Kovač odabrao ofenzivnu varijantu

Na Norvežane rombom: Modrić zadnji vezni, Rakitić iza napadača!

Marko Cvijanović

Foto D. Lovrović

Foto D. Lovrović

U takvom rasporedu igrača Kovač je Modriću namijenio ulogu zadnjeg, Brozoviću desnog, Perišiću lijevog, a Rakitiću isturenog veznog igrača za leđima dvojice napadača (Mandžukić, Olić)



RIJEKA » Površne priče o sustavima igre u nogometu uglavnom služe za razonodu ili igrarije na kojekakvim grafičkim predlošcima sportskih magazina ili portala. Samo jedna promjena igrača na istoj poziciji znači promjenu načina igre momčadi, treneri mijenjaju sustave igre kroz svaku izmjenu igrača unutar osnovnih koncepcija koje se, koliko god nogomet evoluirao s godinama, nisu bitno promijenile otkad se u Engleskoj davno zakotrljala prva lopta. U modernom nogometu najuspješniji su oni treneri koji sustav igre uspiju prilagoditi svojim igračima, a najsretniji oni treneri koji u svojim momčadima imaju igrače koji tijekom utakmice bez problema mogu mijenjati način igre. Polivalentni igrači danas imaju najvišu cijenu, u vrhunskim momčadima većina igrača može uspješno igrati na različitim pozicijama, što njihovim trenerima omogućuje veću kreaciju.


Pirlo i Modrić


Hrvatska nogometna reprezentacija sutra protiv Norveške u Maksimiru igra važnu kvalifikacijsku utakmicu za plasman na Europsko nogometno prvenstvo iduće godine u Francuskoj, uoči koje izbornik Niko Kovač uigrava sustav 4-4-2 s četvoricom veznih igrača posloženih u rombu. U takvom rasporedu igrača Luki Modriću je namijenio ulogu zadnjeg, Marcelu Brozoviću desnog, Ivanu Perišiću lijevog, a Ivanu Rakitiću isturenog veznog igrača za leđima dvojice napadača (Mario Mandžukić, Ivica Olić). Baš kao i jesenas u Osijeku protiv Azerbajdžana kada je na travnjaku Gradskog vrta u istom sustavu gotovo ista momčad (Kramarić umjesto Olića od prve minute) igrala nogomet za dušu i tijelu tijekom utakmice u kojoj je postigla šest pogodaka i stvorila duplo više izglednih prilika.



   Mateo Kovačić neće konkurirati za sutrašnju utakmicu s Norveškom. Veznjak »kockastih« i talijanskoga prvoligaša Intera preskočio je posljednju prvernstvenu utakmicu sa Sampdorijom zbog problema s medijalnim kolateralnim ligamentima koljena. Liječnik reprezentacije, dr. Boris Nemec jučer je pregledao ozlijeđeno koljeno i ustanovio da će Kovačić morati preskočiti dvoboj s Norvežanima. Bolja vijest u zdravstvenom biltenu »kockastih« tiče se činjenice da je virozom iscrpljeni Luka Modrić jučer prvi put trenirao s momčadi pa njegov nastup neće biti upitan. sanirana je i ozljeda pete Domagoja Vide. (Ma. C.)





   Niko Kovač ne otkriva toplu vodu, aktualni trener madridskoga »Reala«, Carlo Ancelotti, u trofejnom je razdoblju »Milana« prije desetak godina oplemenio »romb« zahvaljujući visokoj međunarodnoj klasi veznih igrača u svojoj svlačionici. Pirlo, Seedorf, Gattuso i Rui Costa, kasnije i Kaka, nisu morali prolaziti fazu prilagodbe na Ancelottijeve nogometne postulate. Slavni talijanski stručnjak pritom je najzaslužniji što je prvi talijanski »fantasista« Andrea Pirlo postao najbolji talijanski igrač onoga trenutka kada je postao »playmaker« na poziciji povučenog veznog igrača. Najbolji hrvatski nogometaši Ivan Rakitić i Luka Modrić na počecima svojih karijera razvijali su se kao ofenzivni vezni igrači gracioznih pokreta i lucidnih rješenja, u nekim davnim »romantičarskim« nogometnim razdobljima vjerojatno bi postali slavni s desetkama na leđima.


   Uzimajući u obzir da u modernom nogometu više ne postoji klasifikacija koja bi vezne igrače dijelila na ofenzivne i defanzivne, Modrić i Rakitić s vremenom su mijenjali igračke navike i uloge u svojim momčadima. Zahvaljujući iznimnim igračkim kvalitetama, Luka Modrić je u Ancelottijevom »Realu«, kao nekad Pirlo u Ancelottijevom »Milanu«, postao jedan od najboljih »playmakera« na svijetu, a Ivan Rakitić u Messijevoj »Barceloni« postao alternativa slavnom Xaviju. Toliko o Modriću i Rakitiću.


Igrački autoriteti


Budući da Niko Kovač sigurno nije precijenio mogućnosti svoje i podcijenio kvalitete protivničke momčadi, utakmici s Norveškom pristupa sa činjeničnog polazišta da u aktualnom kadru ima sasvim dovoljno igračkih autoriteta koji zahtjevima i principima istoga sustava mogu odgovoriti i protiv puno jačeg protivnika od Azerbajdžana. S obzirom na odabir sustava i sastava, izbornik »kockastih«, dakle, očito računa da će protivnik biti u podređenoj ulozi, a njegova se momčad nametnuti kroz posjed lopte. S Modrićem i Rakitićem u najznačajnijim ulogama istodobno može računati na mirnoću i brz protok lopte u pripremi napada, odnosno kvalitetan zadnji pas u završnici, a zahvaljujući energetskom potencijalu i motoričkim predispozicijama dvojice bočnih veznih igrača (Perišić, Brozović) ne mora brinuti da će ritam igre opadati kako utakmica bude odmicala, a bekovi (Srna, Pranjić) u rizičnim uvjetima specifičnoga sustava ostati bez adekvatne podrške na širokom prostoru uslijed nepovoljnih okolnosti eventualnih protivničkih kontri i polukontri. Odabir napadača je logičan, Mandžukić i Olić u svakom trenutku jamče visoki presing na zadnju liniju protivnika kad se izgubi lopta. Do posljednjeg daha. Uglavnom protivnika.


   Ne bude li nekih neočekivanih prevrata, protiv Norveške će u istom sazivu, a drukčijem rasporedu (4-4-2 u rombu, umjesto 4-2-3-1) istrčati momčad koja je protiv Italije (1:1) na San Siru odigrala najuvjerljiviju utakmicu u Kovačevom mandatu. Izbornik »kockastih« pritom ne mora razbijati glavu hoće li momčad adekvatno reagirati ako stvari ne budu tekle po planu pa bude primoran aktivirati »varijantu B«. Lako je izborniku mijenjati sustave i koncepcije kada u svlačionici ima igrače koji nose igru najboljih europskih momčadi (Subašić, Modrić, Rakitić, Mandžukić…).