Kolumna

Pod riječkom urom Orlanda Rivettija: Regularnost prvenstva (VAR) nema cijenu

Orlando Rivetti

ilustracija S. Drechsler

ilustracija S. Drechsler



Kada su 26. svibnja 1999. godine na stadionu Kantrida snimatelji slovenske POP TV postaje ponudili »narodu« da pogleda sporni trenutak iz 87. minute, Hasančićev pogodak, nastala je panika. Veselko Bebek, tadašnji predsjednik Sudačke organizacije (suci još nisu bili servis Saveza), podnio je ostavku. Početak je to VAR-a, Video Assistant Referee. Bebek je pogledao i shvatio da je Rijeci ukradena titula. Servirana je na Tuđmanovu oltaru u Maksimiru… Slavio je, naravno, Dinamo, bio je to Canjugin dar voljenom predsjedniku. Tuđman je, barem, volio nogomet i Croatiju (nije dao da se vrati ime Dinamo), za razliku od sadašnjih političara koji misle da lopta skače jer je u njoj žaba. Dolaze na predstave zbog slikanja, a uspješne pozivaju u svoje dvore…


Nakon deset godina moderna tehnologija 3D otkrila nam je kako je posljednji igrač obrane Osijeka bio 12 centimetara ispred strijelca Hasančića. Mateo Beusan je filozofski zaključio da je »lako sada reći« i dodao »znate li vi što je 12 centimetara«. Uglavnom, Rijeka je ostala bez naslova. Krečakovu zastavicu mogao je amortizirti samo VAR. Tada nitko nije hto pogledati snimku POP TV, za koju se sada tehnologiju zalažu u Komisiji za suđenje Izvršnog odbora HNS-a. Sjediti u reportažnim kolima televizije, dati četvrtom sucu mali ekran… Ljudi, budite ozbiljni. Očito sve shvaćaju kao zafrkanciju pa tako pristupate složenom problemu neutraliziranja sudačkih grešaka.


Po novom ustroju, od ukidanja Udruge prvoligaša (katastrofalna pogreška!) i Sudačke organizacije, cijeli je hrvatski nogomet pod kapom Šukerove vlade, koja troši brdo novaca za »intelektualne usluge«. Nisu slučajno Šukeru oduzeli pravo potpisa na ček koji ima više od šest nula. HNS bi morao pod hitno uložiti milijun eura, koliko stoji VAR tehnologija, da konačno na nogometnim stadionima prestane lov na suce, kao omiljena zabava trenera, funkcionera i – navijača. Regularnost i poštenje su prvi preduvjet za povratak gledatelja, razumljivo uz odgovarajuću infrastrukturu. Možete izgraditi čudesne arene, ali ako na tim travnjacima nema poštenja, neće biti ni gledatelja. Povjerenje je odavna nepoznat pojam.




U subotu će se odlučivati hoće li biti VAR-a na mundijalu u Rusiji. Gianni Infantino, predsjednik FIFA-e, uvjeren je da je to veliki korak naprijed, jer odlučivati moraju činjenice, a ne osjećaji… Ispitivanja govore o 99 posto točnosti! Ne misli tako Aleksandar Čeferin, predsjednik UEFA, koji je na kongresu u Bratislavi rekao da u Ligi prvaka iduće sezone neće biti VAR-a… »Nisam protiv toga, ali vidim još dosta konfuzije. Prije uvođenja VAR-a moramo istrenirati suce i gledatelje, poglavito ove posljednje koji često ne znaju kako sve funkcionira.«.


Ne slaže se predsjednik Bayerna Karl Heinz Rummenigge, tvrdi da su u Bundesligi sada odluke korektnije, VAR je od velike pomoći sucima i neizbježna je primjena u Ligi prvaka.


Čeferin bi još malo »trenirao« suce zaboravljajući da je Pierluigi Collina šef UEFA-inih sudaca i da radi na projektu VAR za FIFA-u, gdje je predsjednik Komisije za suce. Infantino i Čeferin, Nyon i Zürich, često gledaju stvari različitom dioptrijom.


Jamačno je da bi s VAR-om, nogomet na svim razinama, od nacionalnih prvenstava do Lige prvaka, bio pošteniji. Jedna ljudska pogreška ne bi odlučivala o pobjedniku jedne utakmice ili prvenstva. Talijani tvrde da je impresivan broj izbjegnutih pogrešaka, čak 70! Zamislite što bi to značilo u našem prvenstvu. Vjerojatno bi se mnogi obračunavali s VAR-om, ali to je dio našeg folklora. Uvijek je za poraz netko drugi kriv, pa makar to bilo i – poštenje!


Našim sucima, osim VAR-a, treba bolja edukacija, priprema za sezonu i više utakmica. Dakle, skraćenje liste. Ispada da je naš najbolji sudac Ivan Bebek vodio više utakmica u Saudijskoj Arabiji nego u HNL-u…


Infantino i Čeferin su kao Boban i Šuker. Ne treba se čuditi odabiru…