Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
8. prosinca 2019.
Trener HNK Rijeke

IGOR BIŠĆAN: Moja želja u 2019. godini? Neka mi Damir Mišković dovede Lea Messija!

Igor Bišćan/D. KOVAČEVIĆ
Igor Bišćan/D. KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 27. prosinac 2018. u 19:41 2018-12-27T19:41:04+01:00

Istina za nas je Kup sada velika prilika. Jedna utakmica dijeli nas od finala, ali ne treba podcijeniti Inter. Još smo daleko od toga, ali svjesni smo da nam je to najbolja prilika, kad dođemo u tu situaciju puno više ćemo se tome posvetiti - kaže Bišćan

ZAGREB Dečko iz Dugava, sad već s pokojom sijedom i malo izraženijom bradom susret je zakazao u slastičarnici. Torte i to. Može se još jednom izreklamirati kad su to mjesto posljednjih dana na svoj način »izreklamirali« političari oko još jedne u nizu »afera« i smjene predsjedničinog savjetnika čiji se dio epizode navodno odigrao upravo na tom mjestu. Možda i za istim stolom. Igor Bišćan je i za ovu prigodu odabrao sportski ležerniji stil. Dukserica i trenerka kako i pristaje kvartovskom dečku. Kava i sok od naranče i u jednom trenutku razgovora jedino pitanje bez odgovora. – Politika? A ne! Nije to pitanje za mene. Ne zanima me... Možda bolje da ne odgovorim, mogao bih svašta reći – znakovito je ustvrdio trener Rijeke iza kojeg je burna igračka i trenerska karijera.

Ukratko. Kao klinac ostvario je san i zaigrao za Dinamo, potom veliki Liverpool, Panathinaikos, reprezentaciju. Vratio se u Maksimir pa nakon toga otplovio u trenerske vode. Iza njega je ostao skandal kad je preko noći napustio reprezentaciju misleći da zaslužuje više kao igrač Redsa, a na zalasku karijere vratio se među »modre« i bio kapetan. I tu je došlo do razlaza s Antom Čačićem kao trenerom, različiti pogledi ne neke stvari doveli su do kratkog spoja. Bio je i dio znanog kvarteta Šokota, Šimić, Marić koji je želio promijeniti neke stvari u Dinamu i hrvatskom nogometu. Bezuspješno. No, većina njegovih poznanika će reći lider, igrač i čovjek s gardom, željan napredovanja, novih, posebno nogometnih znanja...
Prije dva i pol mjeseca već je imao ciparsku adresu, no odlučio se za Rijeku poslije plodne ere Matjaža Keka. Presudili su obiteljski razlozi, ali i ambicije Rijeke da zadrži konstantu u vrhu hrvatskog nogometa.

– Nakon svega što se događalo Rijeka je ispala pravi odabir, što drugo mogu reći. Sve je ispalo skoro pa savršeno. I da sam pisao scenarij za ovo kratkoročno razdoblje iza mene, sigurno ga ne bih bolje napisao. Oko Rijeke se dogodilo i više nego što sam očekivao. U cijeloj toj priči bio sam pozitivan, znao sam da se može nešto napraviti. Ali da ćemo kao momčad napraviti ovakav niz, moram priznati da se tome nisam nadao – kaže Bišćan.

Podrška na ulici

Kako ste se priviknuli na život na Kvarneru? Sviđa li vam se okruženje u kojem radite?

– Život trenera je vrlo jednostavan. Stadion, putovanja i gledanje utakmica. Tu i tamo dogodi se izlazak ih hotela da se razbije monotonija. Ili ode nešto pojesti. Ovo razdoblje iza mene je dosta intenzivno jer se trebalo upoznati s klubom i momčadi. A za mene je to bilo i upoznavanje s ligom jer igrali smo s ekipama koje nisam poznavao. Trebalo je vremena da pogledam sve te utakmice. Priviknuo sam se na okruženje i na klub, a kad je rezultat tako dobar, onda je i okruženje puno pozitivnije.

Brzopotezno ste izbili s poljuljanom Rijekom na drugo mjesto, polusezonu završili kao treći. Često znate reći da niti sami niste vjerovali da ćete biti tako dobri?

– To dosta puta kažem i iskren sam po tom pitanju. Stvarno se trebalo izvući iz one situacije u kojoj se momčad našla i u kontinuitetu ostvarivati dobre rezultate. Nije to tako jednostavno, nama je najvažnije bilo da se momčad stabilizira. Uspjeli smo taj negativni trend pretvoriti u nešto vrlo pozitivno. Meni je drago da sam od početka imao podršku ljudi koje vode klub i slobodu u radu. To međusobno povjerenje jako je bitno kao i povjerenje klupske uprave u naš stožer. A u toj priči igrači su ipak najvažniji. Funkcionirali smo jako dobro i brzo su prebrodili specifično razdoblje promjene trenera.

Unatoč »kratkom spoju« s Armadom velika većina navijača i simpatizera kluba vas podržava. Sigurno se s tim svakodnevno susrećete?

