RIJEKA Visoki poraz nogometaša Opatije od Jadrana na Kantridi značio je i kraj pobjedničkog niza crno-bijelih koji se protegnuo na tri utakmice. Taman kada se činilo da su Opatijci serijom pobjeda najavili svoj uspon na prvoligaškoj ljestvici stigao ih je poraz u kojem je jedini pogodak postigao 18-godišnji napadač Baltazar Anton Bogolin. Stariji sin trenera Zorana, koji je do kadetskog uzrasta bio dijelom omladinskog pogona Rijeke, izborio je i realizirao najstrožu kaznu za 1:1. U tim trenucima apsolutno ništa nije slutilo na potop Opatijaca koji su unatoč visokom porazu bili bolja momčad na terenu u većem dijelu utakmice.

– Loše smo se postavili u obrani, a imali smo pritom na poluvremenu zdrastvenih problema s našim stoperima Cvjetkovićem i Jukičićem – govori Bogolin junior. – Morao je u nastavku na beka Furijan koji to u principu nije. Porečani su iskoristili tu nesreću koja nas je zadesila, iako smo sami krivi za poraz. Bili smo bolji u svim segmentima, a primili smo četiri pogotka na domaćem terenu. Ne sjećam se kada nam se to dogodilo.

Šupljine u obrani

Paradoksalno je da su Opatijci odigrali jednu od boljih utakmica pred svojim navijačima ove sezone, a izgubili su je s tri gola razlike.

– U napadačkom, tehničkom smislu smo možda odigrali i najbolju utakmicu, ali jednostavno smo imali previše šupljina u obrani. Ne bi nam ovaj poraz u psihološkom smislu trebao značiti ništa. Ove sezone se pokazalo da igramo toplo-hladno. Možda se u momčadi osjeća zasićenje. Prošle sezone se nije išlo u viši rang iako smo bili uvjerljivo najbolji, uostalom, Vinogradara smo dobili u Opatiji, a gore odigrali neriješeno. Ove sezone se unaprijed reklo da se nema namjere ići u Drugu HNL. Mislim da je bila greška, iznešeno u krivo vrijeme i na krivi način.

Bogolin na terenu ne djeluje nimalo demotivirano. Zabio je dva pogotka u posljednje dvije domaće utakmice, izborio dva penala i jednom asistirao… Nije moglo bolje nakon ozljede.

– Mlad sam, još uvijek željan dokazivanja i napretka. Nadam se iskoraku ove sezone. Prošle sezone sam zabio četiri gola, sada sam na dva gola… Ciljevi? Ne opterećujem se golovima, ali recimo da bi bilo OK da sezonu zaključim s deset pogodaka. Navršio sam 18 godina i morao bi se početi profilirati ako ne kao prvoligaški, onda barem kao drugoligaški igrač – nastavlja dio brojne nogometne obitelji Bogolin.

Tata Zoran, nekada i sam igrač, dugogodišnji je trener Opatije, mlađi brat Val je u omladinskom pogonu Rijeke…

Tata i sin

– Da li sam nadmašio tatu na zelenom travnjaku? Mislim da je njega već prestigao i Val!

Tata Zoran neće biti baš zadovoljan kada to pročita.

– Drago mu to bilo ili ne, ali to tako izgleda! Opterećuje li me činjenica da mi je otac trener? Doma imamo odnos tate i sina, a na terenu igrača i trenera. Tu nema prostora za neke krive poglede, kamoli da me taj odnos opterećuje.

Baltzar je upisao Ekonomski fakultet, dakle iako nogometno ambiciozan nije zanemario obrazovanje.

– Upisao sam fakultet vandredno upravo da bih mogao stići jedno i drugo. Međutim, ako jedan Chiellini može završiti Ekonomski fakultet i igrati na toj razini, zašto ne bi i ja to mogao?

Tata Zoran, dakle, ubrzo više neće biti ni najbolji gospodarstvenik u obitelji!

– Na sportskom planu sam bolji od njega, a na poslovnom još nisam! – zaključio je napadač Opatije.