Radovićev suigrač u vršku riječkoga napada u toj utakmici postigao je tri gola predstavniku ondašnje Čehoslovačke, te anulirao dva gola zaostatka iz prve utakmice u Košicama i »Rijeci« prvi i posljednji put donio proljeće u Europi. Konkretnije, četvrtfinale Kupa kupova, što je ostao najveći klupski europski doseg do dvostrukog plasmana u skupine Europske lige.

  Gluhonijemi napadač je prema svim relevantnim izvorima i mišljenjima najbolji igrač kojega je riječki nogomet ikada dao u svojoj povijesti. Bilo je naravno još odličnih igrača, ali svi oni koji su imali tu čast igrati s njim ili ga gledati tvrde da je bio – čudo. Današnjim generacijama možda bi najlakše bilo dočarati njegove kvalitete kada bi se primjerice uzelo ono najbolje od Andreja Kramarića i Anasa Sharbinija. Vjerojatno bi i tu nedostajao neki bitni sastojak. Osim toga, Desenica je, za razliku od kapetana i najboljeg strijelca »bijelih«, igrao u puno jačoj ligi.

Igrač kola

– Mlatili su ga stalno na terenu, gdje god je igrao. Zbog toga je i triput operirao meniskus. Danas je napadačima ipak puno lakše, suci ih više štite nego nas tada – nastavio je Radović koji je igrao obje utakmice protiv »Lokomotive«, za razliku od Nikice Milenkovića, tada mladog i darovitog braniča (po potrebi i veznjaka), koji je tek ulazio u prvu momčad »bijelih«. »Dido« je zaigrao u riječkom uzvratu protiv »Lokomotive«.

  – Sjećam se da su to za mene bile jedne od prvih velikih utakmica u dresu »Rijeke«. Bio sam najmlađi u momčadi. Desnica je stvarno briljirao u tom susretu, a kasnije su ga čak proglasili za najboljeg igrača u Europi u tom kolu – prisjeća se Milenković povijesnog iskoraka »bijelih« koji je završio u ožujku 1980. godine. »Juventus« je na proljeće bio previsoka prepreka u četvrtfinalu.

  – To je praktički bila kompletna reprezentacija Italije, manje vratar Dino Zoff. Na Kantridi smo odigrali 0:0, imali smo osjećaj da je netko sagradio zid na njihovih 16 metara. Bili su strahovito jaki u defanzivi. U Torinu smo izašli pred puni stadion, izgubili smo na kraju 2:0, ali to su stvarno lijepe utakmice za igrati. Baš kao što ovi dečki sada igraju velike europske utakmice koje su jako značajne za njih same, ali i za klub. Mi smo kasnije imali i dvije utakmice s »Realom«, ali treba reći i da je tada naša liga bila jača, nisu bili tako rijetki značajni europski iskoraci klubova s područja bivše Jugoslavije – dodaje Milenković, koji je svoju igračku karijeru nakon Kantride nastavio i zaključio u Španjolskoj. Igrao je u »Sabadelu« i »Burgosu«, a kasnije na Pirinejima započeo i svoju trenersku epizodu. Prvo kao pomoćnik i prevoditelj Ljupka Petrovića u »Espanolu«, kasnije kao trener u omladinskom pogonu »Barcelone«.

Nadigravanje

– Ono što me je odmah osvojilo u Španjolskoj jest filozofija nogometa koja počiva na nadigravanju. Djecu se od malih nogu uči nadigravanju, jer jedino golovi dovode publiku na tribine. Evo, primjerice »Sevilla« je u posljednjoj domaćoj utakmici dala pet golova »Granadi«. I to je ono što privlači ljude na tribine – nastavlja Milenković, koji ne misli da je »Rijeka« bez šansi na »Sanchez Pizjuanu«, bez obzira na to što je »Sevilla« favorit i što je pred svojim navijačima u stanju svakoga »masakrirati«.

  – Zbog toga »Rijeka« ne treba ići grlom u jagode. Sigurno će im se otvoriti šansa da zagorčaju »Sevilli« život. Ključno će biti da se vezni igrači priključe malo više napadačima u završnici, dakle da ne ovisi sve o Kramariću. Utakmica traje sat i pol i »Rijeci« će se sigurno otvoriti prilika, ali bitno je da igrači budu koncentrirani i strpljivi. I ne smiju igrači nikako precijeniti »Sevillu«, uostalom na Kantridi se vidjelo da se može s njima igrati. Sigurno da pobjeda u Sevilli predstavlja veliki iskorak za klub i veliku nagradu za vodeće klupske ljude na čelu s Damirom Miškovićem koji su napravili velike stvari za klub. Bio bi to uspjeh s kojim bi se silno ponosio i pokojni Robi Komen. Nikada se ne smije zaboraviti koliko je truda uložio u spas kluba, koliko puta je išao u Genovu na razgovore. I sami znate što bi se dogodilo da Mišković i Volpi nisu ušli u klub – kaže Milenković.

  Plasman u četvrtfinale Kupa Kupova i pobjeda nad madridskim »Realom« nekoliko godina kasnije kruna je Milenkovićeve, odnosno Radovićeve generacije koja je dugo čekala svoje dostojne nasljednike. Dočekala je tek nekoliko desetljeća kasnije bijeg Gorana Mujanovića na »Mercedes Benz Areni« i pogodak koji u mnogih navijača »Rijeke« i dan danas izaziva trnce kada nalete na taj povijesni trenutak negdje na društvenim mrežama. Konačnih 2:2 značilo je plasman »Rijeke« u skupine Europske lige gdje »bijeli« više nisu slučajni sudionici već – istinski akteri.

Istinska snaga

– Baš sam prije nekoliko dana bio u Rijeci i sreo navijače. Svi kada me vide odmah se sjete tog pogotka. »Rijeka« je od tada pa do danas napredovala u svim segmentima. Imaju dobru ekipu, dobre igrače i dobrog trenera. Sve je posloženo – govori varaždinski napadač, trenutno bez angažmana.

  »Mujke« je prošloga ljeta otišao u redove kuvajtskog »Al Nasra« kod riječkoga trenera Rodiona Gačanina, no u međuvremenu je ta priča završila (klub je zbog financijskih problema otkazao ugovore strancima) za razliku od ove riječke europske »štorije« koja bi u četvrtak mogla dobiti svoj neplanirani nastavak.