– Kad sretnem neke ljude na ulici ili negdje druge, daju podršku i meni i momčadi. S te strane stvarno nemam dojam da postoji bilo koji problem. Sve ostalo je rečeno više puta, a vrijeme će pokazati svoje.

Rusija za pamćenje

Kakav ste odnos uspostavili s prvim čovjekom kluba Damirom Miškovićem?

– Taj odnos je fenomenalan. Od prvog dana ljudi koji su došli u stožer i ja osjećamo se fenomenalno primljeni. O tome mogu reći samo sve najbolje. Osjećamo da nam ljudi vjeruju. A to je jako važno. Tu mislim na predsjednika i njegove najbliže suradnike, sportskog direktora i njegovog zamjenika... Stvarno nema nikakvih zamjerki.

Na proljeće želite ostati konkurentni Dinamu. Iz sadašnje perspektive dojam je da je Kup velika prilika da se dohvati trofej i okruni još jedna uspješna sezona?

– Istina za nas je Kup sada velika prilika. Jedna utakmica dijeli nas od finala, ali ne treba podcijeniti Inter. Još smo daleko od toga, ali svjesni smo da nam je to najbolja prilika, kad dođemo u tu situaciju puno više ćemo se tome posvetiti.

Mnogi se pitaju, pogotovo u Rijeci, kakav je Igor Bišćan, je li isti kao prije. Kako biste opisali sebe?

– Stvarno nemam pojma što bih rekao. Najteže je sam o sebi govoriti. Mislim da sam skroz jednostavan. Normalno da godine nose svoje. Možda me mnogi ljudi doživljavaju iz vremena kad sam bio puno mlađi. Na početku karijere napraviš neke stvari koje ostaju zapamćene i to te prati do kraja života. Normalno je da se čovjek mijenja, ali opet s druge strane ne možeš pobjeći od svega. Kod mene uvijek postaji ta crta želje za dokazivanjem i želje za pobjedom. Svaki čovjek to ispoljava na drugačiji način. Mogu samo reći da sad ne radim neke stvari koje sam radio prije. I da mogu, sigurno bih u nekim situacijama iskoristio svoj karakter na pametnije stvari. Vrijeme je najbolji pokazatelj.

Kako gledate na veliki uspjeh hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji? Je li vas sve pomalo i iznenadilo?

– Normalno da smo svi bili oduševljeni. Ja sam vjerovao da možemo napraviti dobar, ali ne i tako velik rezultat. Vjerovao sam da smo tu negdje, a već je obećavajuće bilo i Europsko prvenstvo, da smo prošli Portugal možda bismo završili slično, na postolju. Jednostavno, kvaliteta je tu i to je najvažnija stvar. To je generacija u kojoj je četiri, pet vrhunskih svjetskih igrača, u odličnim su godinama, zreli, ozbiljni... I što je najvažnije, igrača koji su bili svjesni da je Rusija velika prilika.

Luka je čudo

Jedan igrač je ipak odskočio, Luka Modrić osvojio je sve, pokupio brojne nagrade. Ovo je njegova godina?

– Točno, Luka je čudo. Već sam rekao da ne znam može li neki čovjek dobiti veće priznanje, bez obzira čime se bavi u životu. Možda malo zvuči subjektivno s obzirom da sam nogometaš, a konkurencija je u svijetu strašna. Pa pogledajte koliko se djece i ljudi u svijetu bavi nogometom i koje želje imaju. To su milijuni i milijuni. Svi oni sanjanju da jednog dana budu nogometaši, a naravno sanjaju automatski da jednog dana budu i najbolji na svijetu. I onda naš Luka u toj konkurenciji bude najbolji. Još više sve dobiva na težini kada se zna da je sve svoje uspjehe ostvario u doba Messija i Ronalda. Više od toga jednostavno ne može.

Kad smo već kod te dvojice igrača, vječita dvojba Messi ili Ronaldo?

– Ja sam fan Messija. Mislim da je on ipak na nekoj drugoj razini u odnosu na sve koji su ikad igrali. Teško da će se pojaviti netko tko je i blizu Messija. Ne vidim gdje bi netko mogao pokazati više u pitanju čiste nogometne vještine.

Zlatko Dalić? Dojam je da je bio i malo podcijenjen od ostatka trenera i struke?

– Daliću također pripadaju velike zasluge za uspjeh u Rusiji. Ne bi se svako odlučio preuzeti reprezentaciju u tom trenutku i takvoj situaciji. Pokazao je hrabrost u tom trenutku, a nakon toga pretpostavljam, pokazao je socijalnu inteligenciju s kojom je doveo do toga da reprezentacija ima atmosferu i zajedništvo koji su bili ključni u ostvarivanju velikog uspjeha.

Održavate li kontakte s Liverpoolom, svojim bivšim klubom iz najboljih dana, odete li na koju utakmicu?

– Tu i tamo postoje neki kontakti, ali ne nešto pretjerano. Ponekad odigram za njih neku veteransku utakmicu. Evo, bili smo u Dortmundu i odigrali jednu takvu utakmicu.

