Ljudi iz Brexita upozorili su Europsku uniju: Ok, izlazimo iz Europe, ali molimo vas zadržite si Hodgsona! Dao je ostavku nakon što su ga islandski ribari uhvatili u mrežu kao glavoča. Navodno grize svaku udicu…

Roy (68 godina) podnio je ostavku odmah poslije najsramotnijeg poraza u povijesti zemlje koja je nogomet izmislila. A nije trebao, ugovor mu je ionako isticao – jučer. Produljila mu ga ne bi, jamačno, ni njegova obitelj. Na odlasku je parafrazirao Shakespeara. Ne znam što radim ovdje, pretpostavljam da netko mora uzeti strelice. Nikada pred nikim nisam bježao…

Englezi mu nikada neće oprostiti, bez obzira na to što su jedini naslov osvojili prije 50 godina, Svjetsko prvenstvo na svom Wembleyu! Nekoliko mjeseci kasnije, Island je u prijateljskom ogledu izgubio od Danske 2:14! Pola stoljeća kasnije Islanđani su svjetsko čudo, a Englezi – tovari. Sa svojim predvodnikom Rooneyjem. Šesti puta odlazi pokisao s velikog natjecanja. Sada i sin Kai plače… Idol Wayne postao je – stara kanta. Nije više napadač, ne zna kako trebaju igrati vezni igrači na međunarodnoj sceni. Zrcalo Engleske. Ni meso, ni riba.

Izbornici odlaze zbog umora, potrošenosti, starosti… Zbog debakla (Rus Sloutski), ili kraja jednog ciklusa (Antonio Conte novi je trener Chelseaja). Odlaze jer im je dosta novinara, koji su u cijelom svijetu maćeha i trenerima najveći neprijatelji. Svi su se na odlasku, čak i Ante Čačić, koji je formalno stavio mandat na raspolaganje, obračunali s »onima preko puta«, novinarima.

Angel Iordanescu (66), najbolji rumunjski trener prošlog stoljeća, odlazi nakon trećeg mandata. A htio se zahvaliti još prije devet godina i otići u politiku. Bio je izabran u Senat, gornji dom Parlamenta, kao član rumunjskog SDP-a, a od 2011. nezavisni zastupnik. Iordanescu je na kraju počastio svog omiljenog novinara, nakon poraza od Albanije: Kolosalni ste lažov. Godinama pišete gluposti, o nogometu ne znate ništa. Na vaša pitanja neću odgovarati.

Markiz Vicente Del Bosque imao je na kraju svog trenerskog puta (jedini je koji je osvojio sve s klubom i reprezentacijom Španjolske), nešto poručiti – novinarima. Lešinarima. Rastanci nakon poraza su traumatični. Mihajlo Fomenko s Ukrajinom nije osvojio nijedan bod, njegova ekipa otišla je kući a da nije postigla nijedan pogodak. O Sloutskom, koji je za džeparac (tako je vodio Rusiju) naslijedio Capella s plaćom od šest milijuna eura godišnje, ne treba trošiti riječi.

Za trenere ne vrijedi ona da ako te mrzi puno ljudi znači da si dobar čovjek… Treneri su mekane duše dok ih vrag poraz ne zagrli… Pitajte Antu Čačića. Pohvalio se naš izbornik kako mu je u Francuskoj došao jedan od pripadnika Armade i rekao: Bio sam najveći protivnik vašeg imenovanja, ali skidam vam kapu, sada sam vaš navijač. Je li Armada prodala dušu vragu? Je li to bilo prije ili poslije utakmice s Portugalom? Vjerojatno nakon Španjolske…

Ante Čačić se na rastanku u Deauville obračunao s nekim novinarima, nastavio medijski rat po povratku u domovinu. Nakon što je na zagrebačkom aerodromu dočekan kao kralj! Čačić je rekao što misli o svojim stručnim kritičarima Skoblaru (mi smo ga platili, igrači i moja malenkost, plasmanom na EURO-u, bio je naš ambasador kojega nismo vidjeli…), i Ćiri Blaževiću (neizmjerno ga cijenim jer se nikada nije odrekao Franje Tuđmana, on se od 1983. ne bavi nogometom, više voli blagajnu nego teren…).

Ante Čačić bez dlake na jeziku.  Neće doživjeti sudbinu Hodgsona ili Del Bosquea, nekoliko je godina mlađi. Novu priliku imat će za dvije godine na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Naravno, ako se plasiramo. U skupini smo s Turskom, Islandom, Ukrajinom, Finskom i Kosovom… U pravu je Čačić jedino kada je objavio bojkot bojkotu… Koga briga za Mamića i Šukera, ako igra hrvatska reprezentacija. Čačićeva je to bila pobjeda. Šteta, prokleto je šteta što nismo otišli dalje. U finalu će, uvjeren sam, umjesto nas igrati – Belgija!