Domaćine je kaznio Pijetlović koji je razliku podigao na četiri gola (7:3). Do »velikog odmora« gosti ipak odmiču za tri gola pošto je Muslim s igračem više još jednom nadmudrio Tempestija. Svaka čast, ali najveći aplauz su dobile cure u demonstraciji sinkro plivanja.
Denes Varga je početkom trećeg dijela dao gol koji nije priznat, ali je onda izboren peterac iz kojeg je njegov brat Danijel sigurno poentirao za 7:5. Nakon što Riječani nisu materijalizirali drugo isključenje Tamasa Kasasa, primili su gol na postavljenu obranu. U doslovno posljednjoj sekundi napada Maurizio Felugo je matirao domaću zonu, vrativši prvobitnu razliku. Bio je to početak kraja za domaćine pošto je najprije Molina otpadak prema mišljenju sudaca polsao iza zamišljene crte vratiju Radića. Njemu se ubrzo pridružio Puljanin Damir Burić, označivši kako je pobjednik poznat davno prije kraja utakmice, bilo je to vrlo visokih 11:5, označavajući koliki je trenutni odnos snaga »starijeg i mlađeg brata« u ovoj hrvatsko-talijanskoj vaterpolskoj kohabitaciji.