Može se reći da ste na početku trenerske karijere. Rudeš, Olimpija i sada Rijeka. I svuda zasad uspješno. Koliko pratite ostale trenere, a koliko gradite svoj stil?

– Znam da i drugi koji se bave ovim poslom gledaju i proučavaju ostale trenere. To je normalno. Posebno one koji svojim rezultatima i igrama svojih momčadi pokazuju da rade dobro i na drugačiji način. Tako i ja gledam, analiziram, pokušavam učiti i proučavati. U svemu tome pokušavam naći nešto svoje. I onda na tome raditi, promišljati... To je tako. Puno je trenera koji smišljaju novu igru, oplemenjuju je i inovativni su. I onda mi mlađi koji dođemo možemo sve to pratiti i ponekad malo presokočiti neku stepenicu da bi si pomogli u stvaranju neke vlastite karijere.

Imate li cilj voditi neku hrvatsku reprezentaciju ili vas više zanima klupski nogomet?

– Nije da mislim da ne bih to mogao raditi, ali ne razmišljam previše o tome. To je predaleko. Isto kao što mi je bila Rijeka prije nekoliko godina.

Je li vaš život u Rijeci sveden samo na sintagmu trening, posao – kuća ili se nađe vremena za nešto više?

– Nogomet, samo nogomet! Nađe se tu i tamo vremena za odlazak na neki ručak. Svratim do nekih mjesta u Opatiji i u Voloskom, kad sam slobodan skočim do Zagreba. Uglavnom, gdje god dođem, dobro sam primljen. Neću reklamirati neka mjesta...

Sličan mentalitet

Kakva je predodžba o Rijeci iz perspektive Zagreba i Zagrepčana?

– Zagrepčani i Riječani su slični u dosta stvari. Zagrepčani imaju pozitivno mišljenje prema ovom dijelu Hrvatske. Prvo zato jer smo nekako blizu, a drugo sličniji smo po mentalitetu nego s ostalima. Ali to je i logično. A ima i dosta poveznica u nogometnom smislu. Bilo je dosta igrača koji su iz Rijeke došli igrati u Dinamo, ali i obrnuto. I jedni i drugi ostavili su traga, a ovdje su se uvijek dobro osjećali. Tako se i ja osjećam.

Obiteljski ste čovjek, a ovaj posao nosi uglavnom nužnu odvojenost od djece i supruge?

– To je tako, sastavni dio posla. Supruga zna da se moram koncentrirati na trenerski posao. Tu se neke stvari ne mogu previše promijeniti. No, ta blizina je olakšavajući faktor. Slično smo funkcionirali kad sam bio u Ljubljani trener Olimpije. Već smo se navikli na te stvari, sad već to ide OK.

Dojam je da njegujete tradicionalne vrijednosti?

– Nisam nešto previše konzervativan, ali pitanje obitelji je ipak nešto posebno. To je posebna kategorija. A drugo? Jednostavno čovjek mora poštovati druge. Naravno da držim do standarnih vrijednosti.

Klopp i Liverpool

Kako gledate na napad Kloppove momčadi na titulu na Otoku?

– Može li Liverpool osvojiti naslov? Kako ne, mislim da bi ga sad proslavio kao nijedan do sada. Među navijačima postoji ogromna želja. Vidjet ćemo, Redsi su stvarno ozbiljna momčad. Ligu prvaka uopće ne spominjem, jer vjerujte, 99 posto navijača bi zamijenilo titulu Premiershipa za onu Lige prvaka. Ta titula se već čeka godinama. Ovaj put imaju dobru šansu, stvarno izgledaju jako dobro... Ukoliko se ne dogodi neki ozbiljan problem s ozljedama, bit će u borbi do samog kraja. Istina, Manchester City je jako nezgodan, ali vjerujem da će biti zanimljivo do samoga kraja – tvrdi Bišćan.

Zagrebačko društvo? Znamo da vam je tenis druga sportska ljubav, ali zaigrate li i mali nogomet?

– Imam tu u Zagrebu svoje prijatelje koji su igrali sa mnom. Marić, Mikić, Šokota, Franja... Oni su dio mog društva, družimo se. Mali nogomet? Ja više ne toliko, oni da. A inače to su standardne stvari, nađemo se, popričamo, evociramo neke uspomene. Klasika. Čovjek se malo opusti, nasmijemo se i tako...

Nekad ste voljeli i brze aute?

– Brzi auti? Ha, ha... Istina, s naglaskom na nekad. Sada ne.

Gdje ste proveli blagdane i gdje ćete dočekati Novu godinu?

– Za blagdane sam bio u Zagrebu, u obiteljskom okruženju. A niti stanka nije duga, nisam planirao odlazak negdje dalje. Nema vremena. Obitelj, prijatelji... Što više?

Želje u novoj godini, na obiteljskom planu, ali što se tiče i HNK Rijeka?

– Na obiteljskom planu nemam nekih velikih želja, neka bude samo kao i do sada. A na planu Rijeke? Neka mi Mišković dovede Messija, ha, ha... Ma OK, moramo se malo i našaliti za kraj godine – kaže Bišćan.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.