U čemu je tajna »Orlanda«? S jedne strane Orlando je prepoznatljiv lik. Frizuru mijenja rjeđe i od Duška Lokina, brkovi su mu postojaniji čak i od onih Hercula Poirota. No, odgovora zapravo nema. Orlando Rivetti je poput Miše Kovača – umjesto ruke on digne brk pa je čitavoj dvorani jasno što će pjesma reći
RIJEKA Sjedili smo u »Ferrariju« i poneseni drugim osvajanjem nogometnog kupa Hrvatske, onim Skočićeve »Rijeke« 2006. godine, odlučili smo napraviti tjednu sportsku emisiju. U kojem fomatu? Brzo smo se složili da bi najbolje bilo u formi razgovora, svakog tjedna drugi gosti u studiju. A kako ju nazvati? Gledao sam u Orlanda, pa mi je kroz glavu prošlo i vlastito odrastanje uz njegove tekstove u Novom listu, i u trenutku je sve sjelo na svoje mjesto – pa da, kako drukčije nego »Orlando«, prisjetio se, s nemalo zadovoljstva, nastanka emisije njezin redatelj, producent Kanala Ri Dean Lalić. Zadovoljno jer je taj talk show u ponedjeljak 21. studenoga, samo dva dana nakon 60. rođendana njegovog autora Orlanda Rivettija, proslavio svoje 200. uprizorenje.
Talk show »Orlando« postao je jedan od zaštitnih znakova te, kako je istaknula i Lidija Šušak, urednica i voditeljica informativnog programa Kanala Ri, jedna od najdugovječnijih i svakako najgledanijih emisija te regionalno popularne riječke televizije.
Fešta obilježavanja, kao i samo emitiranje, 200. emisije održala se u srcu Rijeke, na Trgu Riječke rezolucije, u restoranu Municipium. Iako se vlasnik Danko Borovina nagledao značajnih i zanimljivih gostiju u svom restoranu, Rivettijeva fešta bila je skup koji je nadmašio sve do tog ponedjeljka viđeno.
Dvjestotinjak, pretežito sportskih, uglednika predstavljali su ne samo presjek sportske povijesti Kvarnera nego i čitave Hrvatske. Od aktualne garniture HNK Rijeke, trenera Ive Ištuka, direktora Roberta Komena te igrača Damira Kreilacha i Roberta Lisjaka, s kojim je iz Vodnjana u Municipium, na zadovoljstvo svekolikog mnoštva, stigao i njegov tast Milan Buršić, jedan od najboljih istarskih proizvođača pršuta, skoro cjelokupne postave odbojkašica Rijeke koje su kod većina izazivale šok kad bi spoznali da ne stoje ni na kakvom podiju već na svojim duuugim nogama, pa najmlađe gošće svih dvjesto »Orlanda« Stelle Zambelli, prvakinje Hrvatske u preponskom jahanju.
Nevjerojatno je bilo i šarenilo sportova te Rivettijeve večeri – u intimnijim se razgovorima najradije zadržavao biciklist Robert Kišerlovski, rukometne legende Valter Matošević i Alvaro Načinović su pak uglavnom bili u središtu pozornosti oko sebe okupljajući mnoštvo, vaterpolisti od Ćire Kovačića do Ratka Rudića ili Zorana Roje evocirali su bezbrojne uspomene od Melbournea do današnjih dana, košarkaške vedete Rudolf Jugo ili Aramis Naglić su kao i uvijek »virili« iznad svih, pa opet nogometne legende iz sedamdesetih godina kojih se svi s nemalo sjete sjećamo poput Srećka Jurčića ili Miloša Hrstića ali i »logističkog« tvorca te legendarne »Rijeke« Ljube Španjola, pa sve do neumornog skijaša Milana Tumare koji je skup ujedno iskoristio za najavu 50. obljetnice Ski kluba Rijeka što će se proslaviti u prosincu.
No, nije dakako nedostajalo ni političara. I ma koliko predizborna kampanja bila u punom jeku, do Orlanda je u Municipij došla apsolutno prva postava – Slavko Linić, Vojko Obersnel i Zlatko Komadina.
Jesmo li koga zaboravili? Ne, nismo – mada ćemo svakako spomenuti novinarsku legendu iz Slobodne Dalmacije Milorada Bibića Mosora koji je s neviđenom lakoćom satima nasmijavao sve koji su se našli u njegovoj blizini – nego je nemoguće spomenuti sve koji su se te večeri okupili te neformalno stvorili formalnu skupinu koju slobodno možemo definirati kao »Orlandiste«. Ili ljude koji od svih sportova najviše cijene – sport sam. Njegovo izvorno biće, nadmetanje, srčanost ali uvijek u zadanim, plemenitim normama.
U čemu je tajna »Orlanda« pokušali smo dokučiti u razgovoru s Deanom Lalićem? S jedne strane da, svakako – Orlando je prepoznatljiv lik. Frizuru mijenja rjeđe i od Duška Lokina, brkovi su mu postojaniji čak i od onih Hercula Poirota a nije za odbaciti ni fenomenalni ritam slogova i zvučnost njegovog imena i prezimena. Da, tu su i dva »t« u prezimenu što u italofiličnoj regiji ima nemali značaj. Ali, za ime svevišnjeg, ako mu se kao sugovornik pojavi osoba čiji izgovor nije baš razgovjetan – nemala je muka dešifrirati o čemu uopće razgovaraju.
Zapravo – odgovora ni nema. Tajna je naprostio u »kemiji« njegovih tekstova ili emisije što stvara snažnu vezu s čitateljima odnosno gledateljima. Ili – Orlando Rivetti je poput Miše Kovača – umjesto ruke on digne brk pa je čitavoj dvorani jasno što će pjesma reći.
